Svi su oni katolici pretpostavljam. Nakon pada Bosne došlo je do komešanja i mnogi koji su bili katolici ili to kasnije postali su se poistovetili sa Hrvatima. I logično jer ih je SPC koja je bila jedina preživela institucija iz srednjeg veka smatrala izrodima.
Taj jezik počinje da se naziva "štokavskim" tek kada je krenula inicijativa za stvaranje ilirskog odnosno srpsko-hrvatskog jezika.
Uobičajena slaba "lođika". Svi su ti autori-a koji su bitni hrvatski pisci, a za vas špansko selo- uvijek bili katolici i nisu ništa mijenjali ni prihvaćali. O pravoslavlju su imali stalno negativan stav i nisu nikad sebe poistovjećeivali s tim imenom ni narodom (ni bilo čim sličnim). Teza je vaših mitomana da su postojali neki Srbi katolici, koji su bili i Srbi i katolici, pa su vremenom izgubili srpski identitet. Prvo- nikad ga katolici na južnoslavenskom prostoru nisu ni imali. Drugo- promjena konfesije- napose na osmanskom području, osim islamizacije bilo je, no u smjeru katoličanstvo> pravoslavlje, i to zbog povoljnijega statusa pravoslavlja u okviru osmanskoga carstva.