SRBI SU PACIFISTIČKI NAROD (El Pacifiko)

Ada što ćeš, tako stoje stvari. Slabi se skupljaju, jaki se šire. Tako je vazda bilo i biće otkad je svijeta i vijeka.
E мрчо, јадан не био, заборави ти највећег српског песника Петра Петровића Његоша - који рече, и оста за вјеки вјеков:

ПОСВЕТА
Праху Оца Србије


Нек се овај вијек горди над свијема вјековима,
он ће ера бити страшна људскијема кољенима.
У њ се осам близанацах у један мах изњихаше
из колевке Белонине, и на земљи показаше:
Наполеон, Карло, Блихер, кнез Велингтон и Суворов.
Карађорђе, бич тирјанах, и Шварценберг и Кутузов.
Ареи је, страва земна, славом бојном њих опио
и земљу им за поприште, да се боре, назначио.
Из грмена великога лафу изаћ трудно није,
у великим народима генију се гњ'јездо вије:

овде му је поготову материјал к славном дјелу
и тријумфа дични в'јенац, да му краси главу смјелу.
Ал' хероју тополскоме, Карађорђу бесмртноме,
све препоне на пут бјеху, к циљу доспје великоме:
диже народ, крсти земљу, а варварске ланце сруши,

из мртвијех Срба дозва, дуну живот српској души.
Ево тајна бесмртника: даде Србу сталне груди;
од витештва одвикнута у њим лафска срца буди.
Фараона источнога пред Ђорђем се мрзну силе,
Ђорђем су се српске мишце са витештвом опојиле!
Од Ђорђа се Стамбол тресе, крвожедни отац куге,
сабљом му се Турци куну - клетве у њих нема друге.

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Покољења дјела суде, што је чије дају свјема!
На Борисе, Вукашине, општа грми анатема,
гадно име Пизоново не см'је каљат мјесецослов,
за Егиста управ сличи гром небесни, суд Орестов.
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Над свијетлим твојим гробом злоба грдна бљува тмуше,
ал небесну силну зраку што ћ' угасит твоје душе?
Плачне, грдне помрчине - могу л' оне свјетлост крити?
Свјетлости се оне крију, оне ће је распалити.
Плам ће, вјечно животворни, блистат Србу твоје зубље,
све ће сјајни и чудесни у вјекове биват дубље.
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Зна Душана родит Српка, зна дојити Обилиће,
ал хероје ка Пожарске, дивотнике и племиће,
гле, Српкиње сада рађу... Благородством Српство дише...
Бјежи, грдна клетво, с рода - завјет Срби испунише!


У Бечу на Ново љето 1847. года
Сочинитељ

Црногорци, ка да их и нема, пи, и не спомену иг у посвети. ;) "ИЗ ГРМЕНА ВЕЛИКОГА ЛАФУ ИЗАЋ ТРУДНО НИЈЕ..." (да ти преведем: из великог, јуначког српског народа изађе лаф Карађорђе)
 
Evo ođe ću iznijet neka moja zapažanja u vezi komšijskog naroda sa kojim se graničimo.

Srbi jesu nekad bili ratnici, ali to je prošlost. Evo sad naprimjer svi se zgražavaju nad ratom. Kad bi neki političar reka da će ratovat za Kosovo, nebi proša cenzus na izborima.
To se i pokazalo devdesetih, kada su Srbi masovno izbjegavali mobilizaciju. Crnogorci su naprimjer ratnički narod i kod nas je odziv za mobilizaciju bio preko 95%. U Srbiji nije tako bilo, nego su ljudi bježali u inostranstvo i skrivali se po drugim stanovima.
Srbija je uvjek u prošlosti pobjeđivala tao jer je žrtvovala ljudstvo, a oskudijevala je u tehnici. Devedesetih su Srbi tehnički bili superiorni nad protivnicima, ali ljudstva nije bilo, jer su Srbi postali pacifisti, pa je rat izgubljen.

Okle ovaj pacifizam i prezir prema ratu kod Srbalja? Ja mislim da to potiče iz drugog svjetskog rata, kad su udarili jedni na druge ka četnici i partizani, i tada se Srbinu podsvjesno zgadio pojam ratovanja. Zbog toga će Srbija u svakom narednom ratu proći mnogo gore no devedesetih, a Crna Gora to treba iskoristit kako bi se teritarijalno proširila jer ima državu djevojčicu na svojoj sjevernoj granici.

Dobićete pola Beograda i Lovćenac.

Za Vrbas ima da se bijemo, pa ko pošteno pobedi, neka mu...
 
Evo ođe ću iznijet neka moja zapažanja u vezi komšijskog naroda sa kojim se graničimo.

Srbi jesu nekad bili ratnici, ali to je prošlost. Evo sad naprimjer svi se zgražavaju nad ratom. Kad bi neki političar reka da će ratovat za Kosovo, nebi proša cenzus na izborima.
To se i pokazalo devdesetih, kada su Srbi masovno izbjegavali mobilizaciju. Crnogorci su naprimjer ratnički narod i kod nas je odziv za mobilizaciju bio preko 95%. U Srbiji nije tako bilo, nego su ljudi bježali u inostranstvo i skrivali se po drugim stanovima.
Srbija je uvjek u prošlosti pobjeđivala tao jer je žrtvovala ljudstvo, a oskudijevala je u tehnici. Devedesetih su Srbi tehnički bili superiorni nad protivnicima, ali ljudstva nije bilo, jer su Srbi postali pacifisti, pa je rat izgubljen.

Okle ovaj pacifizam i prezir prema ratu kod Srbalja? Ja mislim da to potiče iz drugog svjetskog rata, kad su udarili jedni na druge ka četnici i partizani, i tada se Srbinu podsvjesno zgadio pojam ratovanja. Zbog toga će Srbija u svakom narednom ratu proći mnogo gore no devedesetih, a Crna Gora to treba iskoristit kako bi se teritarijalno proširila jer ima državu djevojčicu na svojoj sjevernoj granici.

Hlido sine, ti si u sušćjedstvu sa samim sobom a i slabo se služiš maternjim.

Reci mi molim te, u kom si srodstvu sa moderacijom pa te puštaju da svake neđelje mjenjaš identitet?
 

Back
Top