..I tvoju dobrotu i razum izbrani
u dugu životu višnji boga da shrani,
i da tvoj slavan glas razumnijem uresom
to više svaki čas diže k nebesom;
od koga uresa, razuma i slave
višnji Bog s nebesa razlike države
u vrijednosti napuni, da vrijednos taj teče
u vijencu i kruni po svijetu daleče,
a navlaš kud
jezik hrvatski prohodi,
neumrla po vas vik tuj vrijednos da hodi....
Mavro Vetranović, Dubrovnik: "Plemenitomu i vrijednomu gospodinu Petru Ektoroviću vlastelinu hvarskomu s velikijem priklonstvom", 1539.
Časti 'zbrana Niko i hvalo velika,
hrvatskoga diko i slavo jezika,
spjevaoče izvrsni, uresna kriposti...
Dubrovnik grad svitli i slavan zadosti
svake Bog nadili obilno milosti,
gospodom uresi, zakonmi i pravdom,
razlicim uzvisi imanjem i blagom,
svuda ga jes puna slava, svud on slove,
hrvatskih kruna gradov se svih zove,
Ivan Vidali, Korčula: "Poslanica Nikoli Nalješkoviću", 1564.
Tim narod Hrvata vapije i viče
da s' kruna od zlata kojom se svi diče.
Gospoda slavna pak bnetačka gdi čuju
da tebe hvali svak ljube te i čtuju.
Krkar se grad vami diči jak nevista
imavši drag kami srid zlata pričista.
A lijepi Dubrovnik sa svu moć te slavi:
"Ovi je blažen vik" cić tebe svak pravi.
Slave je tvoje Hvar novi pun i stari,
kojom te s neba zgar božja moć nadari.
Tijem ravni grad Zadar iz glasa upije
da imaš božji dar ki družim dan nije.
Šibenik još i Spljet s Kotorom svi druzi
scijene te kako cvijet srid zime na rusi
Nikola Nalješković Ivanu Vidaliju,
Bernardin Pavlović : "Priprauglegnie za dostoino rechi suetu missu i posli iste Boggu zahuaglegne / i zuagieno iz missala rimskoga i skupgleno, iz tomaçeno iz mnoghi ostaly devoti kniga i u'
haruaski jezik pomgliuo i virno privedeno po Ozcu Fra Bernardinu Paulovichiu iz Dubrounika Reda Svetoga O. Franceska ... - U Mleczi, 1747 ."
Po mom sudu zanimljiv je pogled Radoslava Katičića koji objašnjava odakle pojava naziva hrvatski jezik za vrijeme renesanse u Dubrovniku i Boki:
"
Glagoljaške knjige, i druge nastale pod njihovim utjecajem, proširile su se po nekadašnjim neretvanskim otocima Braču, Hvaru i Korčuli, po neretvanskom kopnu, dospjele su do dubrovačkoga kraja i do Boke. Vrela kojima raspolažemo ne daju jasnu sliku o njihovoj rasprostranjenosti u dubini kopnenoga zaleđa. S njima se proširio i naziv hrvatski do u predjele koji su bili daleko od staroga hrvatskoga vladanja, pa se hrvatsko ime kao naziv za jezik, a po tome i za narod, našlo i tamo gdje prvobitno nije bilo ukorijenjeno, svjedočeći tu o književnom i kulturnom, a ne o političkom zajedništvu.
Pojavljuje se pak uvijek kao moguća zamjena za ime slovenski."
Radoslav Katičić, "Slověnski i hrvatski kao zamjenjivi nazivi jezika hrvatske književnosti" - evo imaš rad ovdje, to je ovaj drugi tekst na Herceg-Bosni:
http://www.hercegbosna.org/STARO/ostalo/jezik2.html (Mislim da ovo nije čitav rad već je prekinut na jednom mjestu - imam osjećaj da bi bilo zanimljivo pronaći kompletan rad

)