Spletkarenja sa sopstvenom dušom.....

Ne mogu, a moram, da se otmem utisku, da mi jako nedostajes,
ni onim mucnim leptiricima, dok ceznem za tobom.

Ne mogu, a moram, da se pomirim sa tim, da te imam, a nemam te,
ni mnogim nedospavanim nocima, u kojima si bdela nadamnom ti.

Ne mogu, a moram, da te volim ovako ludacki jako,
a ti, da tako retko osetis, tu navalu ljubavi i strasti.

Ne mogu, a moram da mogu i dalje da zivim,
ovaj zivot, bez svetla tvoga osmeha i radosti tvog dodira.

Ne mogu, a moram....andjele moj.


 
ZKw7kE9.jpg
 
"Kada zašutiš

Kada zašutiš, razmakneš naše svetove
razmakneš naše dlanove
i strepnja zagrli srce.
Kada zašutiš i tu si, a nisi tu.
Odlutaš u neke druge dane
i pogledom ti neki čudni oblaci jezde.
I nema me, ne vidiš me.
I reči mi se množe po glavi,
a šutim.
I zagrljaji mi se množe u prstima,
a ne pomeram se.
I neki poljupci spavaju na usnama,
poljupci za tebe, kada se vratiš.

Kada zašutiš sunce napravi tužnu facu,
bubnjevi naprave haos u srcu,
ceo svet se okrene jedan krug u suprotnom pravcu.
Pokušavam rešiti taj rebus tvojih šutanja,
uzalud.
Pitam se koji te strahovi ušute,
koji te sekundi uplaše,
kuda odlaziš mislima?!

Kada zašutiš jedan leptir sklopi krila,
Beograd postane ružan,
a na dlanovima zavlada zima.
Tumaram u mraku bez tvog zagrljaja.
I slutnje me štipaju,
i strahovi me spotiču,
i suze me odaju.

Onda me zagrliš i sve nestane."

V.J.

 
Ceznem, da na tebe pomislim,

i dodirnem te tvoje suze u mislima.

Ceznem, da dodirnem te poglede,

u ocima boje neba i ukusa meda.

Ceznem, i moram da se stalno pitam,

gde si nestala u obrisima nedostiznih mastanja?

Ceznem, za svim onim nedosanjanim poljupcima i nestvarnim dodirima,

u transu ljubavi razmenjenih.

Ceznem, mada znam da si tu negde i svuda,

duboko u meni.

Ceznem, a ipak znam da ne trebam,

jer tu si bila, sa mnom, gde ces i ostati uvek. Jedina...


 
U tebi ponovo mracna retorika
to je vecita igra koja dobra i zla
koja deli lik na pola
i uzalud rastvara san na dvoje
dan za danom noc za noc
do beskraja u kome krijes
da bi odmah mogao sklopiti oci
i prestati da postojis
takav, nikakav u svojoj tisini

Samoca.jpg

sa svim starim mislima koje huce ko vodopadi
duboko u tvome telu zrtvovanom za tudju srecu
koju samo na dlan nosis napisanu od zivota
da te podsjeca na nju..
 

Back
Top