zbiljaš
Ističe se
- Poruka
- 2.355
Bosanski Krstjani nisu bili ekstremni dualisti, ali njihova Crkva Bosanska jeste suštinski bila dualistička jer svako verovanje u dva jednaka principa – u dobro i zlo, u duh i materiju – jeste dualističko. Bosanski Krstjani, pripadnici Crkve Bosanske, verovali su, da ponovimo, da je celokupan materijalni svet delo tamne strane božanskog, a da je "nevidljivi svet" delo svetle strane božanskog "proviđenja." Prihvatajući takav dualizam pritom verujući u jednog boga, Krstjani su u tom jednom "bogu" sjedinjavili "zlog boga," koji je kod ekstremnih istočnjačkih dualista bio odvojen entitet, i "dobrog boga," tvorca "nevidljivog" odnosno "duhovnog" sveta.Krivo, CB je bila nedualistička. https://www.britannica.com/topic/Bosnian-church
.............................
Furthermore, the surviving evidence of the religious practices of the Bosnian church shows that its members accepted many things that Bogomils fiercely rejected, such as the sign of the cross, the Old Testament, the mass, the use of church buildings, and the drinking of wine. The Bosnian church should thus be considered an essentially nonheretical branch of the Roman Catholic Church, based in monastic houses in which some Eastern Orthodox practices also were observed.
U verovanju Crkve Bosanske bila su se sjedinila ranohrišćanska verovanja s elementima stare dualističke persijske vere u dobro i zlo. Zato se pojam manihejci koristi se za pripadnika kako bogumila, tako i bosanskih Krstjana (maniheizam je sinkretističko učenje koje je u trećem veku n.e. osmislio verski reformator Mani iz Seleukije-na-Tigru, današnja pokrajina Bagdad u Iraku).
I predstava Isusa Hrista je kod bosanskih Krstjana bila sasvim drugačija nego kod pravoslavnih i rimokatolika. Ikone, pa i one na kojima je prikazan razapeti Hrist, bosanski Krstjani nisu poštovali, odbacivali su ih i podsmevali su im se, dok su samog Hrista zamišljali kao "anđela" odnosno "svetlosno biće."
Komplementarnost Crkve Bosanske sa Islamom ogleda se i u činjenici da je u Crkvi bosanskoj centralna figura bio apstraktni, a pri tome apsolutni "Duh Sveti," šta odgovara verovanju muslimana u boga (Alaha) čije je apsolutno biće nedokučivo ljudskom razumu, pa je zato svaki pokušaj njegovog likovnog prikaza strogo zabranjen u Islamu, a šta opet sasvim odgovara nepoštovanju ikona u Crkvi Bosanskoj.
Bosanski Krstjani su papu u Rimu samo formalno priznavali da ne bi došlo do krstaškog pohoda na Bosansko Kraljevstvo.