A kolika bi pila površina ako bismo uračunali i teritoriju na sever, do reke Save, uključujući i Sisak?
Porfirogenet ne kaže točno
od kad je Hrvatska imala toliku silu, ali kaže točno
do kad je imala toliku silu. Dakle do Krešimira je imala toliku silu.
Dakle možemo razumjeti na koji točno prostor Porfirogenet misli, glede vojne snage. Onda to logički podrazumijeva da Porfirogenet misli na vojnu silu Tomislava u kontekstu prostora koji je imao Krešmir. Tomislav je na vrhuncu svoje vladavine imao samo malo manji prostor od Krešimira. Tako dakle treba računati prostor za ispašu konja, kao za Krešimira, od jadrana do Drave, a ovako vas dvojica samo zbunjujete ljude...
E sad kad smo rješili prostor idemo na potrebe samog konja...
Za ispašu konja potreban je jedan hektar - to je deset tisuća metara kvadratnih, to je dakle prostor veličine kao dva nogometna igrališta. Međutim, konj se može hranit i sijenom, bez ikakve ispaše. Šopaš ga u štali sijenom, bez ikakve potrebe za većom zemljom...
Vratimo se ispaši. Na kilometar kvadratni ravne srednjovjekovne slavonije pase dakle stotinu konja. Na deset kilometara kvadratnih pase tisuću konja. Na 100 km kvadratnih pase deset tisuća konja. Na 300 km kvadratnih pase 30 000 konja. Na 500 km kvadratnih pase 50 000 konja...
Da li je srednjovjekovna Hrvatska na svojih
110 000 km kvadratnih mogla osigurat tih pišljivih 600 km kvadratnih, potrebnih za ispašu konja?
Već na prvu postavlja se logičko pitanje - a zašto netko misli da nije mogla osigurat, tko je taj netko i koji su njegovi motivi za zamajavanje ljudi ovim nelogičnim pitanjem...?
Ako znamo da je panonska ravnica vojno podvrgnuta Hrvatskom Kraljevstvu, onda nije teško zamisliti da je ovaj osvojeni prostor, u nastavku srednjovjekovne priče, bio militariziran za potrebe Hrvatskog Kraljevstva. Panonsku Hrvatsku bilo je lako militarizirati i ona je u cijelosti služila svojim kapacitetima obrambenim svrhama Hrvatskoga Kraljevstva, i ona je sama mogla pasti konja kolko god je potrebno...
Međutim, mi iz mletačkih anala vidimo potpuno drugačiju sliku srednjovjekovne Hrvatske, u kontekstu ispaše konja, istina malo za kasniji period, nakon Mongola i druge serije sukcesijskih ratova. Dakle, brdovita Hrvatska prije Turaka pase konja jednako koliko i Slavonija. 30 000 Hrvatska i 30 000 Slavonija. Brdovita Srbija i brdovita Bosna isto toliko pase. Ali ovdje se postavlja jedna zanimljiva intriga druge naravi. Naime, moguće je da je militarizacijom Slavonije u desetom i jedanaestom stoljeću, dakle do Zvonimira, balans odnosa vojna snage Slavonije i Hrvatske, koji uključuje ispašu konja, stvarno bio toliko narušen u korist militarizirane Slavonije da je Slavonija postala nosioc vojne sile u Hrvatskoj, dok je "Hrvatska i Dalmacija" zadrijemala u svom srednjovjekovnom blagostanju, i da je tako Slavonija osjetila da je došla u priliku da potlači vladajuće staro hrvatsko plemstvo iz Dalmacije, koje je uvijek ranije tlačilo Slavoniju (Knez Borna, Tomislav...), i da preuzme vlast u cijeloj Hrvatskoj, što se na kraju i dogodilo, sukobom slavonije sa starim hrvatskim plemstvom, za sukcesijske krize nakon smrti kralja Zvonimira. Nakon toga se centar hrvatske vlasti seli iz Dalmacije u Zagreb. Moguće je dakle da je u ovom trenutku, nakon smrti kralja Zvonimira, odnos koniice bio doslovce pet na jedan u korist Slavonije, što objašnjava savez dalmatinskih gradova sa Slavonijom i letargiju starog hrvatskog plemstva, dok im se oduzima vlast. Ali u cjelini, Hrvatskoj uopće nije trebala slavonska ravnica za zadovoljavanje potrebe ispaše većine konja...
.
