Još jedan zanimljiv pogled vašeg Novakovića na ranosrednjovjekovni prostor Srbije, ali i na sam taj pojam kao i na Rašku i tako još neke stvari iz vaše povijesti koje mi se čine izuzetno zanimljiivima pa donosim par citata.
Gde se nalazila Srbija od VII do XII veka
"Tako se pojam Srbije geografski širio i učvršćivao i vizantijski pisci, kad govore o sukobima i ratovima Vizantije sa Srbima, imenom Srbije najčešće nazivaju sve one oblasti koje nisu direktno bile pod vizantijskim uticajem ili na kojima se nisu nalazili vizantijski vojni logori.
Tako je Vizantija, u stvari, prva, htela ili ne htela, priznavala nove teritorijalne promene pripisujući ih Srbiji i tim putem je Srbija pod tim imenom počela da ulazi u istoriju pre nego što je i sama počela o sebi da govori."
"Na žalost, mi ne znamo sasvim pouzdano kako je to teritorijalno širenje Srbije teklo, jer, kao što smo videli, nismo sigurni ni u njeno teritorijalno jezgro, niti možemo hronološki pratiti kad su koje oblasti uključivane u srpsku državu a time i u pojam Srbije. Kad je reč o Srbiji i srpskoj državi, u našoj istoriografiji se ističu uglavnom dva razdoblja u kojima je, kako se misli, došlo do naglog i zamašnog teritorijalnog proširenja države. Jedan je sredinom X veka, u doba Časlava, a druga je za vlade zetskog kralja Bodina, krajem XI i početkom XII veka. Međutim, mada je za vreme Časlava u Srbiji došlo do izvesne stabilizacije,
nikakvih dokaza nemamo da je tada srpska država ostvarila i neko veće teritorijalno proširenje. Jedva se usuđujemo da kažemo da je tih godina došlo do prvog uključivanja Raške u sastav srpske države i to pretpostavljamo jedino na osnovu Dukljaninove priče o zbivanjima posle Časlavljevog uspeha u borbi sa Ugarima
. Drugih dokaza nema, te bismo morali biti veoma oprezni prikazujući teritorijalni obim Srbije sredinom X veka. Gotovo bismo sa sigurnošću mogli tvrditi da obim Srbije u to vreme nije bio onih razmera kako se to na kartama prikazuje."
"To, videli smo, nekako naslućujemo još od Porfirogenita i sastavljača 30. poglavlja DAI i zato, da ponovimo, ne treba sa Zetom, odnosno sa Dukljom, prenagliti i bez ikakvih dokaza izjednačavati je u svemu sa ostalim zemljama u sklopu rane srpske države.
Čini nam se da je i Zeta, kao i Bosna, još od samog početka bila osobena zemlja. Ona je to ostala kroz čitavu svoju istoriju bez obzira na to što se u određenim fazama duže ili kraće nalazila u sklopu srpske države. Zeta nikad nije postala Srbija, uostalom kao ni Bosna. Čini nam se da u našoj istoriografiji ta pojava još uvek nije dovoljno ispitana, a vredi je iz više razloga ispitati, i radi istorije Srbije i radi istorije Zete, odnosno kasnije Crne Gore. Treba podrobno istražiti gde su koreni onoga što je u dugoj zajedničkoj istoriji specifično. Mora postojati neko prihvatljivije objašnjenje od postojećeg. Sa Raškom je opet drugi slučaj. Mada se u istoriju Srbije uključuje dosta kasno, sudeći barem po izvorima kojima raspolažemo, Raška, osim imena, nije uspela da očuva neke svoje posebne karakteristike, već je, naprotiv, dosta brzo postala "tipično" srpska zemlja, pa je čak vremenom počelo da preovlađuje mišljenje da Raška i nije ništa drugo do Srbija, ali nam se čini da bi u ovom slučaju bilo bolje podrobno ispitati poreklo njenog stanovništva, geografski položaj i ulogu i značaj u nastanku i razvoju Srbije i srpske države kao i Zete."
"Čitavu istoriju Srbije koju je Porfirogenit opisao oni pripisuju Raškoj i pomoću nje tumače i njenu politiku i teritorijalni razvoj. Međutim, da problem Srbije i Raške nije tako jednostavan, ali da je neobično važan, nadamo se da se moglo uočiti u toku raspravljanja i o izvorima i o istoriografiji. No, osećajući, valjda, da nema nikakvih čvršćih dokaza da su Srbija i Raška jedno isto, ne mogući pri tom da ne poštuju podatke Porfirogenitove i sastavljača 30. glave DAI
, kao i Dukljaninove opise, zastupnici ove teorije zapadali su vrlo često u teškoće koje su bile, sa tog stanovišta, u osnovi nerešive.
Naime, želeći da nekako usklade podatke iz raznih izvora, da povežu što tešnje spomene Srbije, Bosne i Raške, ne bi li se stvorila slika jedinstva tih oblasta još u najranije vreme, oni su često, možda i nehotice, sva tri pojma u geografskom pogledu proširivali više nego što su to izvorni podaci i dozvoljavali. Takav je slučaj osobito bio sa Raškom
. Budući da je po značaju smatrana centralnom oblašću, njen su prostor proširivali i daleko preko Lima, pa čak i Drine, jer se nisu mogli pomiriti s pomišlju da bi Raška, kao Srbija, sa značajem koji joj je pripisivan, mogla biti ograničena na prostoru jedne manje ili veće župe ili oblasti."
"Verovatno da će posebno interesovanje izazvati pitanje Raške. Nije isključeno da se mnogi neće složiti sa ovde iznetim tumačenjima. Ako tako već bude, onda da na kraju povodom Raške dodamo još jednu opasku o kojoj, kako nam se čini, vredi razmisliti.
Naime, nije li upadljivo da se za Rašku već u XVI veku kaže da je isto što i Stari Vlah? Koliko je vremena moralo proći da se za taj deo već u XVI veku govorilo da je Stari Vlah, i ko su ti Vlasi čije ime ni slovenski došljaci nisu mogli potisnuti i to mnogo vekova posle svoga dolaska u ove krajeve. Vrlo je verovatno da su i Vlasi već bili na svojim staništima kad su naišle slovenske grupe, koje su možda već vrlo rano taj kraj počele zvati
Stari Vlah za razliku od područja u susedstvu koje su naselili slovenski došljaci, čije ime još nismo pouzdano utvrdili.
Međutim, karakteristično je da se uz naziv Stari Vlah i to područje i ono južnije od njega naziva Raškom, a stanovnici Rašani. Koliko je poznato, nema starijih izvora koji slovenske stanovnike najranije Raške nazivaju Srbima. To se ime u Raškoj javlja kasnije. Otuda nam se čini da je bilo opravdano što je u ovoj knjizi problemu Raške posvećena posebna pažnja."
I za vas vridi ona, šta više čitaš manje znaš
