JA KOJI JESAM:
Jeeeebote, pa sve životinje su "JA KOJI JESAM" jer one uopšte ne mogu da misle.
Opet ti sa svojim cinizmom pokušavaš omalovažiti (umanjiti mene, nadajući se da će to pomioći da se u očima 'drugih' i moja Znanja umanje, ccccc...) a argument za to ... ćorak.
Kakav ti je to argument što 'životine ne misle'???
A zar 'ti' misliš da 'čovjek' misli?
Ni životinje ni čovjek ne misle, to Biće (KOJE JESTE) razumom misli, te iz tog procesa mišljenja dobije jednačinu u kojoj sa druge strane jednakosti stoji 'čovjek' ili 'životinja'. Dakle: Biće misli (#"&*?) = ČOVJEK' ILI 'ŽIVOTINJA (zaključak mišljenja). Ovdje ne govorimo o raz-mišljanju kao procesu logičkog baratanja pojmovima, već govorimo o mišljenju kao procesu projekcije Znanja-o-Sebi (namjera) u njigovu manifestaciju, iskustvo.
Niti jedno niti drugo misle niti pak čine i djeluju, već su i jedno i drugo krajnji ishod poistovjećenja sa rezultatom procesa, sa samim procesom. 'Čovjek', stoga, nema nikakvu moć, čovjek je djelo već načinjeno. Onaj koji čovjeka čini 'čovjekom' jeste Biće koje se identifikuje sa projekcijom, sa procesima kroz koje se projekcija odvija i doživljava, te ono i ima moć izbora i djelovanja. U tom poistovjećenju se rađa Svjesnost-o-postajućem-Sebi (sebi) s čim Svijest-o-Sebi-Tvorcu, vršiocu radnje, biva isključena.
I ova diskusija polako dovodi do nekakavog rezultata; naime kristališu se zablude a na njih se onda lakše ukazuju istine, kako bi i drugi mogli da ih vide.
No tvoje zablude nisu jedine, evo još:
- - - - - - - - - -
...
U nirvani možeš nači samo svoju bezdušnu dušu i uplašiti se od nje!
(Naravno-početnički...
)
Eto čemu vodi imaginacija bez prisustva apsolutnih Znanja u Svjesnosti jedinke. Ovaj lik (apsoluta), u svojoj totalnoj izolaciji od Svijesti, bi da govori o onome što mu u izolaciji nije dostupno. A da mu je dostupno, znao bi da u toj 'Nirvani' nema straha niti ga može biti. Strah je proizvod misli, dakle procesa kroz koji se stvaraju mogućnosti koje se ne slažu sa egzistencijalnom namjerom, te uvijek navode Biće da u NE-Znanju-o-Sebi i o procesima kroz koje stvara takve misli, pokuša da spriječi ono što se kroz te misli nameće kao moguća nezadovoljavajuća i egzistencijalno ugrožavajuća realnost. Taj NE-svjesni odnos Bića prema sadržaju smišljenog jeste STRAH.
Strah je inicijalno stvoren s jednim ciljem; da Biće vrati u
svjesno stanje. Dakle, na prvu pojavu straha Biće bi trebalo da se izvuče izvan razuma, instantno, te da sagleda i razum i misli u njemu kao nešto što je stvoreno procesom mišljenja. Samim izlaskom izvan razuma, Biće se nalazi u bezvremenom sada u kojemu su i razum i misli u njemu nepokretni. Pošto bezvremeno uistinu znači da nema kretanja, to takođe znači da u tom odnosu između Bića i onoga što je u njegovoj pažnji, Biće može da shvati (bez nagona da se što prije nađe u sledećem trenu) šta da čini kada se vrati u vrijeme. To je uistinu povratak Svjesnom Izboru. Strah stoga, ima zadatak da Biću koje se za tren izgubilo u projekciji, u mislima, naglasi da je postalo NE-svjesno Sebe i procesa za toliko. Zato, prva pojava straha treba da bude okidač kojim se Biće vraća u Svjesno stanje. Kako je to moguće 'u praksi'? Lako: Ako Biće ZNA šta je strah i kako nastaje i to Znanje ima kao apsoutnu istinu u Sebi, ono će svakom pojavom straha Sebi da da do znanja da je postalo NE-Svjesno. Čim je Biće shvatilo da je postalo NE-Svjesno to je već korak osvješćenju. Dakle, postalo je svjesno za toliko. Jedino Svjesno Biće može da ZNA šta to znači bitii NE-Svjesno. Znajući, dakle, da je postalo NE-Svjesno, ono se s tim Znanjem već povratilo u Svjesno stanje i odatle može da čini i Svjesni Izbor.
Strah je pri tom odradio svoju ulogu, Biće je stoga zahvalno, i u projekciju se vraća oslobođeno iskrivljenja.
Problem nastaje kada Biće bude alarmirano strahom a ne postane Svjesno da je taj alarm namijenjen da ga
probudi iz sna. Tada ono u snu prihvata scenario straha ka podlogu na kojoj gradi novi momenat sna, novu realnost sna. Realnost straha je uvijek u konfliktu sa namjerama duše, jer je nemijenjena da šokira uspavano Biće u projekciji i da ga šokom probudi i vrati u njegovo Svjesno stanje.
U nirvani, stoga, ne postoji strah, jer ne postoji kretanje, ne postoje misli iz kojih se stvaraju zastrašujući scenariji... to je stanje MIR-a koji nam omogućava da se iz njega ponovo možemo vratiti u projekciju nošeni svojim inicijalnim planom (namjerama)... dušom.
...
- - - - - - - - - -
Evo još jedan primjer zabluda:
Zbog cega Nistavilu pridodajete toliki znacaj a omalovazavate razum?
Niko ne omalovažava razum, opet nisi shvatio poentu. Razum ima svoje mjesto; razum omogućava inidividualizaciju iskustava u već individualizovanoj projekciji univerzuma. Stoga, razum je osnova i podloga, dimenzija je u kojoj i kroz koju postaju kreacije unutar kreirajućeg univerzuma. Međutim, ono što ti ne shvataš ii pak jednostavno ne želiš da shvatiš jeste da razum nije onaj koji stvara, nije onaj koji djeluje, nije onaj koji svjedoči stvaranju, niti doživljava ono čemu svjedoči, niti je pak razum onaj koji se poistovjećuje sa bilo čim. Sve to je Biće. Ono je aposlutno, apsolutno prisutno u svemu, apsolut. Biće dakle, koristi razum, koristi Um, koristi projekciju, koristi Znanja-o-Sebi kako bi za SEBE iz njih stvorilo doživljaj, iskustvo. Biće je stoga, iznad razuma, iznad svega navedenog, iznad procesa. Ono svojom voljom pokreće procese i zaustavlja ih a pri tom nikada ne prestaje da
bude. Zato i jeste apsolutno.
Razum, dakle, i te kako ima svoje mjesto; mjesto u projekciji iskustava. Razum, dakle, nije odgovoran za NE-Svjesno stanje u koje Biće upada. NE, naravno ne. Intelekt je dio razuma, stoga, intelekt nije odgovoran za to takođe. Logika nije. Projekcija nije. Biće je jedino koje može da bude odgovorno za bilo šta, što mu se dešava, jer je ono jedino koje čini, djeluje i koje može da načini izbor. Pri projekciji, Biće nikada ne prestaje da čini izbor ali ga dakako u mnoštvo slučajeva čini prestajući da toga bude
svjesno. Ne-svjestan izbor se doima nužnošću, dakle, doima se prisilnim. Kada Biće postane
svjesno svog Ne-svjesnog stanja, ono se izvlači iz pozicije u kojoj se centriralo i s njom poistovijetilo. Samim tim postaje svjesno Sebe, kako Sebe-apsoluta tako i procesa i principa po kojima stvara realnost.
Jedino Svjesno Biće može da čini i svjestan izbor.
Ti govoriš o 'ništavilu'... i s tim zaključuješ da u 'ništavilu' ne postoji išta što bi bilo vrijedno da se na njemu zadrži pažnja Bića. Ništavilo ne postoji. To je uobrazilja Bića koje se totalno poistovijetilo sa projektivanom stvarnošću omogućenom razumom. Zato nije ni čudo da u tako dubokom poistovjećenju sa projektovanim, Biće nema moć da sagleda zabludu iz koje donosi logički stvorene zaključke. Zabluda je u tome što je pažnja zalijepljena za jednu tačku gledišta te se jedino ta takva tačka gledišta smatra i jedinom postojećom, stoga, jedino vrijednom pažnje. Iz istog ugla bi bilo normalno zamisliti da ničiji život ne vrijedi do 'svoj', tj. ono što se iz te tačke smatra 'životom'. Odatle 'ljudi' smatraju da je opravdano ubiti...
Dakle ono što tim smatraš 'ništavilom' je odsustvo misli u tvom razumu... a ti, kao Biće totalno poistovijećeno sa razumom, dakle s mislima, nikako ne želiš i ne dozvoljavaš da ti se desi da se razuma odrekneš jer po 'tebi', a iz te tačke, to znači i 'tvoju' SMRT, smrt tvojih ubjeđenja, tvoje zablude s kojom si postao jedno. To predstavlja smrt tvog entiteta. Zaljubljen si u svoj entitet i braniš ga strahom a svoje akcije opravdavaš teorijom 'samoodržanja' (entiteta naravno). To je izvor svih zala. Dakle, to bi trebalo da ti ukaže da TI (Biće-koje-jesi) imaš svu slobodu da se odrekneš razuma, jer odricanjem, za tren, nećeš izgubiti svoj stvoreni entitet već ćeš izgubiti samo ZABLUDU o njemu i o SEBI.
Lepo kaze jednostavno je..naravno samim tim je i jadno, nepozeljno i beznacajno (odsustvo volje za moci na delu). Ako ti hoces da mi izneses argument da je vecno i nepromenljivo pozitivno to mora biti nesto vise od prostog ukazivanja na postojanje toga..bilo filosofski, bilo na njegov nacin..znaci putem mistike jer ovako mogu i ja da tvrdim suprotno. Ti tvrdis da je smisao i poenta u miru i tisini i to u smislu potpunog isceznuca svega spoznatljivog.
Niko (do sad ti) nije ni pomenuo 'pozitivno-negativno', dakle polarizaciju. Ti si sad, a opet iz polarizovane predstave, u kojoj si ti naravno pozitivno (+), zamislio da odbacivanje razuma i pronalazak MIR-a u Sebi predstavlja 'pozitivno'. To je još jedna zabluda. Odbacivanjem razuma izlaziš iz polariteta i vraćaš se u bespolno stanje. U bespolnom stanju nema tenzija. Zato se i zove MIR. MIR, dakle, dakako da ima svoj smisao, ali u Sebi ne sadrži i smisao onog što želiš iskusiti kroz razum. Taj smisao je sadržan u duši, u toj iskonskoj namjeri koju pokrećeš iz Sebe. A kad smo dotle stigli, jasno je je da se duša može izrazitti onakvom kakva je namjerena jedino uz pomoć MIR-a, jer svaki nemir je proizvod pokretanja pažnje ka mislima koje nam dolaze preko reda, dakle, iz razuma koji prevodi namjere duše, njena Znanja u informacije... i često ih iskrivljuje. Iskrivljenje tih Znanja, namjera, se dešava iz onog istog razloga; poistovjećenjem Bića sa razumom, odakle Biće gubi Svjesnost o istinskom Sebi, dakle postaje NE-Svjesno... itd.
