Zašto mora biti pravoslavnih manastira tamo gdje žive Srbi? Isto tako ih nije bilo uopšte do 12. stoljeća kada Stefan Nemanja iz katoličanstva pristupa pravoslavlju. Jedino u kasnijoj državi Nemanjića se moglo pravoslavlje etablirati kao glavna religija kod Srba (iako i dalje uz prisustvo katoličanstva i kratkotrajnog prodora bogumilizma).
Takođe, ima pravoslavnih crkava/manastira na tlu moderne Hrvatske i Bosne i Hercegovine prije 15. stoljeća. To su uglavnom područja nad kojim je vladala baš ta Nemanjićka država, u južnoj Dalmaciji (primjer manastir Svete Bogorodice Stonske), i u Hercegovini i istočnoj Bosni (primjer manastir Dobrun). U ostalim djelovima tih država ih tada nije bilo jer tamo ne obitavaju pravoslavni Srbi, ili Srba uopšte ni nema.
Uzgred, što se tiče crkve Svetog Mihaila kod Stona, ona je katolička pa ne pripada svejedno ovoj diskusiji. Niti je sigurno da je baš tu crkvu podigao kralj Mihailo I Vojislavljević, koji jeste bio katolik.
A što se tiče gradnje srpskih crkava i manastira van srpske države u novovjekovnom periodu, SPC tada ima jurisdikciju nad daleko širem području i za to dobija logično dozvole od Osmanskog carstva.