Spremaju rezoluciju o genocidu u Srebrenici: Vučić - sponzori su zamislite Nemačka i Ruanda!

1714892108124.png




AUSTRIJANCI PIŠU O SREBRENICI: "Posebno Aleksandar Vučić i Milorad Dodik bombardiraju..."


(...) javnost svojom pričom o žrtvama i predstavljaju rezoluciju o Srebrenici kao "antisrpsku".


srebrenica_11_juli_2021_slobodna_bosna_5_1.jpg


Prije 1 min

Sukob oko genocida u Srebrenici dostiže vrhunac, dok politički lideri tapkaju između istine i negiranja. Vučić i Dodik, u svojoj borbi za političku podršku, osporavaju UN-ovu rezoluciju i prijete podjelom.

"Osobe koje su inicirale ovu rezoluciju također žele oslabiti toksični utjecaj ekstremnih nacionalista na mlade generacije u Bosni i Hercegovini i susjednim državama. Zaista postoji nova, vrlo opasna pojava islamofobije, ekstremne nacionalističke retorike i govora mržnje koje dolaze od vlasti RS, dakle, onog dijela Bosne i Hercegovine iz kojeg su u ratu masovno protjerani i ubijeni muslimani i katolici”, piše pored ostalog Adelheid Wölfl u austrijskom listu "Der Standard”, prenosi DW.

Genocid je karakteriziran namjerom da se "nacionalna, etnička, rasna ili vjerska grupa kao takva potpuno ili djelomično uništi" na direktan ili indirektan način. Smatra se "najtežim zločinom u međunarodnom kaznenom pravu". Genocid oko Srebrenice u julu 1995. godine, u kojem je ubijeno preko 8000 ljudi, uglavnom muškaraca i dječaka s muslimanskim imenima, bio je najteži ratni zločin u Evropi od Drugog svjetskog rata. Masovno nasilje oko Srebrenice nije samo prepoznato od strane Haškog tribunala, već i od Međunarodnog suda pravde kao genocid.

Uprkos tome, ovaj genocid se poriče od strane mnogih snaga, prije svega od srpskih nacionalista, žrtve se ismijavaju i izrugivaju. Taktike negatora uključuju broj ubijenih, okolnosti njihove smrti i njihov identitet, iako su činjenice potvrđene forenzičkim dokazima i svjedočenjima u međunarodnim krivičnim postupcima.

„Oni koji poriču zločin nastoje umanjiti ozbiljnost genocida kako bi stvorili podršku za svoju ideju Velike Srbije, koju i dalje žele ostvariti. U tu svrhu koriste priču o zavjeri koja se temelji na potpunoj izmjeni uloga žrtava i počinitelja u slučaju genocida u Srebrenici", piše Adelheid Wölfl.

U jednom od izvještaja Srebreničkog memorijalnog centra piše: "Historija 20. vijeka se tako reinterpretira kroz prizmu srpskog nacionalizma, koji Srbe prikazuje kao žalosne žrtve fiktivne muslimanske agresivne kampanje. Unutar ove iskrivljene historijskeparadigme, srpski ratni zločinci se glorificiraju kao nacionalni osloboditelji, negira se genocid u Srebrenici i rehabilitira se fašistička četnička ideologija kako bi se nacionalnom političkom projektu Velike Srbije osigurala stabilna osnova."

Baš ovakav pristup pojačan je proteklih sedmica prije rasprave o UN-ovoj rezoluciji. Posebno Aleksandar Vučić, autokratski predsjednik Srbije, i Milorad Dodik, predsjednik bosanskohercegovačkog entiteta Republika Srpska, bombardiraju javnost svojom pričom o žrtvama i predstavljaju rezoluciju o Srebrenici kao "antisrpsku". Tvrdili su da se Srbi kao narod nazivaju genocidnim, iako niko ne tvrdi da su "Srbi" kao narod "genocidni". Genocid nije izvršen od strane Mladića i njegovih vojnika zato što su bili Srbi, već zato što su slijedili rasističku, neprijateljsku ideologiju prema ljudima. Ipak, Vučić i Dodik se žele predstaviti kao "žrtve".

Vučić čak naziva UN-ovu rezoluciju "izdajničkim napadom", a Dodik ponovno prijeti odvajanjem Republike Srpske.

"Ne želimo dijeliti zrak s Bošnjacima", rekao je o bosanskim muslimanima i govorio o "kineskom zidu" između njih i "Srba". Sharon Silber, predsjednica Jews Against Genocide (Jevreji protiv genocida), nazvala je negiranje genocida od strane vlada Srbije i Republike Srpske "duboko uznemirujućim", piše Adelheid Wölfl u austrijsko listu "Der Standard”.
 
Imas dokumentarac na Hajat tv, naziv je : Prsten za glavu azdaje, pogledaj edukuj se malo. Imas izjave svih sudionika, imas spomen ploce ubijenih gradjana Sarajeva, na kojem se vidi multieticnost, imas Markale i mnoga druga stratista uzivo i izjave sveh strana, izjave stranih novinara koji tvrde da je prvi put u historiji ratovanja utvrdjeno namjerno ubijanje novinara, nesto slicno sto cionisti ovih dana rade u Gazi, kako bi pokusali sprijeciti da istina izadje navidjelo...itd......
A ima li u Sarajevu spomenik za šest ubijenih Srba u Velešićima, među kojima je bio dječak od 14 godina i nepokretna starica?
 
Pogledajte prilog 1542302



AUSTRIJANCI PIŠU O SREBRENICI: "Posebno Aleksandar Vučić i Milorad Dodik bombardiraju..."


(...) javnost svojom pričom o žrtvama i predstavljaju rezoluciju o Srebrenici kao "antisrpsku".


srebrenica_11_juli_2021_slobodna_bosna_5_1.jpg


Prije 1 min

Sukob oko genocida u Srebrenici dostiže vrhunac, dok politički lideri tapkaju između istine i negiranja. Vučić i Dodik, u svojoj borbi za političku podršku, osporavaju UN-ovu rezoluciju i prijete podjelom.

"Osobe koje su inicirale ovu rezoluciju također žele oslabiti toksični utjecaj ekstremnih nacionalista na mlade generacije u Bosni i Hercegovini i susjednim državama. Zaista postoji nova, vrlo opasna pojava islamofobije, ekstremne nacionalističke retorike i govora mržnje koje dolaze od vlasti RS, dakle, onog dijela Bosne i Hercegovine iz kojeg su u ratu masovno protjerani i ubijeni muslimani i katolici”, piše pored ostalog Adelheid Wölfl u austrijskom listu "Der Standard”, prenosi DW.

Genocid je karakteriziran namjerom da se "nacionalna, etnička, rasna ili vjerska grupa kao takva potpuno ili djelomično uništi" na direktan ili indirektan način. Smatra se "najtežim zločinom u međunarodnom kaznenom pravu". Genocid oko Srebrenice u julu 1995. godine, u kojem je ubijeno preko 8000 ljudi, uglavnom muškaraca i dječaka s muslimanskim imenima, bio je najteži ratni zločin u Evropi od Drugog svjetskog rata. Masovno nasilje oko Srebrenice nije samo prepoznato od strane Haškog tribunala, već i od Međunarodnog suda pravde kao genocid.

Uprkos tome, ovaj genocid se poriče od strane mnogih snaga, prije svega od srpskih nacionalista, žrtve se ismijavaju i izrugivaju. Taktike negatora uključuju broj ubijenih, okolnosti njihove smrti i njihov identitet, iako su činjenice potvrđene forenzičkim dokazima i svjedočenjima u međunarodnim krivičnim postupcima.

„Oni koji poriču zločin nastoje umanjiti ozbiljnost genocida kako bi stvorili podršku za svoju ideju Velike Srbije, koju i dalje žele ostvariti. U tu svrhu koriste priču o zavjeri koja se temelji na potpunoj izmjeni uloga žrtava i počinitelja u slučaju genocida u Srebrenici", piše Adelheid Wölfl.

U jednom od izvještaja Srebreničkog memorijalnog centra piše: "Historija 20. vijeka se tako reinterpretira kroz prizmu srpskog nacionalizma, koji Srbe prikazuje kao žalosne žrtve fiktivne muslimanske agresivne kampanje. Unutar ove iskrivljene historijskeparadigme, srpski ratni zločinci se glorificiraju kao nacionalni osloboditelji, negira se genocid u Srebrenici i rehabilitira se fašistička četnička ideologija kako bi se nacionalnom političkom projektu Velike Srbije osigurala stabilna osnova."

Baš ovakav pristup pojačan je proteklih sedmica prije rasprave o UN-ovoj rezoluciji. Posebno Aleksandar Vučić, autokratski predsjednik Srbije, i Milorad Dodik, predsjednik bosanskohercegovačkog entiteta Republika Srpska, bombardiraju javnost svojom pričom o žrtvama i predstavljaju rezoluciju o Srebrenici kao "antisrpsku". Tvrdili su da se Srbi kao narod nazivaju genocidnim, iako niko ne tvrdi da su "Srbi" kao narod "genocidni". Genocid nije izvršen od strane Mladića i njegovih vojnika zato što su bili Srbi, već zato što su slijedili rasističku, neprijateljsku ideologiju prema ljudima. Ipak, Vučić i Dodik se žele predstaviti kao "žrtve".

Vučić čak naziva UN-ovu rezoluciju "izdajničkim napadom", a Dodik ponovno prijeti odvajanjem Republike Srpske.

"Ne želimo dijeliti zrak s Bošnjacima", rekao je o bosanskim muslimanima i govorio o "kineskom zidu" između njih i "Srba". Sharon Silber, predsjednica Jews Against Genocide (Jevreji protiv genocida), nazvala je negiranje genocida od strane vlada Srbije i Republike Srpske "duboko uznemirujućim", piše Adelheid Wölfl u austrijsko listu "Der Standard”.
Austrijanci

feljton-zlocini.jpg
 

1714893154188.png

EMIR SULJAGIĆ: "Samo genocidni ljudi mogu govoriti da tortura nad srebreničkim mučenicima nije genocid"


Suljagić je citirao Mitropolita Mihaila

suljagic-emir-vijecnica-810x480.jpg


Prije 16h

Direktor Memorijalnog centra Srebrenica Emir Suljagić na platformi X podijelio je citat o genocidu u Srebrenici.

Suljagić je citirao Mitropolita Mihaila koji je rekao da samo genocidi ljudi mogu govoriti da izvedena tortura nad srebreničkim mučenicima nije genocid.

U nastavku prenosimo njegovu objavu u cijelosti:

"Kada sam saznao kakve su torture primjenjivane nad ovim nesrećnicima, pogotovo iz pisama srebreničkih majki, često puta se pitam da li su to radili ljudi ili zvijeri. Govoriti da nad srebreničkim mučenicima izvedena tortura nije genocid, mogu samo genocidni ljudi (Mitropolit Mihailo)", napisao je Suljagić na platformi X.

 

Pogledajte prilog 1542308

EMIR SULJAGIĆ: "Samo genocidni ljudi mogu govoriti da tortura nad srebreničkim mučenicima nije genocid"


Suljagić je citirao Mitropolita Mihaila

suljagic-emir-vijecnica-810x480.jpg


Prije 16h

Direktor Memorijalnog centra Srebrenica Emir Suljagić na platformi X podijelio je citat o genocidu u Srebrenici.

Suljagić je citirao Mitropolita Mihaila koji je rekao da samo genocidi ljudi mogu govoriti da izvedena tortura nad srebreničkim mučenicima nije genocid.

U nastavku prenosimo njegovu objavu u cijelosti:

"Kada sam saznao kakve su torture primjenjivane nad ovim nesrećnicima, pogotovo iz pisama srebreničkih majki, često puta se pitam da li su to radili ljudi ili zvijeri. Govoriti da nad srebreničkim mučenicima izvedena tortura nije genocid, mogu samo genocidni ljudi (Mitropolit Mihailo)", napisao je Suljagić na platformi X.

Otac Emira Suljagića poginuo 1992. kod Bratunca, a sahranjen u Potočarima kao žrtva iz 1995.godine (VIDEO)​



182784.jpg
 
1714893378583.png





Izetbegović pisao ministrima svih država UN-a: Obraćam vam se kao pripadnik naroda nad kojim je počinjen genocid


1706288162-bakir-izetbegovic-3-750x500-2-748x499.jpeg


Predsjednik SDA Bakir Izetbegović uputio je pisma ministrima spoljnih poslova svih država članica Ujedinjenih nacija u kojem je zatražio podršku za usvajanje rezolucije o Srebrenici u Generalnoj skupštini UN-a.
lg.php

“Izetbegović se ministrima obratio u svojstvu bivšeg člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine u dva mandata, kao predsjednik SDA, ali prije svega kao čovjek i pripadnik naroda nad kojim je 1995. godine izvršen genocid”, navedeno je u saopštenju.
U nastavku prenosimo tekst pisma u cijelosti.

“Obraćam Vam se kao bivši član Predsjedništva Bosne i Hercegovine u dva mandata, od 2010. do 2018. godine, te kao predsjednik najveće političke partije u Bosni i Hercegovini, koja u najvećoj mjeri artikulira političku volju Bošnjaka. Ali, prije svega Vam pišem kao čovjek, i kao pripadnik naroda nad kojim je 1995. godine izvršen genocid.

Kao što znate, Generalna skupština Ujedinjenih nacija uskoro bi trebalo da glasa o Rezoluciji kojom bi se trajno sačuvalo sjećanje na žrtve genocida počinjenog u julu 1995. godine u Zaštićenoj zoni UN – Srebrenica, osudivši negiranja genocida, te glorifikaciju počinilaca tog strašnog zločina.

Bosna i Hercegovina je u periodu od 1992. do 1995. godine bila izložena brutalnoj agresiji, koja je praćena najtežim ratnim zločinima.

U pokušaju da jedan dio Bosne i Hercegovine pripoje Srbiji, potpomognute tadašnjim srbijanskim režimom kojeg je predvodio Slobodan Milošević, snage bosanskih Srba su na teritoriji koju su kontrolirale sistematski provodile masovne zločine, uključujući etničko čišćenje stanovništva koje ne pripada srpskom narodu, masovna silovanja i zatvaranje u koncentracione logore.

U zločinačkoj kampanji su porušene i sve bogomolje Bošnjaka (muslimana) i Hrvata (katolika). Zločini su počinjeni u svim dijelovima Bosne i Hercegovine. Glavni grad Sarajevo je skoro četiri godine bio pod opsadom, tokom koje je granatama i snajperima ubijeno više od 11.000 ljudi, među kojima 1.601 dijete.


Genocid u Srebrenici je bio kulminacija zločinačkog projekta kojeg je provodio politički i vojni vrh bosanskih Srba, predvođen Radovanom Karadžićem i Ratkom Mladićem.

Posebno je važno napomenuti da je opkoljena enklava Srebrenica Rezolucijom 819 Vijeća sigurnosti UN 16. aprila 1993. godine proglašena „zaštićenom zonom UN“, te da je nakon toga bila demililtarizirana. Hiljade civila i izbjeglica iz okolnih područja potražilo je utočište u Srebrenici, pod zastavom i zaštitom UN-a. U brutalnom napadu na enklavu, u samo nekoliko dana jula 1995. godine, ubijeno je više od 8.300 zarobljenih muškaraca i dječaka.

Njihova tijela su zakopana u masovne grobnice. U pokušaju da prikriju počinjeni zločin, zločinci su masovne grobnice dodatno oskrnavili premiještajući tijela po dolinama i brdima istočne Bosne, u sekundarne i terci jarne masovne grobnice. Brojni su primjeri da su posmrtni ostaci jedne žrtve pronažaleni na dvije, tri ili čak četiri različite lokacije. Mnoge žrtve ni do danas nisu pronađene.

Genocid u Srebrenici je historijska i pravna činjenica utvrđena u brojnim presudama pred dva suda Ujedinjenih nacija: Međunarodnim sudom pravde (ICJ) i Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (ICTY).

Međunarodni sud pravde je 2007. godine utvrdio da su genocid nad Bošnjacima u Srebrenici počinili pripadnici tzv. „Vojske Republike Srpske“ i policije Republike Srpske (sada jednog od entiteta u Bosni i Hercegovini nastalog nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma), a da je Republika Srbija odgovorna zbog nesprečavanja genocida.

Pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju za udruženi zločinaki poduhvat, genocid, zločine protiv čovječnosti i druge ratne zločine, osuđeno je gotovo kompletno političko i vojno srpsko rukovodstvo.

Nažalost, godinama nakon izrečenih presuda UN-ovih međunarodnih sudova, u bosanskohercegovačkom entitetu Republika Srpska, kao ni u Republici Srbiji, nije došlo do suočavanja sa gorkom istinom.

Naprotiv, politički lideri bosanskih Srba i Republike Srbije uporno i sistematski negiraju genocid i glorifikuju njegove izvršioce. Kao primjere glorifikacije ratnih zločinaca navest ću da je Narodna skupština Republike Srpske 2016. godine odlikovala Radovana Karadžića, kojeg je zbog genocida i zločina protiv čovječnosti Međunarodni krivični sud u Hagu osudio na doživotni zatvor, te da se u brojnim gradovima entiteta Republika Srpska i Srbije postavljaju spomen-ploče i iscrtavaju murali s likom Ratka Mladića, osuđenog na istu kaznu pred istim sudom za iste zločine, s porukom da je – heroj.

Negiranje genocida u Srebrenici i glorifikacija njegovih počinilaca razlozi su zbog kojih je neophodno da Generalna skupština Ujedinjenih nacija usvoji Rezoluciju. To će biti nova prilika za suočavanje sa istinom i nova šansa za pomirenje. To je prilika i da se ponovi da odgovornost za počinjeni genocid snose dijelovi tadašnjeg srpskog režima, a ne kompletan narod. Time se pomaže srpskom narodu, odbacujući narativ koji im njihov politički vrh uporno nameće da bi opravdao zločine Miloševićevog i Karadžićevog režima, čijim su dijelom bili i neki od aktuelnih političari u Srbiji.

Rezolucija će nakon priprema koje traju od 2022. godine biti upućena Generalnoj skupštini UN-a, a sponzorisaće je 22 države.

U normalnim okolnostima i u normalnom Svijetu, za ovakvo pismo, kojim se traži podrška za istinu, pravdu, međunarodno pravo i civilizacijske vrijednosti, ne bi bilo potrebe.

Međutim, okolnosti nisu takve, jer sljedbenici politike odgovorne za genocid, koji i danas predvode Srbiju i bosanskohercegovački entitet Republika Srpska, uz podršku Rusije, pod svaku cijenu žele osporiti ili spriječiti njeno usvajanje.

Oni pokušavaju članice UN-a zastrašiti tvrdnjama da bi usvajanje Rezolucije moglo dovest do destabilizacije u Bosni i Hercegovini i regiji Zapadnog Balkana, ili da bi se njome stigmatizirao cijeli srpski narod. Takve tvrdnje su vrhunski cinizam. Neprihvatljivo je da oni koji negiraju genocid i slave ratne zločince prijete i zastrašuju članice UN-a tvrdnjama da bi podsjećanje na istinu o genocidu moglo voditi u sukobe i destabilaciju. To nije istina, i to ne može i ne smije biti princip po kojem UN funkcionira.

Prikladnim mi se čini citirati američkog profesora Gregory Stantona, koji negiranje označava kao desetu, posljednju fazu genocida, te na najbolji način opisuje aktere koji žele osporiti usvajanje Rezolucije:

“Negiranje je posljednja faza, koja traje dugo i uvijek prati genocid. Ona je jedan od najsigurnijih pokazatelja budućih genocidnih namjera. Počinitelji genocida iskopavaju masovne grobnice, spaljuju tijela, pokušavaju sakriti dokaze i zastrašiti svjedoke. Oni negiraju da su počinili bilo kakav zločin i često krive žrtve za ono što se dogodilo. Oni blokiraju istrage zločina i nastavljaju vladati dok ih silom ne uklone s vlasti…“

Vaša ekselencijo,

Upućujem Vam molbu za podršku Vaše zemlje za usvajanje rezolucije kojom se 11. juli proglašava “Međunarodnim danom razmišljanja i sjećanja na genocid u Srebrenici 1995. godine” u Generalnoj skupštini UN-a. Podrška Rezoluciji nije ni geopolitičko ni sigurnosno pitanje. To je jednostavno pitanje istine, humanosti i podrške porodicama žrtava, čije je dostojanstvo svakodnevno na udaru negatora genocida.
 
Nema dušo, ne lomi google..
Nema, lagali su vam kao što lažu i nama.
Ne postoji ubijena porodica Ristović. Hvala Bogu da ne postoji.
Oplakivao si žrtve koje ne postoje.

SRĐAN PUHALO


Da li je Danilo Ristović sarajevska žrtva?​


Danilo Ristović je dječak od 14 godina koji je ubijen 8. jula 1992. godine u Gornjim Velešićima, zajedno sa još pet članova porodice.

Ime Danila Ristovića se ne nalazi u knjizi „Zločini nad djecom Sarajeva u opsadi“, a vjerujem da se ne nalazi ni na spomeniku ubijene djece Sarajeva u parku preko puta BBI-a.

Uskoro ću u Sarajevo pa ću provjeriti.

Zašto?

Zato što mu je pobijena skoro cijela porodica, zato što njegov otac Todor, koji je jedini preživio to ubijanje, nije dao odobrenje Institutu da se njegovo ime nađe u toj knjizi, a možda i zato što su ga ubili bošnjački vojnici?

https://www.frontal.ba/blogovi/blog/61983/da-li-je-danilo-ristovic-sarajevska-zrtva
 
Ok
Daj dokaz, daj mi neki dokaz osim mreže mira.
Pa ebemu, porodica? Komšije? Adresa na kojoj se to desilo?
Bilo šta osim toga što nudiš godinu :D
Sad ću postaviti slike sa uvižaja, tijela leže po prostoriji prema opisu sa linka.
Sram te bilo što negiraš srpske žrtve kerušo fašistička.
 

Back
Top