Ubikacija
Dakle, Ptolemejev Sérbinon bio je ili na 42˚ 3/602 ′ 46˚ 50′ ili na 41˚ 20′ 46˚ 30′:
○ Pođimo od toga da je 
Sérbinon na 42˚ 3/602 ′ 46˚ 50′. To bi značilo da je 
Sérbinon za pola stepena geografske širine iznad mesta 
Ioú(b)ol(l)on koje je na 42˚ 3/602 ′ 46˚ 00′ (42˚ 20′ 46˚ 00′). Koliko je Ptolemejevih pola stepena geografske širine današnjih kilometara? – Ako znamo da je 
Kértissa na 42˚ 3/602 ′ 45˚ 3/602 ′ (42˚ 20′ 45˚ 20′), onda je razdaljina između 
Ioú(b)ol(l)ona i 
Kértisse 0.8 stepena geografske širine. Stoga, pošto je razdaljina između 
Ioú(b)ol(l)ona, današnjeg Valpova, i 
Kértisse, današnjih Budrovaca, 43.22 km (Udaljenosti 2012), onda je ceo Ptolemejev stepen geografske širine 51.864 km, a pola Ptolemejevog stepena 25.932 km. 
Stoga bi 
Sérbinon na 42˚ 3/602 ′ 46˚ 50′ bio na 25.932 km severno od današnjeg Valpova, što bi otprilike bilo današnje mesto u Mađarskoj Vilanjkevešd (Villánykövesd) na 24.87 km severno od Valpova (Udaljenosti 2012).
○ A ako je 
Sérbinon na 41˚ 20′ 46˚ 30′, a 
Ioú(b)ol(l)on na 42˚ 3/60 2 ′ 46˚ 00′ (42˚ 20′ 46˚ 00′), odnosno 
Berbís na 42˚ 00′ 46˚ 00′, to znači da valja odrediti polaznu tačku na 0.3 stepena Ptolemejeve geografske širine, što je 15.5592 km, i to severno od nivoa i 
Ioú(b)ol(l)ona, današnjeg Valpova na današnjih 45°66′N 18°42′E, odnosno 
Berbísa, današnjih Podgajaca Podravskih na 45°44′N 18°16′E (Karta SFRJ 1:25000 1973). Dakle, ta tačka bi otprilike bila današnje mesto u Mađarskoj Beremend (Beremend) na 14.39 km severno od Valpova (Udaljenosti 2012), što je, kako rekosmo, od nivoa današnjeg Valpova, a od nivoa današnjih Podgajaca Podravskih sa korekcijom od 0.22 stepena današnje geografske širine (≈ 111 km), dakle na 24.42 km, ta bi tačka otprilike bila današnje mesto Vilanj (Villány) u Mađarskoj na 23.67 severno od Valpova (Udaljenosti 2012).
Potom treba odrediti koliko je Ptolemejev stepen geografske dužine današnjih kilometara. – Ako znamo da je 
Berbís na 42˚ 00′ 46˚ 00′, a
 Ioú(b)ol(l)on na 42˚ 3/602 ′ 46˚ 00′ (42˚ 20′ 46˚ 00′), onda je razdaljina između 
Berbísa i 
Ioú(b)ol(l)ona 0.2 stepena geografske dužine. Stoga, pošto je razdaljina između 
Berbísa, današnjih Podgajaca Podravskih, i 
Ioú(b)ol(l)ona, današnjeg Valpova, 14.08 km (Udaljenosti 2012), onda je ceo Ptolemejev stepen geografske dužine 70.04 km.
Stoga bi 
Sérbinon na 41˚ 20′ 46˚ 30′ bio na 70.04 km od današnjeg Beremenda, odnosno Vilanja u Mađarskoj, što bi otprilike bilo današnje mesto u Hrvatskoj Cabuna na 66.59 km zapadno od mađarskog Beremenda, odnosno mesto u Hrvatskoj Gradina na 73.03 km zapadno od mađarskog Vilanja, obadva kod Virovitice blizu mađarske granice (Udaljenosti 2012).
Dakle, Ptolemejev 
Sérbinon bi prema u njegovoj 
Geografiji datim koordinatama bio otprilike današnje mesto u Mađarskoj Vilanjkevešd (Villánykövesd), odnosno današnje mesto u Hrvatskoj Cabuna ili mesto u Hrvatskoj Gradina, obadva kod Virovitice blizu mađarske granice.
Srpski romantičarski paranaučni istoričari ovako ubikuju Ptolemejev 
Sérbinon – Petković 
Sérbinon ubikuje u Bosansku Gradišku (Петковић 1926: 35) klang-etimološki ga „po prizvuku“ poistovećujući sa relativno obližnjim mestom 
Servítium koje je, biće i u starijoj arheološkoj literaturi, ubikovano upravo u Bosansku Gradišku (up. Gračanin 2010: 17); Luković-Pjanović 
Sérbinon ne ubikuje u Bosansku Gradišku, ali ga poistovećuje sa pomenutim 
Servítiumom navodnim sporednim zapisima „Serbention“, „Serbition“ i kaže da je južno od Save prema geografski nepreciznoj staroj karti uz Ptolemejevu 
Geografiju (Луковић-Пјановић 1990: 80, 375, 412, 413); Petrović takođe 
Sérbinon ne ubikuje u Bosansku Gradišku, a veli da je u Posavini i nedaleko od Vukovara prema karti uz Ptolemejevu 
Geografiju, najverovatnije onu geografski nepreciznu staru kartu kod Luković-Pjanovićke (Петровић 1997: 70, 92); Deretić 
Sérbinon ubikuje u Zagreb klang-etimološki „po prizvuku“ poistovećujući 
Sérbinon sa relativno obližnjim mestom 
Soroga, što je, navodno, slovensko ime Zagreba u vreme Rimljana (Деретић 1996: 146, 147), i to prema našem slavnom etimologu-romanisti Putancu u jednom njegovom paraetimološkom izletu van granica nauke (Putanec 1992).
Ukratko, klang-etimološki „po prizvuku“ 
Sérbinon se može identifikovati i sa nekim eventualnim 
*Srebrenjem, što bi lako mogla biti i današnja Srebrenica, a može i sa današnjim 
Srbinjem, što je privremeno ratno i poratno ime Foče do pre koju godinu, no sve to sa naukom – nema veze. Stoga treba odbaciti sve „ubikacije“ Ptolemejevog 
Sérbinona od strane srpskih romantičarskih paranaučnih istoričara i ostati pri goreiznesenome zaključku: da bi Ptolemejev 
Sérbinon prema u njegovoj 
Geografiji datim koordinatama bio otprilike današnje mesto u Mađarskoj Vilanjkevešd (Villánykövesd), odnosno današnje mesto u Hrvatskoj Cabuna ili mesto u Hrvatskoj Gradina, obadva kod Virovitice blizu mađarske granice.
U prilog tome da bi Ptolemejev 
Sérbinon bio otprilike današnje mesto u Mađarskoj Vilanjkevešd (Villánykövesd), odnosno današnje mesto u Hrvatskoj Cabuna ili mesto u Hrvatskoj Gradina, obadva kod Virovitice blizu mađarske granice – dakle u Mađarskoj ili vrlo blizu Mađarske – govori i upitna ubikacija 
Sérbinona u današnje mesto Pečuh u Mađarskoj koja se javlja u starijoj literaturi (Gebhardi 1780: 92; Von Szepesházy, Von Thiele 1825: 65; Graesse 1861: 249) sa objašnjenjem da se uzima da je Pečuh postojao još u vreme Rimljana i da je tada nosio ime 
*Sérbinum; naime, pronađen je veliki broj antičkih artefakata, koji navode na ovakav zaključak (Beudant 1822: 518). Očito, bez epigrafskih ili istorijskih dokaza, i ova se ubikacija ima odbaciti.
Stoga se valja vratiti na početni stav da bi Ptolemejev 
Sérbinon prema u njegovoj 
Geografiji datim koordinatama bio otprilike današnje mesto u Mađarskoj Vilanjkevešd (Villánykövesd), odnosno današnje mesto u Hrvatskoj Cabuna ili mesto u Hrvatskoj Gradina, obadva kod Virovitice blizu mađarske granice.
Etimologija
Šta nam to govori? – Govori nam da naziv Sérbinon mora biti ili protokeltskog ili panonskog ilirskog porekla pošto su u predrimska vremena na području današnjeg mesta u Mađarskoj Vilanjkevešd (Villánykövesd), kao i na području okoline današnje Virovitice, isprva živeli Kelti, potom panonsko ilirsko pleme Andiànti ili Andizéti (hel. grč. ÑAνδιάντες, ÑAνδιζήτιοι, lat. Andizétes), a zabeleženo je i potonje doseljenje u te krajeve keltskoga plemena Skordiskâ (Stier et al. 1972: 22, 24, 38; Ptolemaeus 1843: 131; Ptolemy 2012: 2.14; Plinius Secundus 1851: 268; Pliny the Elder 2006: 3; Bruzen de la Martinière 1737: 217; Strabo 1907: 431; Strabo 2012: VII.5).
Je li naziv 
Sérbinon protokeltskog ili panonskog ilirskog porekla, na to nam pitanje odgovara poreklo grčkih nazivâ na -
inon, po latinski na -
inum, u relativnoj geografskoj blizini, odnosno provincijama Panoniji i Iliriku. Imamo u Panoniji 
Sérbinonu obližnje mesto 
Áltinum (po grčki bi bilo 
*Áltinon), koje je naseljavalo isto ilirsko pleme 
Andiàntâ ili 
Andizétâ (Katona-Győr 2003; Stier et al. 1972: 38; up. Ptolemaeus 1843: 145). A u Iliriku imamo mesto 
Nédinon, po latinski 
Nédinum, kao i mesto 
Pásinum (po grčki bi bilo 
*Pásinon), koja su oba naseljavali ilirski Liburni (Smith 1870: 174, 415). Iz priloženoga se vidi da naziv 
Sérbinon mora biti ilirskog, preciznije panonskog ilirskog porekla.
Dalje, može se prepoznati ilirski mesni sufiks 
-inom sa značenjem „otpr. 
-ina, mesto...“, koji se u grčkom piše 
-inon, a u latinskom 
-inum, npr. gorepomenuto 
*Áltinom „otpr. 
uzvis-ina, mesto na (uz)visini“, pisano po grčki 
*Áltinon, a po latinski 
Áltinum (Sciaretta 2005: Nedinum, Pasinum; Sciaretta 2012: 
Altinum, 
Serbinum; up. Ptolemaeus 1843: 145; Katona-Győr 2003).
Koren je, onda, 
serb- ili 
serbh-, ako uzmemo u obzir ilirsko deaspirovanje indoevropskih aspirata (Georgiev 1981: 174; Anreiter 2001: 12). Šta bi 
serbh- moglo da znači? - Za početak, da potražimo ovaj koren u šiptarskom (albanskom) koji je delimični kontinuant ilirskog jezika (Georgiev 1981: 143). U šiptarskom pronalazimo glagol 
gjerp „srkati, gutati“, odnosno 
gjerbë „kapati, curiti“, koji je od indoevropskog korena 
*serbh- sa generalnim značenjem „srkati, gutati“, od kojeg, usput budi rečeno, takođe potiče i hrvatski dijalekatski glagol 
srbati „srkati“ (Pokorny 1959: 1001; Skok 1973: 321).
Panonski ilirski naziv 
*Sérbinom, pisan po grčki 
*Sérbinon, a po latinski 
*Sérbinum, bi, onda, otprilike bilo „mesto gde se nešto srče, guta, nešto kaplje ili curi“. Šta bi to bilo - zapravo i preciznije? - Odgovor bi nam mogla dati reč koja potiče od istog indoevropskog korena 
*serbhu sinonimnom obliku sa prevojem 
-o- i završnim 
-p (up. Skok 1973: 321) koje je udvojeno (ekspresivnosti radi?) - 
*sorpp- (Pokorny 1959: 1001). To je staroislandska reč 
sarpr ,,*ždrelo; kao nadimak otpr. ždrljekalo, ždera“, današnja islandska reč 
sarpr „guša kod ptica“ (Pokorny 1959: 1001), koja se javlja i kao staronorveški naziv vodopada 
Sarpr „vodeno ždrelo, ždrelo iz kog izbija voda, vodeno grotlo“, današnje norveški 
Sarpsfossen ili 
Sarpen „vodopad u gradu 
Sarpsborg u Norveškoj“ (SNL 2005: Sarpsborg, Sarpsfossen). U tom smislu, panonski ilirski naziv 
*Sérbinom, bi, onda, bio „mesto gde je vodeno ždrelo, ždrelo iz kog izbija voda, vodeno grotlo“, a jednako tako i „mesto gde je ždrelo jame ili pećine, grotlo“ (Sciaretta 2012: 
Serbinum), ali smatram da bi – prema hidrografskim odlikama poteza Vilanjkevešd (Villánykövesd) – Cabuna/Gradina pošto na području Virovitičko-podravske županije ima pored reke Drave još deset većih prirodnih vodotokova (Mihelčić i dr. 2007: prilog 2, 11), kao i prema šiptarskom glagolu 
gjerbë „kapati, curiti“ – ovaj panonski ilirski naziv značio (bolje i) zapravo „mesto gde je izvor/vrelo ili (?) izvorište reke”, a možda i „mesto gde je izvor banjske vode”. 
Očito, Ptolemejevo mesto 
Sérbinon i Srbi veze niti imaju niti mogu imati. 
Sapienti sat. 
https://www.academia.edu/93767217/V...binon_antično_srbsko_mesto_2022_Keria_UDK_M52
@ИгарЈ