Srpsko ime u Dubrovniku

Izvini, a šta je ovde pitanje?
Sam si dao odgovor. Zato što su pravoslavni (ne zato što su Srbi). Premda u XIX veku, to više nije bio slučaj, nego "dok su imali Republiku", a od kraja XVIII veka postoji i pravoslavna opština u Dubrovniku.

Na Hrvate su gledali otprilike kao na susede i Slovene, ne znam kako bi drugačije, a vojnici su bili i Mađari, kao što vidimo, koji im nisu bili susedi,a nisu ni Sloveni. A za barabante su naveli "ali da budu našeg jezika i katolici". Je li to bio uslov? Zašto bi to naglašavali da budu njihovog jezika, pa i još katolici (kad se podrazumeva da su Hrvati katolici)? Sad bih ja, da imam mupijevu "pamet", mogao da pitam, na osnovu ovoga, da li su postojali i Hrvati koji nisu bili njihovog jezika i koji nisu bili katolici?

A ti si se nadovezao na to njegovo "iz istog":



Sad, ja ne znam zašto je osobito značajno ovo, ali pretpostavljam da nisi hteo ovime da ukažeš na "povijesno pravo Hrvata" (a onda, i Mađara) na Dubrovnik? Jer, pre ugarsko-hrvtaske zaštite, Dubrovčani su imali zaštitu srpskih vladara, koju su sami tražili, takođe pismom.

I mi smo možda utvrdili da je Dubrovnik samostalna plemićka republika, ali mupi, izgleda, nije.

Ne,ne izvodim povijesna prava itd,samo ukazujem na odnos Dubrovčana prema Hrvatima,u ovom slučaju plaćenicima(nisu mogli naći tobdžiju koji im je trebao ali su pronašli 50-ak pješadinaca).Dakle odnos je reklo bi se vrlo dobar.Postoji vjerojatno svijest da su to slični(namjerno ne kažem isti) ljudi.

A ovo o pravoslavcima,u redu,ali čisto sumnjam da bi istjerivali(možda prejaka riječ) nekog iz grada ako imaju svijest o zajedničkom porijeklu,tj svijest da su Srbi.Naročito ako uzmemo u obzir da su u mnogim slučajevima katolici i pravoslavci činili zajedničke jedinice(uskoci,graničari,panduri i sl),očigledno da su imali zazor prema pravoslavcima iako sami Srbi i Hrvati toga vremena ratuju u istim mješanim jedinicama,Mletačke ili Austrijske vojske,recimo kroz 17. i 18. stoljeće.Vjerujem da ovo ne treba posebno dokazivati.

Dakle iluzorno mi se čini tvrditi kako je Dubrovačka Vlada ograničavala boravak i zabranjivala pravoslavlje uporno i dosljedno a da u isto vrijeme ima svijest o vlastitom srpstvu,a istovremeno inzistira da im se dovedu Hrvati,istog jezika i katolici.

Dakle,ono što hoću dokazati:
Dubrovačka vlada nije imala svijest niti je sama sebe percipirala da je od Srba,srpskog porijekla i sl(iako je to sigurno djelomično tako),niti hrvatskog naravno(što je isto djelomično točno)
Dubrovčani su izrazito pazili i čuvali apsolutni ekskluzivitet katoličanstva unutar zidina te inzistirali(barem u ovoj prigodi) na katoličkim plaćenicima istog jezika,Hrvatima.
Dubrovčani su entitet sui generis,danas moderni Hrvati,opcija uz koju su pristali na ovaj ili onaj način(svojevoljno zbog percipiranja sebe kao Hrvata ili pranjem mozga od klera)

Pitao sam već jednom Slavena jesu li Dubrovčani ikada priznavali suverenitet srpskih vladara,odgovorio je niječno.Priznavali su Veneciju,Ugarsko-hrvatske kraljeve i Turke
 
Poslednja izmena:
Ko ti brani da govoris da je Banjaluka grad koji je bio deo hrvatskog istorijsko/etnickog prostora? Ona je to zaista bila. Cak je NDH i planirala da BL bude njen stolicni grad. Ako ja mugo da priznam da je tokom jednog vremena to bio deo Hrvatske, sta je sporno za tebe?
Ja sam ti vec govorio da je Srbija bila carstvo koje je pod sobom imala Grke i Bugare, dva velika naroda.

srbija-mapa-carstvo-dusanovo-1355-02.png


Zamisli da se ja sada pozivam na to da Srbija danas polaze istorijsko pravo na svu tu teritoriju?
Prethodno sam govorio o Bugarskoj koja je kontrolisala slicno podrucje. Ima pacenika i kod Srba i kod Bugara koji ce reci da je sve to njihovo, kao sto isti postoje i kod Hrvata i sanjaju o granici na Drini.

Na karte iz XII st. se pozivamo kako bi pokusali odrediti stanje stvari u XII a ne stanje stvari od danas.

Nije mi jasno zasto ti imas toliki odboj da prihvatis izuzetno jednostavno i logicko objasnjenje o tome da dva plemena koja dolaze na Balkan zauzimaju odredjene delove jedne od rimskih provincija i tu naseljavaju narod pod etnickim imenom koji im prinadlezi? Mislim, jasno mi je zasto ali ja tu tesko mugi ista da ucinim. Tvoje rezoniranje je takvo da bi onda u jednom trenutku mogli doci u sumnju da u recimo jedan Nin nisu naselili Hrvati (pripadnici hrvatskog plemena), nego neki plemici koji su nosili to ime a pucanstvo nije ni malo marilo za nekakvo hrvatstvo. Verujem da bi se tesko mogao saglasiti sa takvim tumacenjem.

Vrtimo se u krug zato sto je tebi sustinski neprijatno da dovedes Dubrovnik u bilo kakav kontekst sa Srbima. I to nije tvoja krivica vec krivica onih koji su formirali vas obrazovni sistem i koji se igraju sa vasim emocijama. Zamisli da ja recimo Trogir stavljam pod sumnju da je bio naseljen pripadnicima hrvatskog plemena? Da li bi rekao, "eeeejjj, pa ti nisi normalan!!!"? Mislim, strasno!

Ja ovde vodim diskusiju na sasvim dobronameran nacin ali je problem u tome da je kod Hrvata formiran takav uslovni refleks da se bilo kakvo dovodjenje Srba u kontekst sa Dubrovnikom smatra nekakavim velikosrpskim bezobrazlukom. Zato ti i neces da prihvatis to sto ti govorim, mada tu nema nista sto bi ja izmislio, vec se sve oslanja na postojece cinjenica..

Kore,ali ja stvarno s Banja Lukom ne želim imat ništa,tamo žive 95%Srba i iebe me se živo ko su bili prije,koliko je tamo Hrvata bilo prije itd.O NDH ne bi,ne podnosim ju najbolje.Ne ne,uopće mi nije neprijatno dovoditi Dubrovnik u kontekst sa Srbima,naprotiv 100 puta sam rekao da je srpsko zaleđe sigurno odigralo veliku ulogu i dalo mnogo gena tamo,ali koliko?To je nezahvalno govoriti.Koliko je bilo hrvatskog upliva(Teodoori je nesto govorio i argumentirao),također nezahvalno govoriti.Evidentno je da je došlo do prožimanja.Puno prije formiranja hrvatskog ili srpskog modernog identiteta.

Ti onda ne shvaćaš zašto ja ne želim Banja Luku..:D,ne želim ništa shvati,ni Bihać(koji pada mislim 1592 pod Turke),ni Jajce(kojeg je ban Krsto Frankopan spasavao od opsade 1525,odakle mi je pradjed(inače teška Hrvatina HSS-ovac i sitni plemić,imao je kuću Ive Andrića u vlasništvu u Travniku,baš onu u kojoj je muzej danas),ni neki Zemun-ništa.Ne marim 1%.

Uopće nemam inspiraciju polagati pravo na to..tamo su ljudi koji se ne smatraju Hrvatima(iako u Jajcu ima dosta Hrvata) i za mene tu priča završava..a kakvi su im geni?Pa normalni valjda,ljudski.Ne postoji hrvatski gen.Stvar je osjećaja.

I ja uopće nisam da iko ikog na šta prisiljava,dakle ko vama može zabraniti da uvrstite Dubrovčane gdje želite?Nitko.Isto tako ni vi nama.Dakle,neka nevoljka kohabitacija je u pitanju.

I uvijek trubim o relativnosti hrvatstva ili srpstva,dakle to meni nisu neke odvojene kategorije.Npr,ako se Trogirani požele smatrati Srbima-oni su Srbi,a to "šta su oni zaista"potpuno bespredmetno budući da se radi o stanovništvu koje se praktički ne razlikuje od Srba iz Knina ili Drniša,meni barem:think:

A sta se tice seljaka iz Nina i Hrvatstva,ja čisto sumnjam da su oni kontali šta je to...Elita da ali seljaci,čisto sumnjam zaista i najiskrenije.Oni su možda znali ko im je neposredni nadređeni,kome obrađuju zemlju ili čak ne ako su slobodni,ali to je vjerujem to.A daleko od toga da su hrvatstvu pridavali neku emotivnu kategoriju kao danas.
 
Poslednja izmena:
Kroasanije, ti me opet ne 'kontas' sto kazu Bosanci :D
Ako je BL nekada bila hrvatski grad a danas nije, za mene je to samo obicna cinjenica, kao sto je cinjenica da je Split bio hrvatski grad, sto je i danas. Isto tako, za mene je sasvim normalno saznati cinjenicu da je Dubrovnik nekada davno nakon doseljavanja Slovena bio srpski a da to danas definitivno nije. Ti odmah sve to poveujes sa nekakvim ekspanzionizmom, teritorijalnim aspiracijama, zeljom da se otme nesto sto je tudje. Daleko od toga.

Generalno, da je srece, nacionalnost bi bila isto toliko vazna koliko i opredeljenost za neki sportski klub. Ja sam uvek bio zagovornik ideje da se ljudi prvenstveno dele na dobre i lose, pa tek onda na crne, bele, zelene plave i sve ostale. Drazi su mi dobri ljudi koji pripadaju suprotnom taboru nego losi iz mojeg. E sad, veliki je problem sto ima mnogo onih koji tako ne misle.

Ako ti mislis da ja zelim nekome da otmem Dubrovnik ili sta ja znam, Split, Pulu... varas se. Jedino mi se ne dopada to sto neko zbog svoje nacionalne pripadnosti ispasta u danasnjoj Hrvatskoj. Rekao sam to ovde, iz licnog primera svoje rodbine znam da zive pod pritiskom i da vrlo nevoljno govore da su Srbi samo zato sto to ne zele dodatne probleme u zivotu. Da je srece, protiv toga bi se borili i ja i ti i Mrkalj i mupi i Leki i Slaven i Tandorije i svi ostali. Ali nije tako. Neki ce uvek naci razlog da do svog cilja dodju na zao nacin i preko tudje nesrece.

Meni licno je porazavajuce da je iz Dubrovnika nestao nemali broj ljudi koji su se smatrali Srbima katolicima. Nestali su zato sto je na njih vrsen teski sinhroni pritisak ekstremnih hrvatskih nacionalista i crkve. Da su ti ljudi ostavljeni u miru, i da postoje dan danas i da zive u hrvatskoj drzavi, to bi za mene bilo apsolutno prihvatljivo. Ukoliko sa druge strane oni danas u hrvatskoj drzavi vise ne postoje a ja protiv toga nemam nista protiv, onda ispada da sam saucesnik u tom zlocinu.
 
Dakle iluzorno mi se čini tvrditi kako je Dubrovačka Vlada ograničavala boravak i zabranjivala pravoslavlje uporno i dosljedno a da u isto vrijeme ima svijest o vlastitom srpstvu,a istovremeno inzistira da im se dovedu Hrvati,istog jezika i katolici.
Zabranjivala je pravoslavlje zato što je Dubrovnik bio rimokolički grad u kome se nalazila stolica dubrovačke rimokatoličke arhiepiskopije.
Nisu rimokatolici živeli samo u Dubrovniku već i u okolini, pa i sam Stefan Nemanja je čak u Duklji kršten po rimokatoličkom obredu.
Da je srpska svest postojala imamo baš kod samih dubrovačkih pisaca u njihovim delima a iz toga će biti rodjen i srbokatolički pokret u 19. veku.
Oni insistiraju da im se dovedu vojnici iz Hrvatske a ne Hrvati, a uslov je da znaju njihov jezik, znači tamo ima i nekih koji ne znaju njihov jezik, i da budu rimokatolici jer je grad rimokatolički.
Još mi ne reče kakve veze imaju Hrvati sa Dubrovnikom u vreme pre 19. veka?
Pitao sam već jednom Slavena jesu li Dubrovčani ikada priznavali suverenitet srpskih vladara,odgovorio je niječno.Priznavali su Veneciju,Ugarsko-hrvatske kraljeve i Turke
Taj "suverenitet" susednih država se u slučaju Srbije, Bosne, Ugarske, Venecije i Turske svodio u principu na isto, plaćanje dohotka, i tako je bilo sve do Napoleona i Habzburgovaca.
Tako ako su Turci i Venecija imali suverenitet nad Dubrovnikom onda su ga imali i Srbi.
Vidim da ti teraš dalje sa tim ugarsko-hrvatskim kraljevima, boli te uvo za činjenice.
 
Poslednja izmena:
Ne,ne izvodim povijesna prava itd,samo ukazujem na odnos Dubrovčana prema Hrvatima,u ovom slučaju plaćenicima(nisu mogli naći tobdžiju koji im je trebao ali su pronašli 50-ak pješadinaca).Dakle odnos je reklo bi se vrlo dobar.Postoji vjerojatno svijest da su to slični(namjerno ne kažem isti) ljudi.

Sigurno da postoji svest da su slični ljudi, Sloveni. Po svemu što se može čitati, Dubrovčani su bili slovenofili.

A ovo o pravoslavcima,u redu,ali čisto sumnjam da bi istjerivali(možda prejaka riječ) nekog iz grada ako imaju svijest o zajedničkom porijeklu,tj svijest da su Srbi.Naročito ako uzmemo u obzir da su u mnogim slučajevima katolici i pravoslavci činili zajedničke jedinice(uskoci,graničari,panduri i sl),očigledno da su imali zazor prema pravoslavcima iako sami Srbi i Hrvati toga vremena ratuju u istim mješanim jedinicama,Mletačke ili Austrijske vojske,recimo kroz 17. i 18. stoljeće.Vjerujem da ovo ne treba posebno dokazivati.

Mogli su Srbi da se nastanjuju, ako bi prihvatili katoličanstvo ili ako bi dolazili kao katolici. Nisu isterivali pravoslavne, ali se nisu mogli stalno nastaniti, mogli su da borave. Takav je bio zakon, nema veze s poreklom. Mislim da je to poznato.

Dakle iluzorno mi se čini tvrditi kako je Dubrovačka Vlada ograničavala boravak i zabranjivala pravoslavlje uporno i dosljedno a da u isto vrijeme ima svijest o vlastitom srpstvu,a istovremeno inzistira da im se dovedu Hrvati,istog jezika i katolici.

Dakle,ono što hoću dokazati:
Dubrovačka vlada nije imala svijest niti je sama sebe percipirala da je od Srba,srpskog porijekla i sl(iako je to sigurno djelomično tako),niti hrvatskog naravno(što je isto djelomično točno)
Dubrovčani su izrazito pazili i čuvali apsolutni ekskluzivitet katoličanstva unutar zidina te inzistirali(barem u ovoj prigodi) na katoličkim plaćenicima istog jezika,Hrvatima.
Dubrovčani su entitet sui generis,danas moderni Hrvati,opcija uz koju su pristali na ovaj ili onaj način(svojevoljno zbog percipiranja sebe kao Hrvata ili pranjem mozga od klera)

Nije iluzorno, a sem toga, ne možemo znati kakvu je svest imala Dubrovačka Vlada, ako vlada može imati "svest", tako da ja nisam ni rekao da je imala svest o vlastitom srpstvu.

Ono što ti mogu reći, kada je bio izvestan srpski identitet kod samih Dubrovčana (ne kažem kod svih), koji ga jasno izražavaju i kada već nema Dubrovačke Republike, dum Ivan Stojanović i Lujo Vojnović, recimo, su smatrali opravdanim što druga vera (ne samo pravoslavna), sem katoličke, nije bila dopuštena. A obojica su bili izraziti Srbi. Tako da je to činjenica i nema nikakve iluzornosti.

Pitao sam već jednom Slavena jesu li Dubrovčani ikada priznavali suverenitet srpskih vladara,odgovorio je niječno.Priznavali su Veneciju,Ugarsko-hrvatske kraljeve i Turke

Ja sam govorio o zaštiti, a ne o suverinitetu, mada treba proveriti i to. To je i pitanje terminologije. Mislim da se negde pominje i vazalni odnos, u nekom periodu.
 
Zabranjivala je pravoslavlje zato što je Dubrovnik bio rimokolički grad u kome se nalazila stolica dubrovačke rimokatoličke arhiepiskopije.
Nisu rimokatolici živeli samo u Dubrovniku već i u okolini, pa i sam Stefan Nemanja je čak u Duklji kršten po rimokatoličkom obredu.
Da je srpska svest postojala imamo baš kod samih dubrovačkih pisaca u njihovim delima a iz toga će biti rodjen i srbokatolički pokret u 19. veku.
Oni insistiraju da im se dovedu vojnici iz Hrvatske a ne Hrvati, a uslov je da znaju njihov jezik, znači tamo ima i nekih koji ne znaju njihov jezik, i da budu rimokatolici jer je grad rimokatolički.
Još mi ne reče kakve veze imaju Hrvati sa Dubrovnikom u vreme pre 19. veka?

Taj "suverenitet" susednih država se u slučaju Srbije, Bosne, Ugarske, Venecije i Turske svodio u principu na isto, plaćanje dohotka, i tako je bilo sve do Napoleona i Habzburgovaca.
Tako ako su Turci i Venecija imali suverenitet nad Dubrovnikom onda su ga imali i Srbi.
Vidim da ti teraš dalje sa tim ugarsko-hrvatskim kraljevima, boli te uvo za činjenice.

Hrvati imadu veze sa Dubrovnikom utoliko što je Al-Idrizi napisao kako je Dubrovnik zadnji grad u kraljevini Hrvatskoj. I utoliko što su priznavali istog kralja kao i Hrvati, na kraju to je bio i Hrvatski kralj. Nešto se šuškalo kako se u Dubrovniku koristila i čakavica jedno vrijeme, dok nije grad poštokavljen do kraja. E sad, pitanja, odakle čakavice?

Kulturološki gledano, bili su katolici od samog početaka, isto kao i svi oni ostali jadranski gradovi u Hrvatskoj, što će reći kako su pripadali istom katoličko-mediteranskom krugu kao i ostatak dalmacije i Hrvati u istoj. Takve nekakve veze imaju Dubrovčani sa Hrvatima, prije 19. stoljeća. Eh, da i nešto su za brabante baš voljeli Hrvate, tko će ga znati zašto....možda su im vjerovali, možda su im bili bliski...
 
"Za dubrovacku vlastelu XIV veka neko razlikovanje po narodnosti u samom gradu nije imalo vaznosti. Karakteristicno je da se Dubrovcanin sam uvek nazivao samo 'Raguseus' odn. 'Dubrovcanin'. 'Raguseus' je svaki gradjanin Dubrovnika, razlike po nacionalnom poreklu nisu se pravile."

manken1-1.jpg


I. Manken, Dubrovacki patricijat u XIV veku, SANU, Beograd, 1960, str. 86.
 
Poslednja izmena:
Sigurno da postoji svest da su slični ljudi, Sloveni. Po svemu što se može čitati, Dubrovčani su bili slovenofili.



Mogli su Srbi da se nastanjuju, ako bi prihvatili katoličanstvo ili ako bi dolazili kao katolici. Nisu isterivali pravoslavne, ali se nisu mogli stalno nastaniti, mogli su da borave. Takav je bio zakon, nema veze s poreklom. Mislim da je to poznato.



Nije iluzorno, a sem toga, ne možemo znati kakvu je svest imala Dubrovačka Vlada, ako vlada može imati "svest", tako da ja nisam ni rekao da je imala svest o vlastitom srpstvu.

Ono što ti mogu reći, kada je bio izvestan srpski identitet kod samih Dubrovčana (ne kažem kod svih), koji ga jasno izražavaju i kada već nema Dubrovačke Republike, dum Ivan Stojanović i Lujo Vojnović, recimo, su smatrali opravdanim što druga vera (ne samo pravoslavna), sem katoličke, nije bila dopuštena. A obojica su bili izraziti Srbi. Tako da je to činjenica i nema nikakve iluzornosti.



Ja sam govorio o zaštiti, a ne o suverinitetu, mada treba proveriti i to. To je i pitanje terminologije. Mislim da se negde pominje i vazalni odnos, u nekom periodu.

Znam za Vojnovica i Stojanovica,ne umanjujem pokret Srba-katolika,savrseno prihvacam da su Srbi u etnickom smislu odigrali svoju ulogu u Dubrovniku.Ali Dubrovacku republiku kao komplot svega i svacega,Srba,Hrvata,Romana,Mlecana i ostalih,izrazito slavenofilski i katolicki opredjeljenu,cije se stanovnistvo pocelo vecinski smatrati Hrvatima u priblizno isto vrijeme kao i Split,cak i prije,ne mogu dozivljavati kao srpski entitet ili drzavicu,samo to.Naprosto jer mislim da ona to nije bila,ni politicki,pa ni etnicki(iako imate zasluga svakako),ni sviješću.

Ne kazem da je ti tako zelis prikazati,ali neki da.

Ne postoji zakljucak ni sigurnost koliko je koji od elemenata odigrao ulogu.
 
Rekao bih da Kor misli na ovo.

ante-starcevic-pasmina-slavoserbska-po-hrvatskoj-1-638.jpg

Dobro je što si se ti javio jer je si mi jednom replicirao Mirjanom Gross kao vjerodostojnom povjesničarkom.
Da vidimo što ona kaže po pitanju Startčevićevih slavoserba,jesu li zaista Srbi,Srbija,srpsko svi i svuda kako vi u svojoj mašti zamišljate.:ok:
Mirjana Gross
-Starčevićansko nadahnuće u djelima Ante Kovačića

„Slavoserbi“ ili „magjarolci“ („slavoserb“ je kovanica od pojmova sclavus i servus a „magjarolac“ je ropski podanik Mađara i Tirolaca-Nijemaca) su identificirani s pripadnicima Narodne stranke kao podljudima sužanjske naravi koji nisu postigli niti stupanj životinje. U tobožnjim razgovorima „stekliša“ i „slavoserba“ Starčević tumači svoju ideologiju. Ovi prvi su razumni, mnogo čitaju i razmišljaju, ulaze „u naravu stvari“ a željeli bi „posteklišiti“ hrvatski narod. Nasuprot njima Starčević ismijava i psuje „slavoserbe“ kao budale, prevrtljivce i podlace bez vlastitih misli koji stalno mijenjaju svoja gledišta. Ali uvijek slušaju svoje „ravnateljstvo“ (vodstvo Narodne stranke) i „ravnateljstvo ravnateljstva“ (bečko središte). Svaka je baba pametnija od pripadnika njihove Jugoslavenske akademije. Uostalom Jugoslavenska akademija je „slavoserbska“ tvorevina Austrije na zator hrvatskoga naroda i Starčević nastoji ismijati neznalice koji žele biti učenjaci.

Starčević osuđuje i katoličke svećenike kao „slavoserbe“ i „praktičnike“ koji drže da je nužna politička praksa a ne Starčevićeva osuda sudjelovanja Hrvata u političkom životu dok postoji Habsburška monarhija. Starčević im predbacuje da koriste vjeru za „obsjeniti prostotu“ dijelom i zato što neki do njih pristaju uz Strossmayera. No mlađi svećenici su osamdesetih godina počeli pristupati Stranci prava. U Kovačića ne možemo naći takve tvrdnje jer ih možda nije prihvaćao ili se nije htio zamjeriti svećenstvu, no on sudjeluje u psovanju biskupa Strossmayera jer je on glavna Starčevićeva meta. „Joza naški“, tj. Strossmayer, kojega je Starčević, uz ostalo i zbog njegova njemačkoga porijekla, proglašava trećim najvećim zlotvorom hrvatskoga naroda nakon Nikole Šubića Zrinskoga i Jelačića.

U Pismima Magjarolacah su „slavoserbi“ samo pripadnici Narodne stranke što je odgovaralo Starčevićevim interesima u doba njihova objavljivanja do 1871. No kasnije on ih je pronalazio među političkim činiteljima i društvenim pojavama i u drugih naroda pogotovo kod Francuza i Rusa i dakako Srba. Iako ih „slavoserbi“ sprečavaju u napretku prema nacionalnoj slobodi i pravednom društvu svi narodi imaju, prema Starčeviću, zdrave jezgre. Jedino Nijemci su iskonski „slavoserbi“ kao nositelji najgorih ljudskih mana i kao neznatan narod s kukavnom književnošću i on bi volio loviti buhe nego baviti se njome.

Starčević je uvjeren da su svi južni Slaveni osim Bugara (u koje računa i Makedonce) Hrvati. Njihovi „slavoserbi“ im onemogućavaju da se tako osjećaju. On je protivnik svake opozicijske političke akcije i zato što se ova kreće na temelju tradicionalne hrvatske autonomije, tj. hrvatskoga državnog prava Trojedne kraljevine, koja prema Starčeviću predstavlja samo tri „pernjka“ velike Hrvatske.

Treba spomenuti da Kovačić nije nikada upotrijebio Starčevićev pojam „slavoserb“ ili „magjarolac“ ali je u pjesmi i prozi davao svojim ličnostima upravo one nakazne osobine koje im je Starčević pripisao i nesumnjivo je prihvaćao tu ideološku shemu. Na poseban način to je uradio nekim svojim stihovima u koje je zapravo sustavno pretočio Starčevićev stereotip o životinjskim osobinama „slavoserba“. Oni su, prema Starčeviću, iskvarene budale koje ne mogu imati svoje vlastito mišljenje pa ga neprekidno mijenjaju prema zapovijedima Austrije i vlastitim koristima. U jednoj takvoj Kovačićevoj pjesmi (Kameleonu, 1884) stoji: „U svietu tom si živ kameleon, / U tabor svaki vazda skočit sklon. (…) Kad budalasta snaga vojsku vodi, / Tad plakat tek je robkinji slobodi!“. Starčević tvrdi da njegovi protivnici proglašavaju maloumne i pokvarene osobe velikim ličnostima. Zato Kovačić u istoimenoj pjesmi vidi „velikog patuljka“ koji gramzi za kesom, tuđe mu je svako ljudsko čuvstvo, ne pozna nikakve moralne norme, ukratko on je sve samo ne čovjek. Starčevićeve izjave da „slavoserbi“ ne misle ni na što drugo nego na svoje „mešine“, Kovačić ilustrira odom „trbuhu“. Starčeviću su posebno opasne „sveznalice“, tj. pripadnici nepravaške i protupravaške inteligencije i članovi Jugoslavenske akademije. Oni su putovali stranim svijetom, pa se preko Beča vraćaju kući s prezirom na Hrvate, koji da su bez njih ništice, kako pjeva Kovačić.

http://www.google.hr/url?sa=t&rct=j...qrmskGukw&sig2=RX62K_jDu2g2rAyDLLfnrQ&cad=rja[/QUOTE]

ps,nisi komentirao Andriju Kašića i Bartola Kašića kao pisce koji su pisali srpskim jezikom?:bye:
 
Izvini, a šta je ovde pitanje?
Sam si dao odgovor. Zato što su pravoslavni (ne zato što su Srbi). Premda u XIX veku, to više nije bio slučaj, nego "dok su imali Republiku", a od kraja XVIII veka postoji i pravoslavna opština u Dubrovniku.

Na Hrvate su gledali otprilike kao na susede i Slovene, ne znam kako bi drugačije, a vojnici su bili i Mađari, kao što vidimo, koji im nisu bili susedi,a nisu ni Sloveni. A za barabante su naveli "ali da budu našeg jezika i katolici". Je li to bio uslov? Zašto bi to naglašavali da budu njihovog jezika, pa i još katolici (kad se podrazumeva da su Hrvati katolici)? Sad bih ja, da imam mupijevu "pamet", mogao da pitam, na osnovu ovoga, da li su postojali i Hrvati koji nisu bili njihovog jezika i koji nisu bili katolici?

Naravno da bi mogao pitati,samo ti to pitanje ne ide u korist.

Ako su dubrovčani bili Srbi,a vidimo po vašoj priči da je bilo Srba katolika poprilično, što nisu dubrovčani tražili Srbe katolike "našega jezika" nego baš Hrvate?

Koji su to Hrvati katolici koji u to vrijeme pričaju srpski jezik koji se po vama u to vrijeme govori u Dubrovniku?
 
b) Nakon što je Sava Nemanjić, čiji je otac bio kršten kao katolik, izdejstvovao autokefalnost srpske crkve, mnogo je srpskih katolika prešlo u Srpsku crkvu.

Narod Neretve i Popova pise 1629., da je veci dio katolika ovih strana otisao u skizmu.
VI. Skaric u dokaz pravoslavlja spominje oko 50 starih crkava oko Trebinja i u Popovu. Crkve su doista stare, iz predturskih vremena, samo nikad nijesu bile pravoslavne vec katolicke kao ni ona u selu Dracevu. Sacuvan nam je dokumenat, kako je pravosl. vladika, valjda pri njezinu osvestenju, dao sastrugati krec s crkve, porusiti katolicke oltare i izbaciti napolje kosti katolickih pokojnika. Narod, ozlojeden, hoce da se vrati katolickoj vjeri, ako mu se pribavi stalan zupnik. Nazalost od toga nije bilo nista, i ti katolici ostase i dalje pravoslavnim. Sve ove vijesti donosimo prema spomenutoj studiji »Maseniibertritte...«, za koju je prvak srpske historiografije Stanoje Stanojevic (Jugosl. istor. casopis, III., 376) rekao, da je u cijelosti dokazala svoj predmet, a time i prelaz katolika trebinjske biskupije na pravoslavlje.
 
vi u svojoj mašti zamišljate.:ok:

Možda nisi primijetio, ali uglavnom ne učestvujem u komunikaciji ukoliko osoba ne postupa civilizovano i kulturno tako da bi ti najbolje bilo da se otarasiš stereotipnih i ostrašćenih komentara...

Ja sam samo odgovorio na šta je Kor mislio (jerbo smo zaključili da je Umeljićeva konstrukcija o 'pasjem nakotu' sa 18. stranice Bi li k slavstvu ili ka hrvatstvu neutemeljena jer je smještena u dijalog u kojem se govori o mađaronima i onima koji stavljaju interese čovječanstva ili nekakve veće ljudske zajednice iznad nacionalnih, koji moraju ići na prvo mjesto) i vjerujem da sam okvirno pogodio.

A ti ako si toliko nacionalistički preopterećen da ti je jedini razlog učešća u komunikaciji nacionalno prepucavanje, nemoj pokušavati sopstvene manjke i probleme širiti i na moju personu.

Što se tiče Ante Starčevića, njegove riječi jesu odisale srbofobijom (te takve posljedice imale) i to se ne može objasniti nekakvom tvrdnjom da je na meti grupa ljudi po političkom opredjeljenju jerbo on smatra da su svi Srbi zapravo Hrvati, a sija mržnju samo prema političarima u vrhu koji im to ne daju biti te ih zato pogrdno nazivlja "slavoserbima". :-) Pa ko koga ovdje zeza. Niko ne može osporiti Starčevićeve protusrpske sentimente (gdje su se, bilo direktno ili indirektno, Srbi kao etnička kategorija našli na oštrom vrhu njegova pera).
 
Poslednja izmena:
  • Podržavam
Reactions: Kor
Pokušaj s malo više pojma i logike.

1. Mupi, i ti si Hrvat našeg (srpskog) jezika i katolik

5. Testament Jelene, ćerke kneza Lazara Hrebeljanovića, Balšine majke i žene Sandalja Hranića, pisan je narodnim jezikom 25. novembra 1442. godine u Gorčanima. Evo priměra:
Najprvo od njih da se da gospođe Despine 200 dukat, da mi se poju leturđije i da se razdeli milostinja. I mojemu grbu, gde mi se priluči leći, da se da 200 dukat da mi se poju leturđije inostano i da se dijeli milostinja. I crkve Svetago Georgija u Gorice dadoh olovo, kupiv za 60 dukat, da se pokrije crkva, i jošte da im se da za majstore 30 dukat.

I ovaj čeljad koja je sada pri mni, koji bi se prilučili na samrti moje, da se dast duhovniku mojemu, starcu Jerozolimskomu Nikandru, 50 dukat, i kaluđeru Jovanu 40 dukat, i Vokosavu Tamariću 40 dukat, i popu Teodosiju 20 dukat, i Duce 12 dukat. I vladikam - Ruže i sinu joj 30 dukat, i Kataleni, kćeri Nikolenoj 30 dukat. I Dobrko ako bi se tada primeril na samrti mojej, da mu se da dukat 30. I koje se zgode na samrti mojej devojke, da im se da prićija koliko se može z govorom kako da se udome. A ostala čeljad da se pomiluje z dogovorom koliko se uzmože.

A što je postaljeno u trg, u Lavra Šigovića u Baru še-sat dukat, ti-zi dukati da stoje crkvi novoj u Gorici, što sam učinila Presvetoj Bogorodici moj greb, i po meni i da ima dobit od tijehej dukat čim se okrmljati. I vinogradi koji su u Bjeseh, što sam kupila i s crkvom Svetago Georgija zamenila i utakmila, vinogradi i njive i maslice u Baru, i solila, toj da mi gospodin vojevoda potvrdi crkvi rečenoj. I po mojej samrti da bude tomuj ktitor i okrmitelj moja unuka, gospođa Jelena vojevodina i njih knez Vladislav - ili bi njih gospoctvo ili čije ino, oni o tome popečenje da imut.

I na moje samrti ako se bi koji sudi obreli srebrni, da uzme gospođa Jelena i Vladisav. I što im se svidi od njih da postave u crkvu novu. Na njih rasuždenje da bude, što bi koji nedostatak crkvi, a oni tijem da naprave. A što bi koje pokućje bilo, ili knjige ili što ljubo ino, da se priloži u obe crkve, gde što prestoji.

A što si mi rekal, Vojo, po starcu Radinu u Sveto-Troice crkvi Korčanske, što ću gospostvu vi dati, što li komu inomu, da pišu i obimenju, - da, ovo, što mi moj samisao prinese, Boga moleće i Prečistu Bogorodicu, uimenih i upisah sa rukom duhovnjago mi otca, starca Nikandra Jeruzalimca, što će biti gospostvu vi i inem tvojem, i duše našoj. A jednako je vse Božje i tvoje, i u tvoju kuću prehodi, i na službu duše našoj![/SIZE]

.

Lako je bilo mitomanisati dok nije bilo inteneta,proturarti prevod kao orginal::hahaha::hahaha: Je u pravu si,u Dubrovniku je svo vrijeme bio statoslovenski na uporabi.:worth:

KĆI kneza Lazara, Jelena Balšić spadala je među one znamenite žene srednjeg veka, koje su svojom mudrošću, vladarskim sposobnostima i obrazovanjem obeležile vreme u kojem su živele. Posle gotovo šest vekova, stari rukopis "Gorički zbornik" (1441—1442), koji pored ostalog sadrži njenu prepisku s monahom Nikonom, biće preveden na srpski jezik. Ovaj značajni spomenik srednjovekovne kulture, koji čuva Srpska akademija nauka, sa staroslovenskog i grčkog jezika preveo je otac Jovan (Ćulibrk), jeromonah Mitropolije crnogorske. Ta pisma vladarke i duhovnika predstavljaju književni izraz dva lica koja su pripadala različitim slojevima, ali sa sličnim preokupacijama i viđenjem stvarnosti.
 
Narod Neretve i Popova pise 1629., da je veci dio katolika ovih strana otisao u skizmu.
VI. Skaric u dokaz pravoslavlja spominje oko 50 starih crkava oko Trebinja i u Popovu. Crkve su doista stare, iz predturskih vremena, samo nikad nijesu bile pravoslavne vec katolicke kao ni ona u selu Dracevu. Sacuvan nam je dokumenat, kako je pravosl. vladika, valjda pri njezinu osvestenju, dao sastrugati krec s crkve, porusiti katolicke oltare i izbaciti napolje kosti katolickih pokojnika. Narod, ozlojeden, hoce da se vrati katolickoj vjeri, ako mu se pribavi stalan zupnik. Nazalost od toga nije bilo nista, i ti katolici ostase i dalje pravoslavnim. Sve ove vijesti donosimo prema spomenutoj studiji »Maseniibertritte...«, za koju je prvak srpske historiografije Stanoje Stanojevic (Jugosl. istor. casopis, III., 376) rekao, da je u cijelosti dokazala svoj predmet, a time i prelaz katolika trebinjske biskupije na pravoslavlje.

Ako Porfirogenit kaže da su Paganija (Bunjevci) i Bosna (Šokci) srpske zemlje, šta ti nije jasno? Hoćeš da kažeš da je Stefan Nemanja Hrvat?

- - - - - - - - - -

Lako je bilo mitomanisati dok nije bilo inteneta,proturarti prevod kao orginal::hahaha::hahaha: Je u pravu si,u Dubrovniku je svo vrijeme bio statoslovenski na uporabi.:worth:

KĆI kneza Lazara, Jelena Balšić spadala je među one znamenite žene srednjeg veka, koje su svojom mudrošću, vladarskim sposobnostima i obrazovanjem obeležile vreme u kojem su živele. Posle gotovo šest vekova, stari rukopis "Gorički zbornik" (1441—1442), koji pored ostalog sadrži njenu prepisku s monahom Nikonom, biće preveden na srpski jezik. Ovaj značajni spomenik srednjovekovne kulture, koji čuva Srpska akademija nauka, sa staroslovenskog i grčkog jezika preveo je otac Jovan (Ćulibrk), jeromonah Mitropolije crnogorske. Ta pisma vladarke i duhovnika predstavljaju književni izraz dva lica koja su pripadala različitim slojevima, ali sa sličnim preokupacijama i viđenjem stvarnosti.

Pravni dokumenti kao zakonici, povelje o tregovini, uključujući testament Jalene Balšić na originalnom je jeziku, samo je izvršena transliteracija u modernu latinicu (i ćirilicu). Prepiske sa sveštenstvom su drugi žanr, otud i drugi ezik i stil.
 
Ako Porfirogenit kaže da su Paganija (Bunjevci) i Bosna (Šokci) srpske zemlje, šta ti nije jasno? Hoćeš da kažeš da je Stefan Nemanja Hrvat?

Adam Pribićević NASELJAVANJE SRBA PO HRVATSKOJ I DALMACIJI :bye:
www.mo=vrebac=pavlovac.hr 8/60
DOLAZAK TURAKA
Pre osvojenja Bosne 1463 g. nije bilo nijednog Srbina zapadno od
reke Vrbasa do Velebita i kranjske granice, a ni u
severnoj Dalmaciji i u Slavoniji.
Dogod je postojala nada da će se stara srpska država održati, a to je
bilo do pada despotovine 1459 godine, Srbi se nisu
kretali sa svojih ognjišta,
osim onih, koje su srpski despoti Stevan Lazarević
i ðurañ Branković
prevodili na svoja velika imanja po Mañarskoj.
Srbi su bili vezani za svoju državu i zemlju i nisu
ih napuštali. Prvi su
se stali kretati prema zapadu, iz Stare Srbije, neki cincarski i aromunski
narodi, čim je zapretila opasnost od Turaka. Ne samo stoga što su bili
pokretniji, kao stočari i nevezani za zemlju, već i
s razloga što nisu svojim
osećanjem bili vezani za državu.



Adam Pribićević NASELJAVANJE SRBA PO HRVATSKOJ I DALMACIJI
www.mo=vrebac=pavlovac.hr 12/60
SRPSKE SEOBE
Nema prazna prostora, sposobna da čovek opstane u
njemu, koji će
dugo ostati nenastanjen, pa ma se preko oceana nalazio.
Kad su Turci očistili prostor zapadno od Vrbasa, u
kom nikad nije bilo Srba, ovi su stali nadirati unj.

Nadirali su i sami, da doñu do većih imanja. Doseljavali su ih, sa
svojih starih imanja u unutrašnjosti, i muslimani spahije. Nekad su se
odmicali dalje, zbog krvne osvete. Kad bi došla gladna godina, bežali su od
gladi. Oko 1650 godine odselili su se Crnogorci iz
plemena ljubotinskog,
zbog gladi, čak u Istru i naselili tri sela, od kojih jedno, Peroj, ostalo dosad
verno pravoslavlju i srpstvu, dok su se druga dva,
za neke istarske gladne
godine, porimokatoličila, jer im je dana ishrana, pod uslovom da se
porimokatoliče. Često su izazivali raspršivanje muslimanski pokolji Srba i
zverstva turske soldateske, za ratova.
 
ps,nisi komentirao Andriju Kašića i Bartola Kašića kao pisce koji su pisali srpskim jezikom?:bye:


Nisi ti čitao/čitav:
Kačić je, valjda znaš, Bunjevac, a Kašić je prema svom izjašnjenju, Dalmatinac, čakavac, Liburn sa Paga. Ni jedan nije imao veze sa Hrvatima. Ali taj podatak ne mora imati veze sa jezikom kojim pišu, kao što ti, vanpametno, impliciraš.

U svakom slučaju, slažem se sa Torkvemadom (ustvari sa V. Jagićem). Jezik im jeste srpski.

- - - - - - - - - -

Adam Pribićević NASELJAVANJE SRBA PO HRVATSKOJ I DALMACIJI :bye:
www.mo=vrebac=pavlovac.hr 8/60
DOLAZAK TURAKA
Pre osvojenja Bosne 1463 g. nije bilo nijednog Srbina zapadno od
reke Vrbasa do Velebita i kranjske granice, a ni u
severnoj Dalmaciji i u Slavoniji.
Dogod je postojala nada da će se stara srpska država održati, a to je
bilo do pada despotovine 1459 godine, Srbi se nisu
kretali sa svojih ognjišta,
osim onih, koje su srpski despoti Stevan Lazarević
i ðurañ Branković
prevodili na svoja velika imanja po Mañarskoj.
Srbi su bili vezani za svoju državu i zemlju i nisu
ih napuštali. Prvi su
se stali kretati prema zapadu, iz Stare Srbije, neki cincarski i aromunski
narodi, čim je zapretila opasnost od Turaka. Ne samo stoga što su bili
pokretniji, kao stočari i nevezani za zemlju, već i
s razloga što nisu svojim
osećanjem bili vezani za državu.



Adam Pribićević NASELJAVANJE SRBA PO HRVATSKOJ I DALMACIJI
www.mo=vrebac=pavlovac.hr 12/60
SRPSKE SEOBE
Nema prazna prostora, sposobna da čovek opstane u
njemu, koji će
dugo ostati nenastanjen, pa ma se preko oceana nalazio.
Kad su Turci očistili prostor zapadno od Vrbasa, u
kom nikad nije bilo Srba, ovi su stali nadirati unj.

Nadirali su i sami, da doñu do većih imanja. Doseljavali su ih, sa
svojih starih imanja u unutrašnjosti, i muslimani spahije. Nekad su se
odmicali dalje, zbog krvne osvete. Kad bi došla gladna godina, bežali su od
gladi. Oko 1650 godine odselili su se Crnogorci iz
plemena ljubotinskog,
zbog gladi, čak u Istru i naselili tri sela, od kojih jedno, Peroj, ostalo dosad
verno pravoslavlju i srpstvu, dok su se druga dva,
za neke istarske gladne
godine, porimokatoličila, jer im je dana ishrana, pod uslovom da se
porimokatoliče. Često su izazivali raspršivanje muslimanski pokolji Srba i
zverstva turske soldateske, za ratova.

Jesi ti sad neki trol ili šta?
 
Kačić, slovinski piše:

GkrVIdF.jpg


Kašić, natione Dalmata:


viotl9T.jpg


Za tu Kašićevu gramatiku Vatroslav Jagić će 1884. godine reći: „To je gramatika narodnog srpskog jezika, srednjeg između štokavizma i čakavizma... Već 1636. godine u Zagrebu prihvataju taj jezik, koji su nazvali najprije ilirski, a zatim i hrvatski. Ali u suštini to nije ništa drugo nego srpski narodni jezik."

V. Jagić, Predavanja iz 1884/85. godine: Отношение славянских наречий к церковнославянскому язику, deo: Сербский язик sa posebnom paginacijom, str. 17
 
Dobro je što si se ti javio jer je si mi jednom replicirao Mirjanom Gross kao vjerodostojnom povjesničarkom.
Da vidimo što ona kaže po pitanju Startčevićevih slavoserba,jesu li zaista Srbi,Srbija,srpsko svi i svuda kako vi u svojoj mašti zamišljate.:ok:
Mirjana Gross
-Starčevićansko nadahnuće u djelima Ante Kovačića

„Slavoserbi“ ili „magjarolci“ („slavoserb“ je kovanica od pojmova sclavus i servus a „magjarolac“ je ropski podanik Mađara i Tirolaca-Nijemaca) su identificirani s pripadnicima Narodne stranke kao podljudima sužanjske naravi koji nisu postigli niti stupanj životinje. U tobožnjim razgovorima „stekliša“ i „slavoserba“ Starčević tumači svoju ideologiju. Ovi prvi su razumni, mnogo čitaju i razmišljaju, ulaze „u naravu stvari“ a željeli bi „posteklišiti“ hrvatski narod. Nasuprot njima Starčević ismijava i psuje „slavoserbe“ kao budale, prevrtljivce i podlace bez vlastitih misli koji stalno mijenjaju svoja gledišta. Ali uvijek slušaju svoje „ravnateljstvo“ (vodstvo Narodne stranke) i „ravnateljstvo ravnateljstva“ (bečko središte). Svaka je baba pametnija od pripadnika njihove Jugoslavenske akademije. Uostalom Jugoslavenska akademija je „slavoserbska“ tvorevina Austrije na zator hrvatskoga naroda i Starčević nastoji ismijati neznalice koji žele biti učenjaci.

Starčević osuđuje i katoličke svećenike kao „slavoserbe“ i „praktičnike“ koji drže da je nužna politička praksa a ne Starčevićeva osuda sudjelovanja Hrvata u političkom životu dok postoji Habsburška monarhija. Starčević im predbacuje da koriste vjeru za „obsjeniti prostotu“ dijelom i zato što neki do njih pristaju uz Strossmayera. No mlađi svećenici su osamdesetih godina počeli pristupati Stranci prava. U Kovačića ne možemo naći takve tvrdnje jer ih možda nije prihvaćao ili se nije htio zamjeriti svećenstvu, no on sudjeluje u psovanju biskupa Strossmayera jer je on glavna Starčevićeva meta. „Joza naški“, tj. Strossmayer, kojega je Starčević, uz ostalo i zbog njegova njemačkoga porijekla, proglašava trećim najvećim zlotvorom hrvatskoga naroda nakon Nikole Šubića Zrinskoga i Jelačića.

U Pismima Magjarolacah su „slavoserbi“ samo pripadnici Narodne stranke što je odgovaralo Starčevićevim interesima u doba njihova objavljivanja do 1871. No kasnije on ih je pronalazio među političkim činiteljima i društvenim pojavama i u drugih naroda pogotovo kod Francuza i Rusa i dakako Srba. Iako ih „slavoserbi“ sprečavaju u napretku prema nacionalnoj slobodi i pravednom društvu svi narodi imaju, prema Starčeviću, zdrave jezgre. Jedino Nijemci su iskonski „slavoserbi“ kao nositelji najgorih ljudskih mana i kao neznatan narod s kukavnom književnošću i on bi volio loviti buhe nego baviti se njome.

Starčević je uvjeren da su svi južni Slaveni osim Bugara (u koje računa i Makedonce) Hrvati. Njihovi „slavoserbi“ im onemogućavaju da se tako osjećaju. On je protivnik svake opozicijske političke akcije i zato što se ova kreće na temelju tradicionalne hrvatske autonomije, tj. hrvatskoga državnog prava Trojedne kraljevine, koja prema Starčeviću predstavlja samo tri „pernjka“ velike Hrvatske.

Treba spomenuti da Kovačić nije nikada upotrijebio Starčevićev pojam „slavoserb“ ili „magjarolac“ ali je u pjesmi i prozi davao svojim ličnostima upravo one nakazne osobine koje im je Starčević pripisao i nesumnjivo je prihvaćao tu ideološku shemu. Na poseban način to je uradio nekim svojim stihovima u koje je zapravo sustavno pretočio Starčevićev stereotip o životinjskim osobinama „slavoserba“. Oni su, prema Starčeviću, iskvarene budale koje ne mogu imati svoje vlastito mišljenje pa ga neprekidno mijenjaju prema zapovijedima Austrije i vlastitim koristima. U jednoj takvoj Kovačićevoj pjesmi (Kameleonu, 1884) stoji: „U svietu tom si živ kameleon, / U tabor svaki vazda skočit sklon. (…) Kad budalasta snaga vojsku vodi, / Tad plakat tek je robkinji slobodi!“. Starčević tvrdi da njegovi protivnici proglašavaju maloumne i pokvarene osobe velikim ličnostima. Zato Kovačić u istoimenoj pjesmi vidi „velikog patuljka“ koji gramzi za kesom, tuđe mu je svako ljudsko čuvstvo, ne pozna nikakve moralne norme, ukratko on je sve samo ne čovjek. Starčevićeve izjave da „slavoserbi“ ne misle ni na što drugo nego na svoje „mešine“, Kovačić ilustrira odom „trbuhu“. Starčeviću su posebno opasne „sveznalice“, tj. pripadnici nepravaške i protupravaške inteligencije i članovi Jugoslavenske akademije. Oni su putovali stranim svijetom, pa se preko Beča vraćaju kući s prezirom na Hrvate, koji da su bez njih ništice, kako pjeva Kovačić.

http://www.google.hr/url?sa=t&rct=j...qrmskGukw&sig2=RX62K_jDu2g2rAyDLLfnrQ&cad=rja

Od Ladana , iako bih se uredno ogradio od dijela teksta gdje pise "humanist", kao i pogresno shvacenog naziva Vukovog djela pri dnu.

ladan1-1.jpg


Ante Starcevic, Politicki spisi, izbor i predgovor Tomislav Ladan, Zagreb, 1971, str. 49.
 
Poslednja izmena:
Od Ladana , iako bih se uredno ogradio od dijela teksta gdje pise "humanist", kao i pogresno shvacenog naziva Vukovog djela pri dnu.

ladan1-1.jpg


Ante Starcevic, Politicki spisi, izbor i predgovor Tomislav Ladan, Zagreb, 1971, str. 49.

Kaže Ladan da su Srbi u Hrvatskoj protežirani,kako se to uklapa u njihovo srpsko pohrvaćenje koje se naveliko raspreda na ovom forumu?

Kaže Ladan također da Starčević Srbe proglašava Hrvatima ,a onda ih vrijeđa kao Srbe.Nema logike.
 
Kačić, slovinski piše:



Za tu Kašićevu gramatiku Vatroslav Jagić će 1884. godine reći: „To je gramatika narodnog srpskog jezika, srednjeg između štokavizma i čakavizma... Već 1636. godine u Zagrebu prihvataju taj jezik, koji su nazvali najprije ilirski, a zatim i hrvatski. Ali u suštini to nije ništa drugo nego srpski narodni jezik."

V. Jagić, Prědavanja iz 1884/85. godine: Отношение славянских наречий к церковнославянскому язику, děo: Сербский язик sa posebnom paginacijom, str. 17

Zanimljivo kako nitko od ostatka komšija ne komentira ovo svojatanje Bartola Kašića. Ništa čudno.
 
Hrvati imadu veze sa Dubrovnikom utoliko što je Al-Idrizi napisao kako je Dubrovnik zadnji grad u kraljevini Hrvatskoj. I utoliko što su priznavali istog kralja kao i Hrvati, na kraju to je bio i Hrvatski kralj. Nešto se šuškalo kako se u Dubrovniku koristila i čakavica jedno vrijeme, dok nije grad poštokavljen do kraja. E sad, pitanja, odakle čakavice?
Kulturološki gledano, bili su katolici od samog početaka, isto kao i svi oni ostali jadranski gradovi u Hrvatskoj, što će reći kako su pripadali istom katoličko-mediteranskom krugu kao i ostatak dalmacije i Hrvati u istoj. Takve nekakve veze imaju Dubrovčani sa Hrvatima, prije 19. stoljeća. Eh, da i nešto su za brabante baš voljeli Hrvate, tko će ga znati zašto....možda su im vjerovali, možda su im bili bliski...
:rotf:.Нађи ми тај Дубровник на овој његовој карти, или још боље нађи ми Хрватску:
TabulaRogeriana.jpg

Хрватска је освојена од стране Угарске још у 11. веку док је Дубровник у то време формално у саставу Византије, он плаћа доходак између осталих и српским владарима да остане независтан.
Шушкала је и вода око Дубровника али поуздано знамо да није говорила хрватским језиком!
У Дубровнику се увек српски ( штокавски) говорило, што се тиче нашег света а не Латина, чакавица спада ту у утицаје са стране и то минималне, сва дела дубровачких аутора су писана српским језиком.
То да су били католици, а јесу од "Велике шизме", не значи да су Хрвати, пре би требало да буду Латини јер се католичанство из Италије и ширило.
Наравно Дубровник је основан много пре "шизме" када је на Јадрану постојала једна хришћанска црква а сам Дубровник припадао Византији, толико о културним круговима.
За брабанте је већ објашњено.
Zanimljivo kako nitko od ostatka komšija ne komentira ovo svojatanje Bartola Kašića. Ništa čudno.
А ко то својата Бартоломеа Кашића?
 
Poslednja izmena:
:rotf:.Нађи ми тај Дубровник на овој његовој карти, или још боље нађи ми Хрватску:
Pogledajte prilog 354518
Хрватска је освојена од стране Угарске још у 11. веку док је Дубровник у то време формално у саставу Византије, он плаћа доходак између осталих и српским владарима да остане независтан.
Шушкала је и вода око Дубровника али поуздано знамо да није говорила хрватским језиком!
У Дубровнику се увек српски ( штокавски) говорило, што се тиче нашег света а не Латина, чакавица спада ту у утицаје са стране и то минималне, сва дела дубровачких аутора су писана српским језиком.
То да су били католици, а јесу од "Велике шизме", не значи да су Хрвати, пре би требало да буду Латини јер се католичанство из Италије и ширило.
Наравно Дубровник је основан много пре "шизме" када је на Јадрану постојала једна хришћанска црква а сам Дубровник припадао Византији, толико о културним круговима.
За брабанте је већ објашњено.

А ко то својата Бартоломеа Кашића?

Latini iz Italije u Dubrovniku pričaju srpski :hahaha:
 
Једино је смешно то похрваћивање дубровчана путем римокатоличке цркве.Католик=Хрват, да нису Хрвати измислили римокатоличанство!!!!!
Шта би, ко својата Кашића?

Jel Bartol Kašić pisao srpskim jezikom ili nije? :manikir:

Rimokatolička crkva,pohrvaćenje,Starčević,svekatolički kongres,Janjevci,Bartol Kašić,Andrija,Kašić Miočić...nije tebi lako.

Katolička crkva stvarala Hrvate,a Stjepan Radić i Ante Starčević najveći kritičari katoličke crkve.:worth:
Biskup Strosmajer stvarao jugoslavensku akademiju znanosti.:worth:
Svekatolički kongres 1900 godine odredio put kojim će se Srbi pretvarati u Hrvate,a godinu prije 1899 u Dubrovniku je već pobijedila hrvatska opcija na izborima.:worth:Kao i na cijeloj obali osim u Zadru. :worth:

Poanta ove teme,nek su dubrovčani i latini talijani,samo nek nisu Hrvati.Nek su i Kinezi,samo ne bečki konjušari.:hahaha:
 
Jel Bartol Kašić pisao srpskim jezikom ili nije? :manikir:
Наравно да јесте, чак и сам каже да је прво морао тај језик да научи да би њиме писао, он га као рођени Пажанин није знао.
А морао је да га научи као језуита у Конгрегацији за пропаганду вере.Језик зове илирским именом а писмо "сербскими слови" и на том језику пише своју граматику.
Но то Хрватима не смета да на њега залепе хрватску етикету у потрази за својом вишевековном културом.....
Poanta ove teme,nek su dubrovčani i latini talijani,samo nek nisu Hrvati.Nek su i Kinezi,samo ne bečki konjušari.:hahaha:
Тема евидентно показује да Хрвата тамо нема у то време, само Срба и Латина, а сад што се твојој маленкости то не свиђа већ је питање за неког психијатра, може да буде и Бечки није проблем.
 

Back
Top