Srbi, Rusi i Belorusi, podanicki narodi?

Poslednja izmena:
Pa ni Izrael ne moze minijaturnu Gazu iako ima elitnu vojsku i globalni politicki uticaj.

Na zalost, Izrael moze da sravni Gazu u jednom dahu i to ne bas snaznom dahu.
U tome i jeste palestinska tragedija.

Nije za ovaj forum, jos je manje za temu, ali skoro sam se nasmejala kako se hiljadama godina koriste isti izgovori.

Kada je Tit izbrisao Jevreje iz Jerusalima i sam Jerusalim na vrlo surov nacin, u isto vreme je spavao sa Jevrejkom i drugovao sa jevrejskim savetnikom koji se zvao Josif Flavije.
Elem, oboje su za masakriranje komsija i rodjaka, za unisten hram i citav grad krivili pobunjenike, Jevreje.
Josif Flavije je pisao da je Tit dobar covek koji je morao da reaguje "jer su pobunjenici unistavali grad i Rimljani su unistili pobunjenike".

Kada se taj izgovor uporedi sa danasnjim izgovorima deluje da je covek vazda bio i ostao krvolocna zivuljka koju stalno mora neki povodac da opominje na sopstvenu agresivnost.

Ruski i ukrajinski sukob je drugaciji, manje komplikovan, manje obojen mitovima i definitivno manje emotivan.
Rusija je pokazala ozbiljnu slabost i nije mi posebno milo da to kazem, niti mislim da je to posebno dobro za svet.
 
E vidiš, na ovom detalju si se dokazao kao šarlatan. Makedonija je na referendumu izglasala nezavisnost u septembru 1991, a posljednji vojnici JNA su otišli iz Makedonije već krajem proleća 1992. godine. Proces je okončan predajom kasarni, a da praktično nijedan komad naoružanja JNA nije ostavljen Staro Srbijancima u Makedoniji, niti je prema njima iz Beograda išla bilo kakva propaganda u smislu one ćosićevske ložane da su "ugroženi" ako ostanu u drugoj državi kao što je bio slučaj sa Hrvatskom i Bosnom. Onako ad-hok si izmislio to da je "SRJ gledala da Makedoniju uključi u sastav zajedno sa Republikom Srpskom." Jedino ako kartu Šešeljeve Velike Srbije sa poleđine istoimenog časopisa ne uzimaš za ozbiljno – u tom slučaju ti se izvinjavam ...

Nego, da me neko ne shvati pogrešno – tako je trebalo da se uradi i sa Hrvatskom i Bosnom nakon što su posle održanih referenduma proglasile nezavisnost. Ja samo hoću da kažem da ono šta se nazivalo Starom Srbijom i za šta je hiljade SRBIJANSKIH ratnika kosti ostavilo na Bregalnici i na Kajmakčalanu, gde se Dušan krunisao za cara, gde postoji više sakralnih objekata iz SRBIJANSKOG Srednjeg veka nego na Kosovu, napustilo se normalno i priznalo de fakto odmah, a ratovalo se u Hrvatskoj i Bosni, znači sa onim zemljama sa kojima mi SRBIJANCI nemamo ništa i gde Srbije nikada nije bilo niti će ikada da je bude.

A radi dekora, i naravno radi obrazovanja onih što bi Srbiju proširivali "do Trsta," još malo o zadužbinama naših SRBIJANSKIH vlastelina u Severnoj Makedoniji, a čijoj je crkvi SPC priznala autokefalnost ...

Једини шарлатан и кловн си ти.

Причаш о србијанским ратницима, а војска се звала Српска војска. Поред тога, у тој војсци су учествовали и Срби из Босне и Хрватске, а уз њих и други народи.

Алојзоје Степинац је био српски војник током Првог светског рата.

Ти са Србијом имаш везе колико и ја са Монголијом. Открива те то што пишеш на ијекавици и латиници. Покушаваш да се сакријеш, али ти не иде.
posljednji vojnici JNA
Ниједан Србијанац не пише "posljednji" већ "последњи".

А што се признања Македоније тиче, прочитај шта каже њен бивши председник:

„Jedan dan pre nego se desio atentat Gligorov je razgovarao sa Miloševićem. Na tom sastanku je prisutna i tadašnja šefica kabineta Gligora Žana Osmanli. Ona je napisala službenu belešku“, rekao je Pendarovski.


Prema njegovim rečima, na osnovu te beleške Gligorov je na sastanku odbio Miloševićeve predloge o nekakvom ponovnom povezivanju dve države.

„Napisala je službenu beležku i suština je sledeća: Milošević pita našeg predsednika da li je definitovno da nama nikakvih šansi da uđemo u neku konstrukciju nove, skraćene, mini Jugoslavije, labava neka federacija, konferedracija. Gligorov mu kaže ne. Već je bio referendum (o samostalnosti) 91. Mnogo je vode proteklo ne možem da se vraćamo nazad“, prepričao je Pendarovski.

Milošević tada, prema rečima Pendarovskog, pitao može li bar neka carinska unija da bude između naše dve naše države, na šta Gligorov kaže „kao stari lisac, moram da se vratim da se konsultujem sa drugima“ i dan nakon toga se desio atentat.

Pendarovski je dodao da ne treba zaboraviti da u vreme atentata na Gligorova Srbija još nije priznala Makedoniju.


„U to vreme ni Kosovo nije država. Imamo četiri komšije. Poslednji komšija koji je priznao Makedoniju je Srbija – 96. Moja konstrukcija je ta. Bez podataka ko, kako, šta“, rekao je bivši predsednik Severne Makedonije Stevo Pendarovsk

извор

Толико о томе да је "мој" Милошевић пожурио што пре да призна Македонију.

Лажеш без срамоте и образа.
 
Једини шарлатан и кловн си ти.

Причаш о србијанским ратницима, а војска се звала Српска војска. Поред тога, у тој војсци су учествовали и Срби из Босне и Хрватске, а уз њих и други народи.

Алојзоје Степинац је био српски војник током Првог светског рата.

Ти са Србијом имаш везе колико и ја са Монголијом. Открива те то што пишеш на ијекавици и латиници. Покушаваш да се сакријеш, али ти не иде.

Ниједан Србијанац не пише "posljednji" већ "последњи".

А што се признања Македоније тиче, прочитај шта каже њен бивши председник:



извор

Толико о томе да је "мој" Милошевић пожурио што пре да призна Македонију.

Лажеш без срамоте и образа.
"Trgovac ti laže sa smijehom, žena laže suze prosipljući, a niko krupno ka Turčin ne laže." Petar Petrović Njegoš. ;)
 
Na zalost, Izrael moze da sravni Gazu u jednom dahu i to ne bas snaznom dahu.
U tome i jeste palestinska tragedija.

Nije za ovaj forum, jos je manje za temu, ali skoro sam se nasmejala kako se hiljadama godina koriste isti izgovori.

Kada je Tit izbrisao Jevreje iz Jerusalima i sam Jerusalim na vrlo surov nacin, u isto vreme je spavao sa Jevrejkom i drugovao sa jevrejskim savetnikom koji se zvao Josif Flavije.
Elem, oboje su za masakriranje komsija i rodjaka, za unisten hram i citav grad krivili pobunjenike, Jevreje.
Josif Flavije je pisao da je Tit dobar covek koji je morao da reaguje "jer su pobunjenici unistavali grad i Rimljani su unistili pobunjenike".

Kada se taj izgovor uporedi sa danasnjim izgovorima deluje da je covek vazda bio i ostao krvolocna zivuljka koju stalno mora neki povodac da opominje na sopstvenu agresivnost.

Ruski i ukrajinski sukob je drugaciji, manje komplikovan, manje obojen mitovima i definitivno manje emotivan.
Rusija je pokazala ozbiljnu slabost i nije mi posebno milo da to kazem, niti mislim da je to posebno dobro za svet.
Sreca pa se ti razumijes u (geo)politiku ko Mara u kriv k.😁
 
Ниједан Србијанац не пише "posljednji" већ "последњи".
To je lapsus. Uostalom, ko čita moje upise, lako može da zaključi odakle sam ja.

Једини шарлатан и кловн си ти.

Причаш о србијанским ратницима, а војска се звала Српска војска. Поред тога, у тој војсци су учествовали и Срби из Босне и Хрватске, а уз њих и други народи.

Алојзоје Степинац је био српски војник током Првог светског рата.
Relativno mali broj njih je dezertirao i prelazio na našu stranu. Na primer, nešto manje od 400 Bosanskih Srba sa područja opštine Sokolac na Romaniji dezertiralo je, i priključilo se SRBIJANSKOJ vojsci. Uglavnom su se Hrvatski Srbi i Bosanski Srbi borili u austrougarskoj vojsci i to sa velikim žarom. Bilo je gotovo 120.000 Srba iz Austrougarske koji su išli na Srbiju.
Akademik, istoričar, lekar i učesnik Španskog građanskog rata i Narodnooslobodilačke borbe, Gojko Nikoliš, u svom poznatom memoarskom delu Korijen, stablo, pavetina (1980) opisuje situaciju kada je, na samom početku rata 1914. godine, sa druge strane Save, u Zemunu, a koji je u to vreme bio austrougarski grad, bilo stacionirano mnogo austrougarske vojske. SRBIJANCI koji su branili Beograd mogli su da se preko reke dovikuju sa austrugarskim vojnicima. SRBIJANCI su dovikivali Austrougarima: “Švabe, predajte se!”, a austrougarski vojnici su im odgovarali: “Nijesmo mi, jado, Švabe, mi smo Srbi iz Like. Gdje si vidio da se Srbi predaju!“. Pored Hrvatskih Srba, u Zemunu je među austrougarskim vojnicima bilo i mnogo Bosanskih Srba iz Tuzle, Brčkog i Bijeljine.

Preci i Dodika, i Oskara, i Vulina, i velikog broja glavešina "Srpskog sveta," koje Bosanci slave na ovim stranicima, bili su podanici Austro-Ugarske monarhije i mnogi su baš pod tom zastavom atakovali na Srbiju. Neki su počinili bestijalne zločine jer su učestvovali u austrougarskom genocidu u Mačvi i dolini Jadra.

E zbog njihovih potomaka koji na ovom forumu brane svog ljubljenog Oskara, ja napišem, na primer, 'SRBIJANSKE velmože iz Srednjeg veka.' Ili, 'SRBIJANSKE crkve iz Srednjeg veka'. Da ne pomisle da su te velmože i te zadužbine i njihove. Jer, mnogi njihovi preci su kosti ostavili na Ceru i Kolubari.
 
Poslednja izmena:
To je lapsus. Uostalom, ko čita moje upise, lako može da zaključi odakle sam ja.


Relativno mali broj njih je dezertirao i prelazio na našu stranu. Na primer, nešto manje od 400 Bosanskih Srba sa područja opštine Sokolac na Romaniji dezertiralo je, i priključilo se SRBIJANSKOJ vojsci. Uglavnom su se Hrvatski Srbi i Bosanski Srbi borili u austrougarskoj vojsci i to sa velikim žarom. Bilo je gotovo 120.000 Srba iz Austro-ugarske koji su išli na Srbiju.
Akademik, istoričar, lekar i učesnik Španskog građanskog rata i Narodnooslobodilačke borbe, Gojko Nikoliš, u svom poznatom memoarskom delu Korijen, stablo, pavetina (1980) opisuje situaciju kada je, na samom početku rata 1914. godine, sa druge strane Save u Zemunu, koji je tada bio austrougarski grad, bilo stacionirano mnogo austrougarske vojske. SRBIJANCI koji su branili Beograd mogli su da se preko rerke dovikuju sa austrugarskim vojnicima. SRBIJANCI su dovikivali Austrougarima: “Švabe, predajte se!”, a austrougarski vojnici su im odgovarali: “Nijesmo mi, jado, Švabe, mi smo Srbi iz Like. Gdje si vidio da se Srbi predaju!“. Pored Hrvatskih Srba u Zemunu je među Austrougarima bilo i mnogo Bosanskih Srba iz Tuzle, Brčkog i Bijeljine.

Preci i Dodika, i Oskara, i Vulina, i velikog broja glavešina "Srpskog sveta," koje Bosanci slave na ovim stranicima, bili su podanici Austro-Ugarske monarhije i mnogi su baš pod tom zastavom atakovali na Srbiju.

E zbog njihovih potomaka, ja napišem, na primer, 'SRBIJANSKE velmože iz Srednjeg veka.' Ili, 'SRBIJANSKE crkve iz Srednjeg veka'. Da ne pomisle da su te velmože i te zadužbine i njihove. Jer, mnogii njihovi preci su kosti ostavili na Ceru i Kolubari.
Zbiljki, a što te zovu Ljuljzim? :rotf::rotf::rotf:
 
To je lapsus. Uostalom, ko čita moje upise, lako može da zaključi odakle sam ja.


Relativno mali broj njih je dezertirao i prelazio na našu stranu. Na primer, nešto manje od 400 Bosanskih Srba sa područja opštine Sokolac na Romaniji dezertiralo je, i priključilo se SRBIJANSKOJ vojsci. Uglavnom su se Hrvatski Srbi i Bosanski Srbi borili u austrougarskoj vojsci i to sa velikim žarom. Bilo je gotovo 120.000 Srba iz Austro-ugarske koji su išli na Srbiju.
Akademik, istoričar, lekar i učesnik Španskog građanskog rata i Narodnooslobodilačke borbe, Gojko Nikoliš, u svom poznatom memoarskom delu Korijen, stablo, pavetina (1980) opisuje situaciju kada je, na samom početku rata 1914. godine, sa druge strane Save u Zemunu, koji je tada bio austrougarski grad, bilo stacionirano mnogo austrougarske vojske. SRBIJANCI koji su branili Beograd mogli su da se preko rerke dovikuju sa austrugarskim vojnicima. SRBIJANCI su dovikivali Austrougarima: “Švabe, predajte se!”, a austrougarski vojnici su im odgovarali: “Nijesmo mi, jado, Švabe, mi smo Srbi iz Like. Gdje si vidio da se Srbi predaju!“. Pored Hrvatskih Srba u Zemunu je među Austrougarima bilo i mnogo Bosanskih Srba iz Tuzle, Brčkog i Bijeljine.

Preci i Dodika, i Oskara, i Vulina, i velikog broja glavešina "Srpskog sveta," koje Bosanci slave na ovim stranicima, bili su podanici Austro-Ugarske monarhije i mnogi su baš pod tom zastavom atakovali na Srbiju. Neki su počinili bestijalne zločine jer su učestvovali u austrougarskom genocidu u Mačvi i dolini Jadra.

E zbog njihovih potomaka koji na ovim stranicama brane svog ljubljenog Oskara, ja napišem, na primer, 'SRBIJANSKE velmože iz Srednjeg veka.' Ili, 'SRBIJANSKE crkve iz Srednjeg veka'. Da ne pomisle da su te velmože i te zadužbine i njihove. Jer, mnogi njihovi preci su kosti ostavili na Ceru i Kolubari.
Znači, AU je mobilisala 120 000 protiv Srbije, iako je naroda tada bilo barem duplo manje nego 1992. kada su i SVK i VRS mobilisale manje vojske, iako je naroda bilo skoro dva miliona?!! :D
I onda, gle čuda, posle rata umesto da NJKV Aleksandar I kazni te prečane, on im dodelio zemlju oduzetu od muslimanskih feudalaca. I onda su u 2.s.r. zajedno pod Dražinim vođstvom bili svi zajedno, od Velebita do Tumoka. A i devedesetih su bili zajedno.
Da bi se ovih dana pojavio prosvetitelj, tj. ti, koju podučava da bi Srbijanci i Prečani trebalo da se mrze, ali da se zalažu sa muslimansku BiH, državu Kosovo i montenegrinske ideje. :mrgreen:
Bogo dragi... :rotf:
 
Preci i Dodika, i Oskara, i Vulina, i velikog broja glavešina "Srpskog sveta," koje Bosanci slave na ovim stranicima, bili su podanici Austro-Ugarske monarhije i mnogi su baš pod tom zastavom atakovali na Srbiju. Neki su počinili bestijalne zločine jer su učestvovali u austrougarskom genocidu u Mačvi i dolini Jadra.
Search in Verlustlisten Österreich-Ungarn 1. WK Verlustlisten Österreich-Ungarn 1. WK
za familiju macut austrougarska vojska ima cak 9 unosa
Es wurden 9 Einträge gefunden.
Znači, AU je mobilisala 120 000 protiv Srbije
ja ne znam broj, ali bilo ih je, pa pogledaj samo MACUTA
proveriti arhiv ovde https://des.genealogy.net/ou1wk/

na primer


[td]Macut[/td][td]Nikola[/td][td]Mannschaft[/td][td]ResInft.[/td][td]k. u. LIR. Nr. 26[/td][td]4. Komp.[/td][td]Kroatien[/td][td]Topusko[/td][td]Vrginmost[/td][td]1881[/td][td]kriegsgef.[/td][td]Niš[/td]
 
Poslednja izmena:
Search in Verlustlisten Österreich-Ungarn 1. WK Verlustlisten Österreich-Ungarn 1. WK
za familiju macut austrougarska vojska ima cak 9 unosa
Es wurden 9 Einträge gefunden.

ja ne znam broj, ali bilo ih je, pa pogledaj samo MACUTA
proveriti arhiv ovde https://des.genealogy.net/ou1wk/

na primer


[td]Macut[/td][td]Nikola[/td][td]Mannschaft[/td][td]ResInft.[/td][td]k. u. LIR. Nr. 26[/td][td]4. Komp.[/td][td]Kroatien[/td][td]Topusko[/td][td]Vrginmost[/td][td]1881[/td][td]kriegsgef.[/td][td]Niš[/td]
Broj je sumanut, jer 1992. nije mobilisano 120 000 Srba u RS i RSK, a stanovnika, sigurno duplo više nego 1914. na istom prostoru.

A da je bilo slučajeva, bilo je. Jedan moj kolega novinar bavio se ličnim sudbinama Srba iz Bosanske Krajinei i sa prostora današnje Hrvatske, tj. kakvim su ucenama bili izloženi, jer su im porodice praktično bili taoci nad kojima bi bila izvršena osveta da su odbili da se priključe austrougarskoj vojsci.
 
Poslednja izmena:
To je lapsus. Uostalom, ko čita moje upise, lako može da zaključi odakle sam ja.


Relativno mali broj njih je dezertirao i prelazio na našu stranu. Na primer, nešto manje od 400 Bosanskih Srba sa područja opštine Sokolac na Romaniji dezertiralo je, i priključilo se SRBIJANSKOJ vojsci. Uglavnom su se Hrvatski Srbi i Bosanski Srbi borili u austrougarskoj vojsci i to sa velikim žarom. Bilo je gotovo 120.000 Srba iz Austrougarske koji su išli na Srbiju.
Akademik, istoričar, lekar i učesnik Španskog građanskog rata i Narodnooslobodilačke borbe, Gojko Nikoliš, u svom poznatom memoarskom delu Korijen, stablo, pavetina (1980) opisuje situaciju kada je, na samom početku rata 1914. godine, sa druge strane Save, u Zemunu, a koji je u to vreme bio austrougarski grad, bilo stacionirano mnogo austrougarske vojske. SRBIJANCI koji su branili Beograd mogli su da se preko reke dovikuju sa austrugarskim vojnicima. SRBIJANCI su dovikivali Austrougarima: “Švabe, predajte se!”, a austrougarski vojnici su im odgovarali: “Nijesmo mi, jado, Švabe, mi smo Srbi iz Like. Gdje si vidio da se Srbi predaju!“. Pored Hrvatskih Srba, u Zemunu je među austrougarskim vojnicima bilo i mnogo Bosanskih Srba iz Tuzle, Brčkog i Bijeljine.

Preci i Dodika, i Oskara, i Vulina, i velikog broja glavešina "Srpskog sveta," koje Bosanci slave na ovim stranicima, bili su podanici Austro-Ugarske monarhije i mnogi su baš pod tom zastavom atakovali na Srbiju. Neki su počinili bestijalne zločine jer su učestvovali u austrougarskom genocidu u Mačvi i dolini Jadra.

E zbog njihovih potomaka koji na ovom forumu brane svog ljubljenog Oskara, ja napišem, na primer, 'SRBIJANSKE velmože iz Srednjeg veka.' Ili, 'SRBIJANSKE crkve iz Srednjeg veka'. Da ne pomisle da su te velmože i te zadužbine i njihove. Jer, mnogi njihovi preci su kosti ostavili na Ceru i Kolubari.
Није то никакав лапсус већ ти не можеш да прикријеш ко си и шта си.

Јесте, било је Срба у КуК војсци и то нико спори, као што их сада има и у Хрватској и у Босанској. Има Срба увек који су радили и раде против Србије и увек ће их бити.

То опет нема везе са тим да ти лажеш како су то "србијанске цркве", јер тај наратив користе противници СПЦ у Црној Гори, БиХ и Хрватској. Поред тога ухваћен си у лажи да је Србија одмах признала Македонију. Као што сам рекао, Македонија је призната од стране УН тек 1993. године, а СРЈ је признала Републику Македонију тек 1996. године.

Пендаровски је потврдио моје речи да је Милошевић нудио Македонији повратак у Југославију, а ти си опет испао лажов јер све време лажеш и манипулишеш, а уз то вређаш на личној основи и приписујеш другима да раде за СНС или да су плаћени.

ДА ОВДЕ ИЈЕДАН МОДЕРАТОР РАДИ СВОЈ ПОСАО НИКАДА ВИШЕ НЕ БИ МОГАО ДА ПРИЂЕШ.
 

Back
Top