Srednjovekovna Hrvatska

"dok se vraćao da prijeđe granice Hrvata [prema Mletačkoj republici]".

Ako se ja vraćam iz Bugarske prema Hrvatskoj, i unutar Srbije me zaustavi policija i privede, ispravno je napisati: "Dok se vraćao da prijeđe granice Srbije [prema Hrvatskoj], privela ga je policija".

Spominjanje "granice Hrvata" tj. granica hrvatske države, ima smisla jedino ako one označavaju dodirnu točku sa njegovim ciljem, tj. Mletačkom republikom.

Ne, nigde ne piše prema Mletačkoj republici. Nema ni nikakve logike da se misli na to; pa Zahumljani su ga zarobili. Zahumlje nije u Istri, lol.

poslanstvo-jpg.1492964
 
Prelazak granice Hrvata može označavati ulaznu ili izlaznu točku, dakle ulazak prema granici Hrvatske [iz Zahumlja] ili izlazak prema granici Hrvatske[s Mletačkom republikom].

Ne može, zato što tako nešto ne bi imalo smisla. Govorimo o Mihailu Zahumskom, savezniku Bugara, koji hvata mletačko poslanstvo i predaje ga Bugarima.

I kontekst je vrlo jasan. U tekstu stoji nakon što je nameravao preći granice Hrvata. To doslovno govori o nameri, odnosno da u Hrvatsku nikada uopšte nije ni ušao (jerbo nije stigao, zarobljen jer pre nego što je u nju ušao).

Taj se izraz koristi za ulaz u neku zemlju, a ne izlaz, latinskom jeziku tog vremena. Da je tako kao što si pomislio, ne bi pisalo hrvatske, već mletačke. Na stranu što možda i ne bi imalo mnogo smisla da ga tu hvataju Zahumljani i predaju Bugarima.
 
Mletačka hronika:

Onaj koji je nasledio ovaj dostojanstveni položaj bio je gospodin Urs, nadimka Patricijaka, koji je ubrzo po postajanju vođom poslao svog sina Petra u Carigrad caru Lavu. Car ga je primio s počastima, postavio ga za protospatarija i dopustio mu da se vrati sa velikim darovima. Međutim, kada je želeo preći granice Hrvata, bio je prevaren od strane slovenskog kneza Mihaila, lišen svog imetka i kažnjen izgnanstvom kod bugarskog kralja Simeona.

Dandolo:

Ovde spomenut pod imenom Paureta, čim je postao dužd, poslao je svog sina u Konstantinopolj, koji je, primljen s čašću i carskom blagodati, imenovan protospatarijem; te je, dobivši druge darove, planirao da se vrati kući. Ali na svom putovanju, prevarom je bio zarobljen od strane slovenskog kneza Mihaila oko granica Hrvata i sva dobra su mu bila oduzeta i bio je predat u ruke bugarskog kralja Simeona.

Stvari su ovde, rekao ih, poprilično jasne.
 
Сад остаје науци да утврди да ли их можемо сматрати Србима или неким другим Словенима.
Само име Хрвата изгледа не само мени да је еманципација имена Авара.

Iako svi najbitniji izvori od samih početaka rade razliku između naša dva naroda po tebi nauka tek triba utvrdit jesmo li Srbi ili možda neki drugi Slaveni. Koja si ti komedija od lika :roll:
 
Ne može, zato što tako nešto ne bi imalo smisla. Govorimo o Mihailu Zahumskom, savezniku Bugara, koji hvata mletačko poslanstvo i predaje ga Bugarima.

I kontekst je vrlo jasan. U tekstu stoji nakon što je nameravao preći granice Hrvata. To doslovno govori o nameri, odnosno da u Hrvatsku nikada uopšte nije ni ušao (jerbo nije stigao, zarobljen jer pre nego što je u nju ušao).

Taj se izraz koristi za ulaz u neku zemlju, a ne izlaz, latinskom jeziku tog vremena. Da je tako kao što si pomislio, ne bi pisalo hrvatske, već mletačke. Na stranu što možda i ne bi imalo mnogo smisla da ga tu hvataju Zahumljani i predaju Bugarima.
Ima smisla ako je Mihajlo hrvatski knez a njegova kneževina pripada Hrvatskom kraljevstvu, kao što Toma Arhiđakon navodi. S tim kontekstom dakle; vraćajući se iz Carigrada Petar je želio prijeći granice Hrvata [prema Mlečanima] kada ga je zarobio knez Mihajlo. Smatram da je ta interpretacija sasvim korektna.
 
Samo mi je zabavno gledati kako netko s toliko vatre u tipkanju uporno gura kvazi-argumente kao da mu je Wikipedija osobni dnevnik istine :mazi:
Ako ti je Voodoo Popeye najveći autoritet u ovoj raspravi, jasno mi je zašto ti DAI djeluje kao doktorat.

Kažeš da Pseudo-Porfirije nije spominjao Tomislava ni Krešimira II? Točno, ali onda se ne pravi da je svaka verzija koja ti ne paše automatski idiotizam. Da, postoje loše stranice, ali i tvoje čitanje izvora ima više rupa nego švicarski sir u propuhu.



Ako Tomislav nije naveden kod Pseudo-Guslara iz 10. stoljeća, to ne znači da nije postojao. Povijest se ne piše samo prema tome tko je što spomenuo u dva retka prije tisuću godina, inače bismo još mislili da su vikinzi izmislili navigaciju i da zemlja staje kod Islanda.

A što se tiče idiotluka članka, pa čovječe, nisi ga ni pročitao do kraja, a već mu presuđuješ. Ako ćemo tako, zašto onda ne srušimo cijelu historiografiju jer se jedan Toma Arhiđakon sjetio Tomislava tek u 13. stoljeću? Povijest nije YT komentar da sve mora bit u real time-u.

Uglavnom da, neki članci su nategnuti, ali tvoji odgovori su kao studentski rad u tri ujutro: puni energije, nula fokusa. Ajde, udahni i pročitaj tri različita izvora.
Па ја сам рекао ко га је први поменуо а ти си га увалио Порфирогениту и цитираш од најнетачнијих текстова на википедији.
Време је истекло ништа паметно од тебе трла баба лан...без аргумената ојађен....
Убацујеш ми речи у уста ја нисам рекао да је неко избрисан већ да је поменут у 13. веку од Томе Архиђакона а не Порфирогенита.
Слажеш ли се да је прецизност у 2 века потребна?
Или кажем да нешто помиње Хонијат или Кинам а у ствари помиње Туберон или Мавро Орбин.
Ти се играј историје ако ти се игра.
 
Ima smisla ako je Mihajlo hrvatski knez a njegova kneževina pripada Hrvatskom kraljevstvu, kao što Toma Arhiđakon navodi. S tim kontekstom dakle; vraćajući se iz Carigrada Petar je želio prijeći granice Hrvata [prema Mlečanima] kada ga je zarobio knez Mihajlo. Smatram da je ta interpretacija sasvim korektna.
Да има смисла Тома из 13. века доказује Јована Ђакона у 10. веку.
Оно Арсеније Чарнојевић доказује да се јунак звао Милош Обилић.
Благо вама, нас би полиција ухапсила да тако тумачимо историјо оно опуштено ко генетичку генеологију није битно који век и када, битно је да аутор говори оно што мени одговара макар у 19. веку.

Византијске титуле проспата и патрикија су високе дворске титуле Михајла Вишевића које говоре о неподложности латинским краљевима!

Сплитски сабори ако су се десили у режији Томе Архиђакона Михајло Вишевић је ту због судбине стонске епископије.
Друга могућност како је Томиславу и Нинском бискупу Гргуру одбијен захтев да се Салона подреди Нину.
Друго захтев Томислава папи ЈовануХ је заштита од Симеуна.
Како Михајло Вишевић представља његову власт на Јадрану свакако би био први човек којем би се ЈованХ обратио за изглађивање ствари са Симеуном у зависности шта би добио за узврат.

Михајло Вишевић се појављује код Порфирогенита, Ђеновљана, Јована Ђакона, Томе Архиђађона.

Томислав само код Томе Архиђакона у 13. веку.

И сад из те ситуације сад ти перципирај како Михајлом Вишевићем влада хрватски краљ који тражи заштиту од Симеуна а подређен му је словенски кнез који је десна рука Симеуна.
Мало крипи жешће.
 
Poslednja izmena:
Kad je Srbiji navodno prešla Vrbas....Duklja je bila sastavni dio Srbije?

Dokle ćeš se ti više sramotiti a da ti ne bude nikako neugodno?
Ја сам ти тачно рекао од кад је Дукља у саставу српске државе Врбас нисам помињао.
Ја не знам коју дрогу ви гутате и стављате човеку речи које није написао.
 
Ја сам ти тачно рекао од кад је Дукља у саставу српске државе Врбас нисам помињао.
Ја не знам коју дрогу ви гутате и стављате човеку речи које није написао.

Klipane, postavio si kartu u kojoj Srbija prelazi Vrbas i u istoj kao Duklja pripada Srbiji. Svoje science fiction karte čuvaj za sljedeću sci fi convention
 
Klipane, postavio si kartu u kojoj Srbija prelazi Vrbas i u istoj kao Duklja pripada Srbiji. Svoje science fiction karte čuvaj za sljedeću sci fi convention
То је карта Александра Логоса.
Он је историчар а ти си мали батица црвена ти краватица.
Обрат'се човјеку ак" те нешто занима!

https://sr.wikipedia.org/wiki/Александар_Логос
 
Да има смисла Тома из 13. века доказује Јована Ђакона у 10. веку.
Оно Арсеније Чарнојевић доказује да се јунак звао Милош Обилић.
Благо вама, нас би полиција ухапсила да тако тумачимо историјо оно опуштено ко генетичку генеологију није битно који век и када, битно је да аутор говори оно што мени одговара макар у 19. веку.

Византијске титуле проспата и патрикија су високе дворске титуле Михајла Вишевића које говоре о неподложности латинским краљевима!

Сплитски сабори ако су се десили у режији Томе Архиђакона Михајло Вишевић је ту због судбине стонске епископије.
Друга могућност како је Томиславу и Нинском бискупу Гргуру одбијен захтев да се Салона подреди Нину.
Друго захтев Томислава папи ЈовануХ је заштита од Симеуна.
Како Михајло Вишевић представља његову власт на Јадрану свакако би био први човек којем би се ЈованХ обратио за изглађивање ствари са Симеуном у зависности шта би добио за узврат.

Михајло Вишевић се појављује код Порфирогенита, Ђеновљана, Јована Ђакона, Томе Архиђађона.

Томислав само код Томе Архиђакона у 13. веку.

И сад из те ситуације сад ти перципирај како Михајлом Вишевићем влада хрватски краљ који тражи заштиту од Симеуна а подређен му је словенски кнез који је десна рука Симеуна.
Мало крипи жешће.
Ne dokazuje ništa, već daje kontekst. Toma Arhiđakon nije pisao napamet, nego je koristio suvremene izvore. I Mihajlo je vladao 25 godina, a okolnosti su se za to vrijeme mijenjale, kao i njegov status i odnos prema drugima.
 
Malo o arh. nalazima s otoka Paga s kraj 8. i početka. 9. stoljeća:

"U radu se izlaže problematika predromaničkih kamenih spomenika s otoka Paga. Iako je u literaturi o nekim skupinama spomenika opširnije pisano, nekoliko zanimljivih nalaza nije obrađeno i nedovoljno su poznati. U radu se, stoga, nakon razmatranja pojedinih skupina predromaničkih nalaza, analiziraju izdvojeni, manje poznati spo- menici, osobito djela rustičnih obilježja iz kraja 8. ili početka 9. stoljeća."

O PREDROMANIČKOJ SKULPTURI S OTOKA PAGA S OSVRTOM NA SPOMENIKE RUSTIČNIH OBILJEŽJA

Ulomak s ranosrednjovjekovnom dekoracijom
figure_009.jpg

Ulomak pluteja, Zbirka „Stomorica“ u Novalji
figure_004.jpg

Ulomak pluteja, Zbirka „Stomorica“ u Novalji
figure_008.jpg
 
Ima smisla ako je Mihajlo hrvatski knez a njegova kneževina pripada Hrvatskom kraljevstvu, kao što Toma Arhiđakon navodi. S tim kontekstom dakle; vraćajući se iz Carigrada Petar je želio prijeći granice Hrvata [prema Mlečanima] kada ga je zarobio knez Mihajlo. Smatram da je ta interpretacija sasvim korektna.

Ma kakvi. Ne bi imalo to doslovno nikakvog smisla. Tomislav je neprijatelj Simeona; Hrvati su neprijatelji Bugara, a ne njihovi saveznici, dam im sada isporučuje lica koja oni traže.

Osim toga, kao što rekoh, ne bi tako stajalo. Pisalo bi mletačke granice. Tekst znači da poslanstvo nije uopšte ni ušlo u Hrvatsku, nikada.
 
Ima smisla ako je Mihajlo hrvatski knez a njegova kneževina pripada Hrvatskom kraljevstvu, kao što Toma Arhiđakon navodi. S tim kontekstom dakle; vraćajući se iz Carigrada Petar je želio prijeći granice Hrvata [prema Mlečanima] kada ga je zarobio knez Mihajlo. Smatram da je ta interpretacija sasvim korektna.

Osim toga, pročitaj ti u celosti šta to Toma Arhiđakon tu, tačno piše. On je koristio jednu konstrukciju koja se javlja u pojedinim darovnicama.

Reč je tu vrlo evidentno o crkvenoj provinciji. Nedavno sam čitao i jedan rad na datu temu; mislim da je od Ivana Basića. Postaviću kad se prisetim. To je splitska crkvena provincija. Sam Toma kaže da je Stjepan Držislav bio prvi hrvatski kralj (od 988. godine), te Tomislava naziva izričito knezom.
 
Da se zadržim još malo na našem (drugom) golom otoku jer odmah kod Paškog mosta (Ljubačka vrata), na južnom rukavcu otoka, nalaze se ostaci nekadašnjeg velikog utvrđenja. S tog se mjesta izviđao i kontrolirao promet brodova. Prema legendi, s Fortice(inače samo još jedna utvrda u nizu s tim imenom u krajevima di su obitavali Hrvati) su Pažani vidjeli kralja Belu IV., kada je, bježeći pred neprijateljem, sakrio se na njihovo područje. Forticu okružuje neobičan krajolik; oštar, potpuno gol kamenjar nalik “mjesečevom krajoliku”. S Fortice se pruža izvanredan pogled na Ljubačka vrata i Virsko more.

16.jpg

fortica-pag.jpg

fortica-pag1.jpg
 

Back
Top