U kojoj državi se nalazio Kotor između 1124. i 1166. godine? Ko je započeo gradnju i na kraju otvorio katedralu? Da li to piše doslovce na svakom sajtu? Zašto si nabrojio ovu katedralu među zdanja srednjevjekovnih Hrvata?
https://www.kotorskabiskupija.me/kotor-katedrala/
Gradnja je započela 1124. godine kada kotorski biskup Ursacije zajedno sa općinskom upravom poklanja za izgradnju nove crkve feud poluotoka Prevlake sa znamenitim benediktinskim samostanom sv. Mihovila. Nakon 42 godine, uz sudjelovanje više biskupa, opata, gradskog klera i bizantskog namjesnika za Dalmaciju i Duklju, Katedralu je 19. lipanj 1166. posvetio kotorski biskup Malon.
https://www.academia.edu/31792680/Kroz_vizantijski_Kotor_od_osnivanja_grada_do_osvećenja_katedrale_svetog_Tripuna_1166_godine_in_Knjiga_o_Kotoru_ur_K_Mitrović_Beograd_2014_18_34
Od vanrednog je značaja to što je posvećenju kotorske katedrale prisustvovao i kir
Izanak, duka Dalmacije i Duklje, dakle najviši predstavnik vizantijske vlasti na istočnoj obali Jadrana, čime je podvučeno da je Kotor u to vreme još uvek bio vizantijski grad. Kako je to bilo uobičajeno u srednjovekovnim ispravama, vreme izdavanja dokumenta određeno je, s jedne strane, papskim pontifikatom, a s druge, pominjanjem
aktuelnog vizantijskog cara. Kotorska je katedrala, dakle, osvećena u vreme pape Aleksandra III, čiji je pontifikat trajao od 1159. do 1181. godine, i u vreme vladavine najpobožnijeg i uvek pobedonosnog vizantijskog cara Manojla Komnina (1142−1180).
Zahvaljujem i napokon nešto konkretno i s druge strane. Osvrnit ću se na ovaj prvi
članak jer nemam vrimena za knjigu pa iz njega izdvajam sljedeće, a svak nek donosi zaključke kako mu volja:
U početku je kotorska starokršćanska biskupska katedra bila podložna solinskom, odnosno splitskom Metropoliti. Kraće vrijeme Kotor priznaje dukljanskog, odnosno barskog, pa
dubrovačkog Metropolitu. Od godine 1172. pa sve do godine 1828. Kotor je u sastavu Metropolije talijanskog grada Barija.
Od godine 1828. do 1932. Kotor je sufragan zadarskog Metropolite. Neko vrijeme je direktno podvrgnut Sv. Stolici, a od 1969. godine ponovno je u sastavu Splitske crkvene pokrajine.
Prvi poznati risanski biskup Sebastijan spominje se u pismima Pape Grgura Velikog 591. i 595. godine. Zadnji je risanski biskup bio
kotorski franjevac Antun Pasquali 1540. godine. Za risanskog biskupa imenovao ga je Papa Sixto V. koji je bio porijeklom iz Boke.
U Kotoru je prvu crkvu u čast sv. Tripuna podigao kotorski građanin Andrea Saracenis početkom IX. stoljeća.
Kotor se tada (791. – 812.) zajedno sa gradovima Dalmacije (Krk, Osor, Rab, Trogir, Split i Dubrovnik) nalazio u okviru franačke države. To je vrijeme kada u Zadar dolaze moći sv. Stošije, u Rovinj sv. Eufemije, a u Veneciju sv. Zaharije. Nešto kasnije (972.) u Dubrovnik moći sv. Vlaha (Blasius). Ovim prenosima svetih moćiju Bizant je želio da značajne centre istočno-jadranske obale, koji su često puta samo nominalno priznavali njegovu vlast, što čvršće politički veže za Carigrad.
I. Prilikom restauracije (1584. – 1613.) katedrala gubi kupolu, mijenjaju se svodovi glavnog broda, osim onog nad presbiterijem,
a svi se stupci oblažu korčulanskim kamenom. Crkva u tom vremenu biva obnovljena u duhu ondašnjeg dominantnog stila renesanse.
II. Veliki potres iz godine 1667. u potpunosti ruši zapadnu fasadu i romaničke zvonike. Stoga od godine 1671. do 1683. kotorani poduzimaju značajnu obnovu katedrale koja će potrajati 12 godina.
Tada su u baroknom stilu od korčulanskog kamena izgrađeni novi zvonici, zapadna fasada i trijem s terasom. Zvonici su visoki 33 i 35 metara.
III. Treća velika pregradnja prvobitne građevine odvijala se krajem XIX. i početkom XX. stoljeća. Obimni su se radovi odnosili na rekonstrukciju južnog broda, izradu novih svodova od opeke nad bočnim brodovima kao i novu krovnu konstrukciju. Ovom prilikom otkrivene su trifore nad presbiterijem i izvršena je rekonstrukcija na njima. Budući da se smatralo da predstavljaju prozore za osvjetljavanje glavnog broda bile su izgrađene terase nad istočnim dijelom bočnih brodova.
Po nacrtu arhitekte Milana Karlovca, a prema reljefnim uzorima, sa trifore glavne apside (sadašnji oblik iz XIV. i XV. st.) bila su iznova napravljena južna vrata.
Prvobitni svod s naglašenim rebrima sačuvao se jedino nad istočnim travejem. Crkva je duga 35, 21m. a široka 17, 47m. Visina srednjeg traveja je 13,54m.
Centralnu točku u crkvi predstavlja glavni oltar (ciborij) kojega je 1362. godine posvetio kotorski biskup Dujam.
Povijest je zabilježila ime Marina Adamova. Predstavlja remek-djelo kotorskog zlatarstva prve polovine XV. st. Na njoj je reljefno predstavljeno 20 svetačkih likova. U vrhu pale dominiraju likovi Krista, Bogorodice i sv. Ivana Krstitelja (Maiestas Domini), rad švicarskog zlatara Johanna iz Basela, a u prvom redu od tri reda svetaca, figura svetog Tripuna koji u ruci drži grad Kotor.
Prigodom prve restauracije pale u XVII. stoljeću bili su dodani likovi sv. Jeronima i sv. Franje Asiškog.
– Iznad ulaza u sakristiju nalazi se slika Gospe i sv. Dominika,
rad najznačajnijeg hrvatskog baroknog slikara Tripa Kokolje (1661. – 1713.)
– Drvena skulptura svetog Martina, rad Lovre Dobričevića (XV. st.)
– Drvena skulptura svetog Vicenza Ferreri-a,
rad dubrovačke škole (1490. godina)
U kanonskim vizitacijama iz tih godina govori se da je krstionica kvadratna i urešena životinjskim figurama (quadratum ornatum quibusdam figuris animalium). Iznad nje je kamena luneta (XIII. st.) sa nekadašnje kotorske crkve sv. Križa
. Vitraž na prozoru je rad hrvatskog slikara Iva Dulčića.
Godine 1684. ovaj križ je bio darovan
don Dominiku Ferrariu župniku sv. Šimuna u Zadru. Kotorsku biskupiju osim ovog križa i
dva nadbiskupa Zmajevića, sa zadarskom povezuje i relikvija sv. Krševana kojega je Zadar krajem XII. st. proglasio zaštitnikom grada. Glava ovog sveca (Chrisogonus) čuva se u kotorskom relikvijaru.
Sa desne strane oltara u kapeli relikvija smještena je dvojna ikona koja predstavlja Bogorodicu s jedne strane, a lik Krista u grobu (Imago pietatis) s druge.
Rad je sljedbenika Lovra Dobričevića (XV. st.).
5. Srebrni Biskupski štap (pastoral)
zadarskog nadbiskupa Vicka Zmajevića.
PS franjevci su istaknuti jer jer taj red prvi samostan na ovoj strani Jadrana ima u Trogiru još u 13.st., a potom su sljedili i ostali gradovi di su živili Hrvati uljučujući i Kotor.