Naletih na ovaj zanimljiv članak iz engl.wiki. vidimo malo ko su bili prvi Srbi po dolasku na Balkanski poluotok, di su se otprilike nastanili, ali i ko je onomad nastania današnji prostor Srbije obzirom da jedno malo pleme to nije bilo u mogućnosti samo učinit.
https://en.wikipedia.org/wiki/Serbia_in_the_Middle_Ages
Prema arheološkim dokazima u Srbiju su, uglavnom uz sliv rijeke Morave
(koji su naseljavala bugarsko-slavenska plemena Timočana, Istočnih Obotrita i Moravaca), Slaveni možda stigli i ranije nego što se mislilo, između kraja 6. i početka 7. stoljeća. Bar prema mnogim nalazima fibula i slavenske keramike na rimskim utvrdama,
ali "do sada nije pronađen grob koji bi se sa sigurnošću mogao povezati sa Slavenima" i "datum kada su Slaveni počeli naseljavati Ilirik ostaje upitan".
U Podunavlju u Srbiji ( Vojvodina ) trinaest nalazišta pokazuje da bi se najranija prisutnost Slavena na tom području mogla datirati u kasnu drugu polovicu 6. stoljeća ili kasnije (s radiokarbonskim datiranjem 7.-8. stoljeća), a moguće je da su služili kao feederati koji su štitili bizantske granične tvrđave. Lokaliteti imaju paralele s nalazima iz srednjeg i donjeg Podunavlja i Posavine, s analogijama koje pokazuju da je jugoistočni dio srbijanskog Podunavlja najvjerojatnije bio naseljen Slavenima iz kulture Ipotești-Cândești.
Broj nalaza slavenskih i panonskih Avara u Srbiji općenito je vrlo malen, mogli bi biti tragovi ratničkih izleta ili akulturacije, i tek od druge polovice 7. stoljeća "može se s priličnom sigurnošću tumačiti kao model slavenske kolonizacije".
Međutim to područje nije bilo ponovno dobro naseljeno Slavenima, a obrasci naseljavanja u 8. i 9. stoljeću pokazuju "uzastopni priljev stanovništva iz okolnih regija" (sa značajnim bugarskim utjecajem). Nalazi koji ukazuju na slavensko prebivalište u bizantskim gradovima dovode u pitanje opstanak lokalnog rimskog stanovništva.
Pronađeni novčići ukazuju na "obnovu života na središnjem Balkanu od sredine 7. do sredine 9. stoljeća". Naselja su bila neutvrđena i male veličine, na rubovima drevnih bedema. Brojni nalazi svjedoče o zaključku da je dobar dio domaćeg rimskog stanovništva ostao i nastavio živjeti unutar i u blizini tih bedema. Nakon pokrštavanja, pod utjecajem Bizantskog i Bugarskog Carstva, od sredine 9. stoljeća broj naselja se povećao i postao utvrđen, a ponovno su naseljena i drevna gradišta (više od 30%), ali sa smanjenom površinom. Nije pronađeno groblje, što pokazuje da je pokop bio uglavnom kremiranje, a kasnije biritualno.
Izvan Srbije, na područjima koja su naselili rani Srbi (i drugi Slaveni), glavni ostaci slavenske kulture i društvene organizacije, od 7. do 9. stoljeća, uključuju nekoliko lokaliteta oko Doboja i u dolini rijeke Drine , u modernoj Bosni i Hercegovini, posebno veliko naselje u blizini sela Batković. Naselje je imalo peći za topljenje rude i kovačke radionice. Srpski arheolog Đorđe Janković smatrao je da su analogije srpskih podunavskih ukrasnih keramičkih posuda sjeverozapadno od Karpatskog bazena (u Moravskoj i Austriji) dokaz o srpskoj migraciji sa sjeverozapada u Podunavlje uz pristanak Bizantskog Carstva, ali takva hipoteza temeljena na keramici nije dobro potkrijepljena jer bliže keramičke analogije postoje u Donjem Podunavlju i Vlaškoj regiji.
Prva dva stoljeća nakon naseljavanja, od početka 7. stoljeća nadalje, gotovo da nema povijesnih zapisa o Srbima, i regiji općenito, kao što čak ni u cijelom Bizantskom Carstvu gotovo da nema sačuvanih suvremenih kronika ili povijesnih djela. No, u tom razdoblju završen je proces naseljavanja Srba u središnji dio poluotoka.
Naselili su uske doline u slivovima Lima , Tare , Pive , Ibra , Zapadne Morave , Gornje Drine i Gornje Bosne.
Određene skupine su možda prešle Dinaride i stigle do jadranske obale, ali detaljnije čitanje DAI -a sugerira da se razmatranje Konstantina VII. o srpskom etničkom identitetu stanovništva Paganije, Travunije i Zahumlja temelji na srpskoj političkoj vladavini iz 10. stoljeća i ne ukazuje na etničko podrijetlo, ni mala skupina ljudi predvođena " Nepoznatim arhontom " nije mogla naseliti veliko područje te su najvjerojatnije stigli kao mala vojna elita koja je uspjela organizirati druge već naseljene i brojnije Slavene.
Povijesni izvori koji su se ponovno pojavili u 9. stoljeću spominju Srbe kao narod "za koji se kaže da drži veliki dio Dalmacije",
ali Dalmaciju u rimskom smislu, kao regiju između Jadrana na jugu, Save na sjeveru i Drine (ili Ibra ) na istoku. Ali prema Ivanu (Mlađem) Fineu,
prisutnost Srba na ovom području je upitna jer su bizantski izvori bili ograničeni na južnu obalu iako je moguće da je među ostalim plemenima postojalo pleme ili skupina malih plemena Srba. Prema Živkoviću, upotreba pojma Dalmacija u Kraljevskim franačkim analima odnosi se i na zemlju gdje su vladali Srbi kao i na zemlje pod vlašću hrvatskih knezova,
ali ne znači nužno naseljavanje istog područja od strane Srba, te je vjerojatno odraz franačkih teritorijalnih težnji prema cijelom području bivše rimske provincije Dalmacije.
U suvremenom Vita Hludovici taj opis Srba je izostavljen. Iako opisane granice označavaju veliko područje, uglavnom se radi o planinskom i nepristupačnom terenu, ispresijecanom visokim lancima Dinarida.
Unutar ove regije, Srbi su naselili samo male, izolirane i međusobno udaljene riječne doline, krška polja i plodne kotline. Ti dijelovi teritorija imali su plodno zemljište, pogodno za poljoprivredu, dok su teško pristupačna, neka planinska područja ostala nenaseljena.