In Christi nomine. Ego Suinimir nutu dei Chroatorum et Dalmatinorum rex. Nobis diuina clementia concedente in regali solio inuiolabiliter residentibus unidique uterque sexus militum uidelicet utriusque uite laicorum, seruorum et ancillarum, nostram affluens pro rebus sibi oportunis curiam ac causis sibi necessariis perquirens semper astabat. Inter quos quedam sanctimonialium mater Maria uidelicet cenobii sancti Benedicti in sollempnitate consecrationis ecclesie nostri episcopatus sancte Marie uocabulo auxilium immo subsidium memorati cenobii a nobis perquirens ex regali throno cum suis quibusdam sororibus coram nobis astitit. Unde consultu omnium seruorum dei et nobilium nostrorum, qui gratia dei dicte sollempnitati aduenerant, pro pensione et uoluntate prefate abbatissse et quia locus territorii eidem monasterio contiguus uidebatur nostra regali potestate, quod Pustiza nominatur, perpetuo iure possidendam sibi inuiola[biliter conce]ssimus in Lazani. Actum est hoc in uilla regali, quo in loco iam dicta ecclesia sancte Ma[rie sita uidetur, his] coram testibus. Inprimis coram Laurentio, venera[bili archiepiscopo, Petro, Chroatensi episcopo, Stephano, Iaderensi episcopo, Johanne, Traguriensi episcopo, Johanne, sancti Bartholomei abbate, Petro, Belgradensi abbate, Dominico tep]zi, Iurrina Tenenstico, Uiseno Polstico. Isti [ad nostram confirmacionem cum innumerabili multitudine ibidem astan]te sufficiant. Iacobum uero ducem Marianorum ex [parte nostra legatum et intr]oductorem abbatisse fieri immemoratis terris permisimus. Si quis uero regum uel principum, iupanorum, parua siue magna persona, huic nostre donationi contraire temptauerit, trinum et unum deum habeat iratum et CCC decem et octo sanctorum patrum consequatur maledictionem. Et molendinum, que est uita ipsorum, similiter fiat.
Ego Theodorus, presbiter et ecclesie sancti Domnii et eiusdem regis cancellarius, scripsi et sum testis ibidem.
U ime Kristovo. Ja Zvonimir, božjom voljom kralj Hrvata i Dalmatinaca, Dok, dozvolom božanske milosti, na nepovrediv način sjedimo na kraljevskom prijestolju, stajaše uz nas jedan i drugi rod podanika, naime svjetovnjaka obojeg spola, službenika i službenica, dolazeći u naš dvor radi stvari, koje su im od potrebe i dijela, koja su im od nužde. Između njih tražila je majka opatica, koje su Bogu na službu, naime Marija od samostana, svetog Benedikta, na svečan dan posvećenja crkve naše biskupije, posvećene svetoj Mariji, pomoći ili zaštite za spomenuti samostan i došla je pred nas do našeg kraljevskog prijestolja s nekim svojim sestrama. Stoga, po savjetu svih božjih služitelja i naših plemića, koji milošću Božjom bijahu došli na spomenutu svečanost, iz sklonosti udovoljismo želji spomenute opatice i jer se mjesto, koje se zove Pustica, u Lazanima, nalazi, kako se vidi, u blizini onog samostana, dadosmo joj ga s pravom vječnog posjeda i kao nepovredivo. Ovo je učinjeno u kraljevskom dvorcu, na mjestu, gdje se nalazi i spomenuta crkva svete Marije, pred ovim svjedocima: najprije pred poštovanim nadbiskupom Lovrom, hrvatskim biskupom Petrom, zadarskim biskupom Stjepanom, trogirskim biskupom Ivanom, Ivanom, opatom svetog Bartolomeja, biogradskim biskupom Petrom, tepčijom Dominikom, kninskim županom Jurinom, poljičkim Višenom. Ovi, koji su ondje stajali s nebrojenim mnoštvom, neka budu dovoljni našoj potvrdi. Dozvolismo, da Jakov, vođa primorskih predjela, bude poslanik od naše strane i uvaditelj opatice u posjed spomenutih zemalja. A ako bi tko od kraljeva ili knezova, župana, mala ili velika osoba, pokušala usprotiviti se ovom našem obdarivanju, neka ga zateče srdžba trojnog i jedinog Boga i stigne prokletstvo tri stotine osamnaestorice svetih otaca. I isto tako neka bude s mlinom, koji je život tih zemalja.
Ja, Teodor, svećenik i kancelar crkve svetoga Dujma i spomenutog kralja, napisah i sam sam svjedok.
Dakle, on misli da uošte nije nikada ni postojala nikakva Hrvatska i Dalmacija u sastavu Ugarskog kraljevstva i nijedan ban, da nije bilo Beloša, da nije bilo ni Krbavske bitke, da su izmišljeni i Šubići i Frankopani i sve odreda.
U svakom slučaju stiče se utisak da ih je neko dodao u naknadnom aktu; mi iza tastature ne možemo otkriti kada se to zbilo. Možda postoji teorijska mogućnost da se to istraži separatnim datovanjem uzoraka pigmenata sa freske, ali je teško pretpostaviti da će se tako nešto i desiti u narednih 1000 godina.
