DRAGAN BURSAĆ: Rezolucija je ‘slamka spasa’ za srpski narod
Velikosrpsko rukovodstvo sa obje strane Drine predvođeno Vučićem i Dodikom laže cijeli srpski narod da će u rezoluciji biti optužen za kolektivnu genocidnost
Šef Misije Bosne i Hercegovine pri Ujedinjenim narodima Zlatko Lagumdžija potvrdio je da je konačno usuglašen finalni prijedlog rezolucije o genocidu u Srebrenici.
03. МАЈ 2024.
I prije nego se pozabavimo samom rezolucijom o genocidu u Srebrenici koja će nesumnjivo biti usvojena, hajde da vidimo čega nema u rezoluciji i da malo popričamo o tome.
Čega sve nema u Rezoluciji (kroki velikosrpskih laži)
Dakle, u rezoluciji o genocidu u Srebrenici se ne spominje niti jednom riječju “srpski narod“, država Srbija i entitet Republika Srpska. Također, nema riječi o “ratnim reparacijama i odštetama“. Nema ni govora o “kolektivnoj genocidnosti“.
Kako je onda moguće da velikosrpsko rukovodstvo sa obje strane Drine predvođeno Vučićem i Dodikom laže, baš laže cijeli srpski narod da će biti optužen za “kolektivnu genocidnost“? I još važnije: zašto oni to rade? Jer, blago rečeno, nije normalno da se ovako manipuliše građanima Srbije i srpskim stanovništvom bosanskohercegovačkog entiteta Republika Srpska.
I ne samo da se manipuliše – u prošlom vremenu – ta manipulacija i laganje traju u kontinuitetu i nakon objave finalnog prijedloga koji je dostupan svima i koji se neće mijenjati.
Podsjetiću vas da je Milorad Dodik 18. aprila kazao eksplicitno da kvalifikaciju genocida treba odbaciti, jer se “ne mogu lijepiti etikete cijelom narodu“. Sedam dana ranije, Vučić i Dodik su u zajedničkom obraćanju, 11. aprila u Beogradu ponovili istu tvrdnju – da je namjera Rezolucije da se “srpski narod označi kao genocidan”.
I tada su i jedan i drugi bili u posjedu drafta rezolucije, koji je više-manje neizmijenjen došao do procesa usvajanja, a što će reći da su svjesno obmanjivali javnost. Jednako kao i Željka Cvijanović, koja je u svom obraćanju “iz zasjede“ pred Skupštinom UN-a kazala niz, blago kazano, neistina – od islamofobnih frazetina do nakaradne postavke da “nije svaki ratni zločin genocid“, a koja se bavi upravo negiranjem srebreničkog genocida.
Upozoravanje na sukobe ili prijetnja sukobima?
Ali, hajmo biti još aktualniji: Vlada entiteta Republika Srpska je 2. maja, nakon objave zvaničnog prijedloga Rezolucije, na svom zasjedanju saopštila da bi usvajanje rezolucije izazvalo unutrašnje sukobe.
Citiram: “Usvajanje rezolucije o Srebrenici u Generalnoj skupštini UN ugrozilo bi dugotrajan poslijeratni proces zacjeljenja BiH i izazvalo unutrašnje sukobe“, upozorava se u 31. izvještaju Vlade Republike Srpske dostavljenom Savjetu bezbjednosti UN-a.
Dakle, Rezolucija koja niti jednom riječju ne spominje Srbiju, Republiku Srpsku, niti srpski narod bi nekako “izazvala sukobe“?! Vlada Republike Srpske, kao uostalom ni srpsko rukovodstvo pod Dodikom i Vučićem uz asistenticu Rusije, ne kažu jednu jako važnu stvar – upravo je velikosrpski nacionalizam, na pogonsko gorivo Rusije, generator tih (eventualnih) sukoba. I onda ovakav zaključak Vlade Republike Srpske ne treba shvatiti kao puku informaciju, nego kao ultimatum, prijetnju i ucjenu, jer su upravo ljudi oko vlasti u RS i Srbiji zaduženi za generisanje (budućih) sukoba.
Skrivanje iza ‘narodne suknje’
Ako je išta dobro u ovim napetostima koji stvara Srbija, a tiču se usvajanja rezolucije, to je onda potpuno ogoljavanje i podjela strana na civilizacijski i anticivilizacijski korpus i u regionu, ali i u svijetu. Ili kako to Davor Gjenero lijepo napisao u svom autorskom tekstu za Al Jazeeru Balkans.
“Posve je jasno tko je tko u političkom reljefu Bosne i Hercegovine, tko nastoji konsolidirati jedinstvenu, suverenu i funkcionalnu državu, a tko nastoji izazvati nestabilnost. Akteri koji nastoje destabilizirati državu, na izvanrednoj su sjednici Vijeća sigurnosti prostodušno priznali ‘za koji tim igraju’, a Rusija je jasno pokazala da je Balkan, preciznije Bosna i Hercegovina, jedan od prostora u kojima nastoje izazvati konflikte i nestabilnost, kako bi fokus međunarodne politike pomakli s njihove agresije na Ukrajinu”, napisao je Gjenero.
Jasno da jasnije ne može biti, ali i dalje ostaje nejasno zašto Vučić i Dodik sa svojim političkim bratijama nastoje proglasiti cijeli jedan narod, srpski, genocidnim? Nije da se srpski narod nešto pretjerano brani od tih etiketa i Vučić-Dodikovih napada, naprotiv, ali ostaje pitanje, zašto oni to, za Boga miloga, rade i zašto se kriju iza “narodne suknje“?
Vidite, radi se o jednom nakaradnom ideološkom konceptu, konceptu kojim se već tri decenije slave ratni zločinci, konceptu kojim se negira genocid, kojim se minimiziraju zločini ili se čak trijumfalizmom zaziva novi rat, novi zločini i novi genocid.
Dodik, Vučić ili Mandić u Crnoj Gori, samo su nasljednici ideološke mantre Miloševića, Karadžića, Mladića i ostalih koji su vidjeli u zločincima heroje, a u žrtve su bile ili nepostojeće ili tek dio ratnih “pobjeda“. I taj koncept traje, kažem, do dana današnjeg. Ukidanjem tog koncepta sa najviše govornice u svijetu, u Ujedinjenim nacijama, briše se mogućnost nastavka jedne krvave ideologije kojom, primjerice, službena lica u Beogradu štite mural Ratku Zločincu Mladiću ili se šuti o masovnoj grobnici u Batajnici na vratima Beograda ili se sa treće strane ratni zločinci pretvaraju u heroje, medijske gurue, istaknute profesore i rijaliti zvijezde u “majčici“ Srbiji i Republici Srpskoj (pogledati pod: Šešelj, Novak Đukić, Biljana Plavšić, Lazarević i ostali).
A šta ostaje toj perverznoj ideologiji bez ratnih zločinaca kao oficijelnih državnih heroja, razmislite malo? Ne ostaje im sigurno narodni napredak, famozna borba protiv korupcije ili put u euroatlantske integracije. Oni su, znamo to svi, u vječitom čekanju ruskih tenkova na Dunavu koji će im makar u obrisima reinkarnirati nekog novog Mladića i Karadžića u famoznom “drugom poluvremenu“ balkanske kasapnice.
Kolektivno svenarodno obmanjivanje
Nema ovdje čak govora ni o ratnim odštetama, pa je Rezolucija sa te strane preblaga, ali sve ovo nije dovoljno velikosrpskom rukovodstvu.
Jednom riječju, bez poricanja genocida i skrivanja iza narodne inertnosti oni su niko i ništa. A kad su niko i ništa gube vlast, sa vlašću i moć, a onda pod bremenom kriminala i slobodu.
E, zato je silni medijsko-državni aparat upregnut u kolektivno svenarodno obmanjivanje, gurnut je taj narod u mašineriju laži horske “genocidnosti svih Srba“ dok se svijet iz daljine zgražava nad ovim staljinističkim spin-postupcima.
I nemojte misliti da će lažni narativ o “Rezoluciji koja sve Srbe smatra genocidnim“ umrijeti debelo nakon usvajanje Rezolucije. Ne, bit će to nova baza za lažno mučeništvo i “svetsku zaveru protiv Srba“.
Samo što je vrijeme laži u digitalnom pamćenju, gdje je sve dokazivo i provjerljivo, odavno prošlo. I onda, sa dva klika, vidite i provjerite ko je šta, kad i kako rekao, a pogotovo šta je napisano.
Rezolucija je slamka spasa za srpski narod
A napisana je Rezolucija o genocidu u Srebrenici kao trajni civilizacijski i historijski akt koji će jednom za svagda zvanično sa najveće svjetske govornice zabraniti veličanje ratnih zločinaca i negiranje genocida.
I tu su Vučić, Vulin, Dačić, Cvijanovićeva, Nešić, Dodik i ostali i ljudski, i civilizacijski, i politički nebitni. Ono što je bitno i što je važno jeste da se krenulo sa nulte tačke, a ta tačka jeste verifikacija da je neko – sa imenom, prezimenom, funkcijom, činom i logistikom – u ime srpskog naroda počinio genocid.
Rezolucija, ovakva kakva je napisana zapravo je slamka spasa za srpski narod i u pravu su Majke Srebrenice koje kažu da je ona kao takva potrebnija Srbima nego Bošnjacima.
A neki mladi ljudi i Srbiji dolaze, koliko god se Srbija institucionalno protivila tome.
Rezoluciju je trebao pokrenuti srpski narod
Tako je Inicijativa mladih za ljudska prava objavila video u kojem djevojke govore da mladi u Srbiji podržavaju mir, poštuju utvrđene činjenice i podržavaju predloženu Rezoluciju UN-a o genocidu u Srebrenici.
One su poručile: “Rezolucija o Srebrenici je važna jer skida odgovornost sa naroda i podseća nas da postoje odgovorni pojedinci čija imena dobro znamo”.
Takođe su rekle da ta Rezolucija, usprkos izjavama predstavnika vlasti, ni na koji način neće oštetiti Srbiju, niti će srpski narod biti označen kao genocidan.
Ove mlade djevojke su zrelije, umnije, pametnije, naprednije, civilizovanije od cjelokupnog rukovodstva Srbije sa sve pratećom “opozicijom“. Očekivano i na žalost, suočene su sa prijetnjama, ali će istina pobijediti i u najzatvorenijem regionalnom društvu kakvo je srbijansko.
A rezolucija?
Napisana je tako da odista pomaže, prije svega, srpskom narodu i da genocid kao takav bude izveden na svjetsku pozornicu.
Zašto?
Da se nikada više nikome ne ponovi i da znamo kao ljudska bića razdvajati dobro od zla.
Ponavljam i ponavljaću: srpski narod je sa svojim predstavnicima trebao pokrenuti ovu rezoluciju. Odavno.
