Socijalni eksperiment - intelektualopolis

  • Začetnik teme Začetnik teme 1DaL
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Džaba si ga odgledao, nisi shvatio poruku. Ono o čemu čovjek govori u videu jeste odbacivanje razuma, dakle izbor da se koncentrišeš samo na svoj intuitivni osjećaj postojanja, da po volji odstraniš misli iz razuma, jer samim tim dolaziš u stanje tihovanja. Šta tihuje? Tihuje razum, jer bez misli nema galame. Čemu to služi? Služi prečišćavanju. Prečišćavaš s tim svoje nagomilane misli i ubjeđenja te povratkom svoje pažnje sa ogoljenog izolovanog postojanja (JA) u praznininu na misli u razumu, odobravaš Sopstvu da izbor prvih misli učini za tebe (Sebe) neuslovljeno ubjeđenjima koja se neminovno stvaraju kroz buku misli. I ti to nazivaš 'ugodan psihički doživljaj'... nije ni čudo, jer ne znaš čemu služi. :)

Evo koliko je tebi ispran mozak. I posle kazes kako si prijateljski nastrojen prema zivotu. Jel mozes ti da mislis a da ne budes opterecen kako su ti misli nagomilane? Jel mozes ti nesto da nazoves stav, misljenje umesto ubedjenje? Zasto su misli galama tebi? Zasto ti treba preciscavanje? Zato sto ne postoji nikakva buka, postoji jedino tvoja ozlojedjenost i ocajanje, potreban ti je ventil. Da budes poseban u necemu i na taj nacin se osvetis zbog neostvarenosti nekog cilja u zivotu. Sam sebi stvaras buku...nisu misli nikakva buka sama po sebi nego si ti opsednut Sobom i zato sve prolazno dozivljavas kao buku. Sve ti je prepreka. Zato su takva iskustva i okarakterisana kao demonska...da covek ne bi postao to sto si ti postao.
Dao si sam sebi iskustvo da bi se mucio u zivotu i sad si skontao da si obmanuo samog sebe.. Cestitamo! Tvoj apsolut je ocito na tezim drogama.
 
Evo koliko je tebi ispran mozak. I posle kazes kako si prijateljski nastrojen prema zivotu. Jel mozes ti da mislis a da ne budes opterecen kako su ti misli nagomilane? Jel mozes ti nesto da nazoves stav, misljenje umesto ubedjenje? Zasto su misli galama tebi? Zasto ti treba preciscavanje? Zato sto ne postoji nikakva buka, postoji jedino tvoja ozlojedjenost i ocajanje, potreban ti je ventil. Da budes poseban u necemu i na taj nacin se osvetis zbog neostvarenosti nekog cilja u zivotu. Sam sebi stvaras buku...nisu misli nikakva buka sama po sebi nego si ti opsednut Sobom i zato sve prolazno dozivljavas kao buku. Sve ti je prepreka. Zato su takva iskustva i okarakterisana kao demonska...da covek ne bi postao to sto si ti postao.
Dao si sam sebi iskustvo da bi se mucio u zivotu i sad si skontao da si obmanuo samog sebe.. Cestitamo! Tvoj apsolut je ocito na tezim drogama.

uh, koja je buka u tvojoj glavi...možda bi ti ona mooina meditativna fokusiranost na ja pomogla da malo uvedeš red u svoj um.
naravno, ukoliko si shvatio poentu onog klipa koji si okačio.
 
uh, koja je buka u tvojoj glavi...možda bi ti ona mooina meditativna fokusiranost na ja pomogla da malo uvedeš red u svoj um.
naravno, ukoliko si shvatio poentu onog klipa koji si okačio.
Slažem se ja da ,uglavnom u alfa fazi meditacije stižemo do mudrosti,ali onaj Mijo spada u red
teških prevaranata! Ponešto je i dobro rekao,ali to i moja baba znala...:mrgreen:
Dok je komercijalizovao taj "put ka Svanu"-on ga je zatrpao raznim smećem od dobara široke
potrošnje na koje mu dupeška zinula...Vidi mu samo stomačinu!
Nije jedini!
Sai Baba se pozdravio s nama pre par godina i lepo pokazao time da je njegovo učenje samo egzotićno,ne i efikasno!
Naravno,smanjenje buke u glavi je fina stvar i čini čoveka boljim psihićki...
Ipak,duhovno ostaje isti,nepromenjiv,baš kao ona stena,ako ne i čvršće...
 
misliš na buku koju si preko tog posta ispoljio?...teško je u buci pronaći neku poentu.

Nisam ja ispoljio nikakvu buku, to dozivljavate vi kao buku kojima je svaka aktivnost zlo. Pa je onda na vama i teret dokazivanja. Zbog cega Nistavilu pridodajete toliki znacaj a omalovazavate razum? Lepo kaze jednostavno je..naravno samim tim je i jadno, nepozeljno i beznacajno (odsustvo volje za moci na delu). Ako ti hoces da mi izneses argument da je vecno i nepromenljivo pozitivno to mora biti nesto vise od prostog ukazivanja na postojanje toga..bilo filosofski, bilo na njegov nacin..znaci putem mistike jer ovako mogu i ja da tvrdim suprotno. Ti tvrdis da je smisao i poenta u miru i tisini i to u smislu potpunog isceznuca svega spoznatljivog.
 
JA KOJI JESAM:
A šta je to "JA JESAM"?
"JA JESAM" je potvrda da postojim, i prisutno je i sada, ovdje, samo što zbog tolike galame misli naša pažnja ne može da se koncentriše na ono JA u JA JESAM. Odatle, a zbog galame misli koje nas privlače, koncentrišemo se na misli i zaključujemo da "JA JESAM ono što mislim"... ili... "JA JESAM ono što činim"... HA, ha.

Kad bi bar uspjeli da kažemo: "JA MISLIM da sam JA ono što mislim da JESAM!... to bi izmijenilo mnogo toga u našoj predstavi.

Jeeeebote, pa sve životinje su "JA KOJI JESAM" jer one uopšte ne mogu da misle.
 
JA KOJI JESAM:


Jeeeebote, pa sve životinje su "JA KOJI JESAM" jer one uopšte ne mogu da misle.

Opet ti sa svojim cinizmom pokušavaš omalovažiti (umanjiti mene, nadajući se da će to pomioći da se u očima 'drugih' i moja Znanja umanje, ccccc...) a argument za to ... ćorak. :)

Kakav ti je to argument što 'životine ne misle'???
A zar 'ti' misliš da 'čovjek' misli?

Ni životinje ni čovjek ne misle, to Biće (KOJE JESTE) razumom misli, te iz tog procesa mišljenja dobije jednačinu u kojoj sa druge strane jednakosti stoji 'čovjek' ili 'životinja'. Dakle: Biće misli (#"&*?) = ČOVJEK' ILI 'ŽIVOTINJA (zaključak mišljenja). Ovdje ne govorimo o raz-mišljanju kao procesu logičkog baratanja pojmovima, već govorimo o mišljenju kao procesu projekcije Znanja-o-Sebi (namjera) u njigovu manifestaciju, iskustvo.
Niti jedno niti drugo misle niti pak čine i djeluju, već su i jedno i drugo krajnji ishod poistovjećenja sa rezultatom procesa, sa samim procesom. 'Čovjek', stoga, nema nikakvu moć, čovjek je djelo već načinjeno. Onaj koji čovjeka čini 'čovjekom' jeste Biće koje se identifikuje sa projekcijom, sa procesima kroz koje se projekcija odvija i doživljava, te ono i ima moć izbora i djelovanja. U tom poistovjećenju se rađa Svjesnost-o-postajućem-Sebi (sebi) s čim Svijest-o-Sebi-Tvorcu, vršiocu radnje, biva isključena.


I ova diskusija polako dovodi do nekakavog rezultata; naime kristališu se zablude a na njih se onda lakše ukazuju istine, kako bi i drugi mogli da ih vide.

No tvoje zablude nisu jedine, evo još:





- - - - - - - - - -

...

U nirvani možeš nači samo svoju bezdušnu dušu i uplašiti se od nje!:hahaha:
(Naravno-početnički...;))

Eto čemu vodi imaginacija bez prisustva apsolutnih Znanja u Svjesnosti jedinke. Ovaj lik (apsoluta), u svojoj totalnoj izolaciji od Svijesti, bi da govori o onome što mu u izolaciji nije dostupno. A da mu je dostupno, znao bi da u toj 'Nirvani' nema straha niti ga može biti. Strah je proizvod misli, dakle procesa kroz koji se stvaraju mogućnosti koje se ne slažu sa egzistencijalnom namjerom, te uvijek navode Biće da u NE-Znanju-o-Sebi i o procesima kroz koje stvara takve misli, pokuša da spriječi ono što se kroz te misli nameće kao moguća nezadovoljavajuća i egzistencijalno ugrožavajuća realnost. Taj NE-svjesni odnos Bića prema sadržaju smišljenog jeste STRAH.

Strah je inicijalno stvoren s jednim ciljem; da Biće vrati u svjesno stanje. Dakle, na prvu pojavu straha Biće bi trebalo da se izvuče izvan razuma, instantno, te da sagleda i razum i misli u njemu kao nešto što je stvoreno procesom mišljenja. Samim izlaskom izvan razuma, Biće se nalazi u bezvremenom sada u kojemu su i razum i misli u njemu nepokretni. Pošto bezvremeno uistinu znači da nema kretanja, to takođe znači da u tom odnosu između Bića i onoga što je u njegovoj pažnji, Biće može da shvati (bez nagona da se što prije nađe u sledećem trenu) šta da čini kada se vrati u vrijeme. To je uistinu povratak Svjesnom Izboru. Strah stoga, ima zadatak da Biću koje se za tren izgubilo u projekciji, u mislima, naglasi da je postalo NE-svjesno Sebe i procesa za toliko. Zato, prva pojava straha treba da bude okidač kojim se Biće vraća u Svjesno stanje. Kako je to moguće 'u praksi'? Lako: Ako Biće ZNA šta je strah i kako nastaje i to Znanje ima kao apsoutnu istinu u Sebi, ono će svakom pojavom straha Sebi da da do znanja da je postalo NE-Svjesno. Čim je Biće shvatilo da je postalo NE-Svjesno to je već korak osvješćenju. Dakle, postalo je svjesno za toliko. Jedino Svjesno Biće može da ZNA šta to znači bitii NE-Svjesno. Znajući, dakle, da je postalo NE-Svjesno, ono se s tim Znanjem već povratilo u Svjesno stanje i odatle može da čini i Svjesni Izbor.

Strah je pri tom odradio svoju ulogu, Biće je stoga zahvalno, i u projekciju se vraća oslobođeno iskrivljenja.

Problem nastaje kada Biće bude alarmirano strahom a ne postane Svjesno da je taj alarm namijenjen da ga probudi iz sna. Tada ono u snu prihvata scenario straha ka podlogu na kojoj gradi novi momenat sna, novu realnost sna. Realnost straha je uvijek u konfliktu sa namjerama duše, jer je nemijenjena da šokira uspavano Biće u projekciji i da ga šokom probudi i vrati u njegovo Svjesno stanje.

U nirvani, stoga, ne postoji strah, jer ne postoji kretanje, ne postoje misli iz kojih se stvaraju zastrašujući scenariji... to je stanje MIR-a koji nam omogućava da se iz njega ponovo možemo vratiti u projekciju nošeni svojim inicijalnim planom (namjerama)... dušom.

...




- - - - - - - - - -




Evo još jedan primjer zabluda:

Zbog cega Nistavilu pridodajete toliki znacaj a omalovazavate razum?

Niko ne omalovažava razum, opet nisi shvatio poentu. Razum ima svoje mjesto; razum omogućava inidividualizaciju iskustava u već individualizovanoj projekciji univerzuma. Stoga, razum je osnova i podloga, dimenzija je u kojoj i kroz koju postaju kreacije unutar kreirajućeg univerzuma. Međutim, ono što ti ne shvataš ii pak jednostavno ne želiš da shvatiš jeste da razum nije onaj koji stvara, nije onaj koji djeluje, nije onaj koji svjedoči stvaranju, niti doživljava ono čemu svjedoči, niti je pak razum onaj koji se poistovjećuje sa bilo čim. Sve to je Biće. Ono je aposlutno, apsolutno prisutno u svemu, apsolut. Biće dakle, koristi razum, koristi Um, koristi projekciju, koristi Znanja-o-Sebi kako bi za SEBE iz njih stvorilo doživljaj, iskustvo. Biće je stoga, iznad razuma, iznad svega navedenog, iznad procesa. Ono svojom voljom pokreće procese i zaustavlja ih a pri tom nikada ne prestaje da bude. Zato i jeste apsolutno.

Razum, dakle, i te kako ima svoje mjesto; mjesto u projekciji iskustava. Razum, dakle, nije odgovoran za NE-Svjesno stanje u koje Biće upada. NE, naravno ne. Intelekt je dio razuma, stoga, intelekt nije odgovoran za to takođe. Logika nije. Projekcija nije. Biće je jedino koje može da bude odgovorno za bilo šta, što mu se dešava, jer je ono jedino koje čini, djeluje i koje može da načini izbor. Pri projekciji, Biće nikada ne prestaje da čini izbor ali ga dakako u mnoštvo slučajeva čini prestajući da toga bude svjesno. Ne-svjestan izbor se doima nužnošću, dakle, doima se prisilnim. Kada Biće postane svjesno svog Ne-svjesnog stanja, ono se izvlači iz pozicije u kojoj se centriralo i s njom poistovijetilo. Samim tim postaje svjesno Sebe, kako Sebe-apsoluta tako i procesa i principa po kojima stvara realnost. Jedino Svjesno Biće može da čini i svjestan izbor.

Ti govoriš o 'ništavilu'... i s tim zaključuješ da u 'ništavilu' ne postoji išta što bi bilo vrijedno da se na njemu zadrži pažnja Bića. Ništavilo ne postoji. To je uobrazilja Bića koje se totalno poistovijetilo sa projektivanom stvarnošću omogućenom razumom. Zato nije ni čudo da u tako dubokom poistovjećenju sa projektovanim, Biće nema moć da sagleda zabludu iz koje donosi logički stvorene zaključke. Zabluda je u tome što je pažnja zalijepljena za jednu tačku gledišta te se jedino ta takva tačka gledišta smatra i jedinom postojećom, stoga, jedino vrijednom pažnje. Iz istog ugla bi bilo normalno zamisliti da ničiji život ne vrijedi do 'svoj', tj. ono što se iz te tačke smatra 'životom'. Odatle 'ljudi' smatraju da je opravdano ubiti...

Dakle ono što tim smatraš 'ništavilom' je odsustvo misli u tvom razumu... a ti, kao Biće totalno poistovijećeno sa razumom, dakle s mislima, nikako ne želiš i ne dozvoljavaš da ti se desi da se razuma odrekneš jer po 'tebi', a iz te tačke, to znači i 'tvoju' SMRT, smrt tvojih ubjeđenja, tvoje zablude s kojom si postao jedno. To predstavlja smrt tvog entiteta. Zaljubljen si u svoj entitet i braniš ga strahom a svoje akcije opravdavaš teorijom 'samoodržanja' (entiteta naravno). To je izvor svih zala. Dakle, to bi trebalo da ti ukaže da TI (Biće-koje-jesi) imaš svu slobodu da se odrekneš razuma, jer odricanjem, za tren, nećeš izgubiti svoj stvoreni entitet već ćeš izgubiti samo ZABLUDU o njemu i o SEBI.



Lepo kaze jednostavno je..naravno samim tim je i jadno, nepozeljno i beznacajno (odsustvo volje za moci na delu). Ako ti hoces da mi izneses argument da je vecno i nepromenljivo pozitivno to mora biti nesto vise od prostog ukazivanja na postojanje toga..bilo filosofski, bilo na njegov nacin..znaci putem mistike jer ovako mogu i ja da tvrdim suprotno. Ti tvrdis da je smisao i poenta u miru i tisini i to u smislu potpunog isceznuca svega spoznatljivog.

Niko (do sad ti) nije ni pomenuo 'pozitivno-negativno', dakle polarizaciju. Ti si sad, a opet iz polarizovane predstave, u kojoj si ti naravno pozitivno (+), zamislio da odbacivanje razuma i pronalazak MIR-a u Sebi predstavlja 'pozitivno'. To je još jedna zabluda. Odbacivanjem razuma izlaziš iz polariteta i vraćaš se u bespolno stanje. U bespolnom stanju nema tenzija. Zato se i zove MIR. MIR, dakle, dakako da ima svoj smisao, ali u Sebi ne sadrži i smisao onog što želiš iskusiti kroz razum. Taj smisao je sadržan u duši, u toj iskonskoj namjeri koju pokrećeš iz Sebe. A kad smo dotle stigli, jasno je je da se duša može izrazitti onakvom kakva je namjerena jedino uz pomoć MIR-a, jer svaki nemir je proizvod pokretanja pažnje ka mislima koje nam dolaze preko reda, dakle, iz razuma koji prevodi namjere duše, njena Znanja u informacije... i često ih iskrivljuje. Iskrivljenje tih Znanja, namjera, se dešava iz onog istog razloga; poistovjećenjem Bića sa razumom, odakle Biće gubi Svjesnost o istinskom Sebi, dakle postaje NE-Svjesno... itd.
 
Poslednja izmena:
JA KOJI JESAM:
Opet ti sa svojim cinizmom pokušavaš omalovažiti (umanjiti mene, nadajući se da će to pomioći da se u očima 'drugih' i moja Znanja umanje, ccccc...) a argument za to ... ćorak

Ne omalovažavam tebe kao dobrog umetnika - slikara i vajara - niti tebe kao ličnost, već omalovažavam metafizičko iskustvo poniranja u sebe radi dostianja nekavih, tobože "viših" spoznaja i istina. To iskustvo, uostalom i nije tvoje, izvorno i jedinstveno, ni novo, već se ono ponavljalo u mnogo slučajeva tokom hiljada godina, kao što se i danas ponavlja. I najvrednija stvar koja se mogla postići pomoću tog iskustva - ili pak najžalosnija stvar - su mnogobrojne svetske religije i sekte i mržnja među podeljenim vrnicima i verski ratovi sa nebrojenim žrtvama. Pa ako je tvoja velika želja i cilj da sa tim svojim bezvrednim i kroz svetske religije ofucanim besedama stvoriš još jednu religiju, mržnju i još koji rat - izvoli. Ali budi siguran da sa tom svojom filozofijom JASAMSTVA nikome i nikada nećeš da budeš ni od kakve koristi, već samo štete.

I kao napomena, ozbiljan sam bio kada sam rekao da sve životinje imaju iskustvo JASAMSTVA, koje je bilo i čovekovo normalno stanje svesti u praistoriji, ali više nije. On je to stanje svesti odavno prerastao i zaboravio i njegovo normalno stanje svesti sada je stanje RAZUMA I RAZUMEVANJA. Pa šta ti misliš, da je priroda bila blesava kada je stvorila čoveka i pomoću njega ušla u jeno još više stanje sveti i tako savladala još jdnu višu stepenicu svoje evolucije. Da bi joj čovekov RAZUM sada poslužio da se pomoću njega popne još jednu stepenicu više.
 
Dakle ono što tim smatraš 'ništavilom' je odsustvo misli u tvom razumu... a ti, kao Biće totalno poistovijećeno sa razumom, dakle s mislima, nikako ne želiš i ne dozvoljavaš da ti se desi da se razuma odrekneš jer po 'tebi', a iz te tačke, to znači i 'tvoju' SMRT, smrt tvojih ubjeđenja, tvoje zablude s kojom si postao jedno. To predstavlja smrt tvog entiteta. Zaljubljen si u svoj entitet i braniš ga strahom a svoje akcije opravdavaš teorijom 'samoodržanja' (entiteta naravno). To je izvor svih zala. Dakle, to bi trebalo da ti ukaže da TI (Biće-koje-jesi) imaš svu slobodu da se odrekneš razuma, jer odricanjem, za tren, nećeš izgubiti svoj stvoreni entitet već ćeš izgubiti samo ZABLUDU o njemu i o SEBI.

Ne postoje zablude i ubedjenja, to tako shvatas ti koji si neprijateljski nastrojen prema zivotu. Tvoje odvajanje ja od svega ostalog cini sav tvoj misticizam potpuno nistavnim jer ukida coveka. Postoji "ja" i kauzalni lanci i to je to...potpuna odsecenost od sveta. Onaj ko je u strahu i to od zivota si ti a ne ja, To je taj laki put koji nasao, gde ne moras nista da radis, samo znaj da si to, ja sam svestan da smisao zivota nije vratiti se tim tvojim glupostima u centar, naprotiv, cilj je odbaciti to jedno, sa druge strane askete koje su odabrale izolaciju od sveta takodje su odbacile jedno samim tim sto su prihvatili da su ljudi, tako su i stvorili put ka jednom ali ne u zelji da izgube sebe nego da usavrse sebe. Iako tvoja pisanija izgleda slicna tome zapravo potpuno je suprotna. Jer se zasniva na direktnom ukidanju licnosti, to je tvoj cilj i o tome imas obimnu literaturu. Ti bolujes od prelesti svidjalo ti se to ili ne.
 
Ti govoriš o 'ništavilu'... i s tim zaključuješ da u 'ništavilu' ne postoji išta što bi bilo vrijedno da se na njemu zadrži pažnja Bića. Ništavilo ne postoji. To je uobrazilja Bića koje se totalno poistovijetilo sa projektivanom stvarnošću omogućenom razumom. Zato nije ni čudo da u tako dubokom poistovjećenju sa projektovanim, Biće nema moć da sagleda zabludu iz koje donosi logički stvorene zaključke. Zabluda je u tome što je pažnja zalijepljena za jednu tačku gledišta te se jedino ta takva tačka gledišta smatra i jedinom postojećom, stoga, jedino vrijednom pažnje. Iz istog ugla bi bilo normalno zamisliti da ničiji život ne vrijedi do 'svoj', tj. ono što se iz te tačke smatra 'životom'. Odatle 'ljudi' smatraju da je opravdano ubiti...

Dakle ono što tim smatraš 'ništavilom' je odsustvo misli u tvom razumu... a ti, kao Biće totalno poistovijećeno sa razumom, dakle s mislima, nikako ne želiš i ne dozvoljavaš da ti se desi da se razuma odrekneš jer po 'tebi', a iz te tačke, to znači i 'tvoju' SMRT, smrt tvojih ubjeđenja, tvoje zablude s kojom si postao jedno. To predstavlja smrt tvog entiteta. Zaljubljen si u svoj entitet i braniš ga strahom a svoje akcije opravdavaš teorijom 'samoodržanja' (entiteta naravno). To je izvor svih zala. Dakle, to bi trebalo da ti ukaže da TI (Biće-koje-jesi) imaš svu slobodu da se odrekneš razuma, jer odricanjem, za tren, nećeš izgubiti svoj stvoreni entitet već ćeš izgubiti samo ZABLUDU o njemu i o SEBI.

Ne zakljucujem nista, to je jasno ko dan...Nistavilo postoji i to nije ono "nista" koje se ovde cesto spominje. Drugo nema projekcije, bica, coveka nigde drugde osim u tvojoj nakaradnoj analizi koja je takva kakva je da bi ukazao kako postoji jedan opsti duh i sad taj duh kroz svesnost dospeva u zabludu. Ti smatras da niko to ne konta osim tebe. Ne, ti ne kontas kolika je to glupost. Covek je celina, bice jeste covek. Nisi ti apstraktna ideja kojoj samo udaraju flesevi u glavu a ti nesto nezavisno od toga vec si bukvalno osoba koja je u zabludi da je istovetna sa onim koji jeste. Ja nemam potrebu da odricem entitet, to jesam pravi ja i bas zato sto prihvatam sebe i druge a ne bezim od sebe i ne ukidam druge poput tebe nema nikakve zaljubljenosti. Zaljubljenost je tvoja opsednutost opstim "ja" i to je vidis izvor zala jedne vrste. Entitet je ono slobodno a ne ona pozicija "Boga" iz koje govoris. To je uvek zarobljeno i to vecno.
 
Niko ne omalovažava razum, opet nisi shvatio poentu. Razum ima svoje mjesto; razum omogućava inidividualizaciju iskustava u već individualizovanoj projekciji univerzuma. Stoga, razum je osnova i podloga, dimenzija je u kojoj i kroz koju postaju kreacije unutar kreirajućeg univerzuma. Međutim, ono što ti ne shvataš ii pak jednostavno ne želiš da shvatiš jeste da razum nije onaj koji stvara, nije onaj koji djeluje, nije onaj koji svjedoči stvaranju, niti doživljava ono čemu svjedoči, niti je pak razum onaj koji se poistovjećuje sa bilo čim. Sve to je Biće. Ono je aposlutno, apsolutno prisutno u svemu, apsolut. Biće dakle, koristi razum, koristi Um, koristi projekciju, koristi Znanja-o-Sebi kako bi za SEBE iz njih stvorilo doživljaj, iskustvo. Biće je stoga, iznad razuma, iznad svega navedenog, iznad procesa. Ono svojom voljom pokreće procese i zaustavlja ih a pri tom nikada ne prestaje da bude. Zato i jeste apsolutno.

Razum, dakle, i te kako ima svoje mjesto; mjesto u projekciji iskustava. Razum, dakle, nije odgovoran za NE-Svjesno stanje u koje Biće upada. NE, naravno ne. Intelekt je dio razuma, stoga, intelekt nije odgovoran za to takođe. Logika nije. Projekcija nije. Biće je jedino koje može da bude odgovorno za bilo šta, što mu se dešava, jer je ono jedino koje čini, djeluje i koje može da načini izbor. Pri projekciji, Biće nikada ne prestaje da čini izbor ali ga dakako u mnoštvo slučajeva čini prestajući da toga bude svjesno. Ne-svjestan izbor se doima nužnošću, dakle, doima se prisilnim. Kada Biće postane svjesno svog Ne-svjesnog stanja, ono se izvlači iz pozicije u kojoj se centriralo i s njom poistovijetilo. Samim tim postaje svjesno Sebe, kako Sebe-apsoluta tako i procesa i principa po kojima stvara realnost. Jedino Svjesno Biće može da čini i svjestan izbor.

Aman covece ti si taj koji nista ne razume. Razum je za tebe igrica Apsoluta i sluzi tek toliko da skontas da navodno nisi covek nego Bog. (sto samo pokazuje tvoju gordost a ne istinitost tvojih znanja). Znaci jesi protiv razuma...po ceo dan trtljas samo o tome. Kod tebe ne postoji dar vec samo zablude i to sto ti sad navodis kako niko ne potcenjuje razum da bi ostavio utisak "pozitivca" je bukvalno jadan pokusaj, to ti nece proci. Za tebe je dozivljaj subjekta samo iskustvo..nebitno kakav si, bitno je samo da li znas da si Apsolut ili si poistovecen sa projekcijom. Pa ti si poslednji na svetu koji sme nesto da kaze o etici. Bukvalno te demon prosvetlio...i ti toliko opijen time ne vidis zamku...jel cujes ti sebe, upravo si rekao da covek ne moze biti kriv za bilo sta sto uradi i opet govoris iz pozicije "Boga". Totalno ti ispran mozak i nista vise ne moze da dopre do tebe. "postacete kao bogovi"
 
Niko (do sad ti) nije ni pomenuo 'pozitivno-negativno', dakle polarizaciju. Ti si sad, a opet iz polarizovane predstave, u kojoj si ti naravno pozitivno (+), zamislio da odbacivanje razuma i pronalazak MIR-a u Sebi predstavlja 'pozitivno'. To je još jedna zabluda. Odbacivanjem razuma izlaziš iz polariteta i vraćaš se u bespolno stanje. U bespolnom stanju nema tenzija. Zato se i zove MIR. MIR, dakle, dakako da ima svoj smisao, ali u Sebi ne sadrži i smisao onog što želiš iskusiti kroz razum. Taj smisao je sadržan u duši, u toj iskonskoj namjeri koju pokrećeš iz Sebe. A kad smo dotle stigli, jasno je je da se duša može izrazitti onakvom kakva je namjerena jedino uz pomoć MIR-a, jer svaki nemir je proizvod pokretanja pažnje ka mislima koje nam dolaze preko reda, dakle, iz razuma koji prevodi namjere duše, njena Znanja u informacije... i često ih iskrivljuje. Iskrivljenje tih Znanja, namjera, se dešava iz onog istog razloga; poistovjećenjem Bića sa razumom, odakle Biće gubi Svjesnost o istinskom Sebi, dakle postaje NE-Svjesno... itd.

Nista nisi razumeo. Tu projekciju stalno istices ti kada govoris o prosvetljenju i zabludi pa te to ne sprecava da primenis na sebe nego jedino drugima pripisujes uporno kako su ucaureni u svesnosti i sve posmatraju kroz polaritet. I nemoj molim te ti nekome da govoris kako je u zabludi jer smesno izgleda kada ti to nekome kazes pogotovo sto ne citas druge niti se trudis da razumes. Svaki ideal je istovremeno negativan i naravno da si onda prinudjen da ne ukazes na to nego da tu negativnost preneses na svesnost, projekciju, intelekt, razum kako bi po svaku cenu izbegao da priznas da nisi u pravu. Znaci odbacivanje razuma i pronalazak MIR-a u Sebi ne predstavlja pozitivno nego negativno. Ono sto je pozitivno za tebe ne postoji jer odrices postojanje coveka. Negativna je kod tebe i svest i svesnost ali si primoran da zamenis teze i da ocigledno ono sto je sam pakao (SVEST) proglasis rajem.
 
@Ja koji jesam

"Ne omalovažavam tebe kao dobrog umetnika - slikara i vajara - niti tebe kao ličnost, već omalovažavam metafizičko iskustvo poniranja u sebe radi dostianja nekavih, tobože "viših" spoznaja i istina."

Ovo se odnosi i na mene. Za slikanje i vajarstvo ti skidam kapu, za ovo sto pises nedam dve pare jer si dozvolio sebi da ti to iskustvo kojim si opsednut potpuno izopaci licnost. Druga bi bila stvar da si sve to shvatio cisto teoretski i da ti cak pomoglo da shvatis smisao zivljenja ali desilo se suprotno...sve je to sada otislo u paranoju i ti sada u svemu vidis obmanu, apsolut, projekcije...mali su izgledi da ce se nesto promeniti ali necu da sudim unapred.
 
ELITIZAM
NOVI NEISPROBANI SISTEM FUNKCIONISANJA SAVREMENOG DRUŠTVA

Nisam hteo da otvaram drugu temu pa koristim ovu za ideju koja bi mogla da se primeni na državu.
Odavno sam svestan da demokratija nije idealno društvo iz razloga što svaki glas ima istu vrednost i samim tim preovladava razum mediokriteta.

Šta uraditi da to ne bude tako? Vrlo rado bih se osrekao svog jadnog glasačkog prava u zamenu za bolji i humaniji život.
Ali od koga očekivati da nam taj život pruži?
E zato sam za nešto što sam nazvao elitizam. To nije kvazielitizam i materijalni elitizam, već umni elitizam.
Da skratim. Šta mislim da bi trebalo uraditi uz izvesne napomene i ograde?
Kostur ideje bi bio ovo:
Nauka pokriva sve oblasti društvenog života. Dakle, naučne ustanove bi delegirale svoje članove koji bi ih predstavljali u parlamentu sastavljenom iz svih naučnih oblasti. Predstavnisi u parlamentu nemaju nikakve specijalne privilegije već prezentiranje mišljenja svoje naučne institucije. Iza svih odluka bi stajali naučni timovi koji bi predlagali rešenja u okviru svoje struke.
Dakle nema više narodnih političara koji će da prosipaju demagogiju, već naučno državno telo koje će da vuče poteze i informiše javnost.
Zna se da bilo koja institucija koja odlučuje u ime naroda treba i da zna volju tog naroda i ono što mu u određenom trenutku najviše odgovara, ali za tu svrhu se sprovode istraživanja.
Na ovaj način bismo imali celovitije i dugoročnije planiranje razvoja, a ne od izbora do izbora.

Naravno da intelekt nije jedino merilo za čoveka, ali je itekakvo merilo za struku.
Konačno bi se naučne institucije direktno stavile u službu upravljanja potencijalima društva.

Na međunarodnom planu, država bi imala više kredibiliteta, jer ono sa čime istupa prema drugim državama ne bi zavisilo od trenutnog predstavnika, već od stbilnih odluka na duži period koje je donela institucija koja ne zavisi od čestih izbornih odluka i ideja izabranih stranaka.

Šta mislite o ovome?
 
Ne-svjestan izbor se doima nužnošću, dakle, doima se prisilnim. Kada Biće postane svjesno svog Ne-svjesnog stanja, ono se izvlači iz pozicije u kojoj se centriralo i s njom poistovijetilo. Samim tim postaje svjesno Sebe, kako Sebe-apsoluta tako i procesa i principa po kojima stvara realnost. Jedino Svjesno Biće može da čini i svjestan izbor.

Pogledaj ovo...i ti nekome pricas o polaritetu. Nuznoscu nazivamo smenu uzroka i posledice ali to ne cini nuznost prisilom. To je za tebe prisila jer si zaljubljen u Sebe-praznu apstrakciju, onome kome nije ispran mozak nece sama nuznost po sebi biti prisila kao fenomen vec da li je nesto prisila ili ne zavisi od konkretne situacije.....za normalne je prisila staviti nekom pistolj na glavu pod pretnjom da mora nesto da uradi ako hoce da zivi. Dok je kod tebe sve prisila osim j.ebenog "ja". Ti si potpuno izgubio osecaj za sve razlike i njihovu hijerarhiju. I zato si ti taj koji uvek pravi polaritet....svaki put kada nuznost nazoves prisilom, kada bice koje se poistovecuje sa projekcijom nazivas zabludom. Znaci pravis polaritet. Duh protiv materije a ne ja kada kazem da je ideal negativan.
Drugo Apsolut nije bezlican prosvetljeni covece nego je tebi bezlican jer ga poistovecujes sa stanjem ili pojmom. Al to je duza prica.
 
ELITIZAM
NOVI NEISPROBANI SISTEM FUNKCIONISANJA SAVREMENOG DRUŠTVA

Nisam hteo da otvaram drugu temu pa koristim ovu za ideju koja bi mogla da se primeni na državu.
Odavno sam svestan da demokratija nije idealno društvo iz razloga što svaki glas ima istu vrednost i samim tim preovladava razum mediokriteta.

Šta uraditi da to ne bude tako? Vrlo rado bih se osrekao svog jadnog glasačkog prava u zamenu za bolji i humaniji život.
Ali od koga očekivati da nam taj život pruži?
E zato sam za nešto što sam nazvao elitizam. To nije kvazielitizam i materijalni elitizam, već umni elitizam.
Da skratim. Šta mislim da bi trebalo uraditi uz izvesne napomene i ograde?
Kostur ideje bi bio ovo:
Nauka pokriva sve oblasti društvenog života. Dakle, naučne ustanove bi delegirale svoje članove koji bi ih predstavljali u parlamentu sastavljenom iz svih naučnih oblasti. Predstavnisi u parlamentu nemaju nikakve specijalne privilegije već prezentiranje mišljenja svoje naučne institucije. Iza svih odluka bi stajali naučni timovi koji bi predlagali rešenja u okviru svoje struke.
Dakle nema više narodnih političara koji će da prosipaju demagogiju, već naučno državno telo koje će da vuče poteze i informiše javnost.
Zna se da bilo koja institucija koja odlučuje u ime naroda treba i da zna volju tog naroda i ono što mu u određenom trenutku najviše odgovara, ali za tu svrhu se sprovode istraživanja.
Na ovaj način bismo imali celovitije i dugoročnije planiranje razvoja, a ne od izbora do izbora.

Naravno da intelekt nije jedino merilo za čoveka, ali je itekakvo merilo za struku.
Konačno bi se naučne institucije direktno stavile u službu upravljanja potencijalima društva.

Na međunarodnom planu, država bi imala više kredibiliteta, jer ono sa čime istupa prema drugim državama ne bi zavisilo od trenutnog predstavnika, već od stbilnih odluka na duži period koje je donela institucija koja ne zavisi od čestih izbornih odluka i ideja izabranih stranaka.

Šta mislite o ovome?
Ok...To je konkretizacija ideja Platonove Države po kojima državom treba da upravljaju najmudriji-filozofi...
Nikad ovo nisam osporio i uvek bio za tehnokratsku državu...Japan i Švajcarska je(uglavnom) imaju-dalji komentari
izlišni...
 
ELITIZAM
NOVI NEISPROBANI SISTEM FUNKCIONISANJA SAVREMENOG DRUŠTVA

Nisam hteo da otvaram drugu temu pa koristim ovu za ideju koja bi mogla da se primeni na državu.
Odavno sam svestan da demokratija nije idealno društvo iz razloga što svaki glas ima istu vrednost i samim tim preovladava razum mediokriteta.

Šta uraditi da to ne bude tako? Vrlo rado bih se osrekao svog jadnog glasačkog prava u zamenu za bolji i humaniji život.
Ali od koga očekivati da nam taj život pruži?
E zato sam za nešto što sam nazvao elitizam. To nije kvazielitizam i materijalni elitizam, već umni elitizam.
Da skratim. Šta mislim da bi trebalo uraditi uz izvesne napomene i ograde?
Kostur ideje bi bio ovo:
Nauka pokriva sve oblasti društvenog života. Dakle, naučne ustanove bi delegirale svoje članove koji bi ih predstavljali u parlamentu sastavljenom iz svih naučnih oblasti. Predstavnisi u parlamentu nemaju nikakve specijalne privilegije već prezentiranje mišljenja svoje naučne institucije. Iza svih odluka bi stajali naučni timovi koji bi predlagali rešenja u okviru svoje struke.
Dakle nema više narodnih političara koji će da prosipaju demagogiju, već naučno državno telo koje će da vuče poteze i informiše javnost.
Zna se da bilo koja institucija koja odlučuje u ime naroda treba i da zna volju tog naroda i ono što mu u određenom trenutku najviše odgovara, ali za tu svrhu se sprovode istraživanja.
Na ovaj način bismo imali celovitije i dugoročnije planiranje razvoja, a ne od izbora do izbora.

Naravno da intelekt nije jedino merilo za čoveka, ali je itekakvo merilo za struku.
Konačno bi se naučne institucije direktno stavile u službu upravljanja potencijalima društva.

Na međunarodnom planu, država bi imala više kredibiliteta, jer ono sa čime istupa prema drugim državama ne bi zavisilo od trenutnog predstavnika, već od stbilnih odluka na duži period koje je donela institucija koja ne zavisi od čestih izbornih odluka i ideja izabranih stranaka.

Šta mislite o ovome?



Tad bi smo tek nadrljali.

Nauka bez umjetnosti, bez saosjećanja, bez etike... intelekt bez poznavanja apsolutnih principa po kojima se kreacija stvara i održava... 'igre bez granica'... Mengele bi bio mala beba u povojima... a nama bi bilo: 'jao bato šta nam ti to zakuva???'...
 
Poslednja izmena:
Ok...To je konkretizacija ideja Platonove Države po kojima državom treba da upravljaju najmudriji-filozofi...
Nikad ovo nisam osporio i uvek bio za tehnokratsku državu...Japan i Švajcarska je(uglavnom) imaju-dalji komentari
izlišni...

Nauačnici i mudraci su kao NEBO i ZEMLJA. Kako si samo došao do ideje da nauka i mudrost predstavljaju jedno te isto?
 
Pogledaj ovo...i ti nekome pricas o polaritetu. Nuznoscu nazivamo smenu uzroka i posledice ali to ne cini nuznost prisilom. To je za tebe prisila jer si zaljubljen u Sebe-praznu apstrakciju, onome kome nije ispran mozak nece sama nuznost po sebi biti prisila kao fenomen vec da li je nesto prisila ili ne zavisi od konkretne situacije.....za normalne je prisila staviti nekom pistolj na glavu pod pretnjom da mora nesto da uradi ako hoce da zivi. Dok je kod tebe sve prisila osim j.ebenog "ja". Ti si potpuno izgubio osecaj za sve razlike i njihovu hijerarhiju. I zato si ti taj koji uvek pravi polaritet....svaki put kada nuznost nazoves prisilom, kada bice koje se poistovecuje sa projekcijom nazivas zabludom. Znaci pravis polaritet. Duh protiv materije a ne ja kada kazem da je ideal negativan.
Drugo Apsolut nije bezlican prosvetljeni covece nego je tebi bezlican jer ga poistovecujes sa stanjem ili pojmom. Al to je duza prica.

Pa kad nužnost nije prisilna, tj. prisila jačeg motiva, a ti joj se suprotstavi pa izmijeni situaciju u potpunosti tako da ona više ne bude vođena nužnošću, a da pri tom ne postaneš svjestan drugih mogućnosti a ne samo onih koje ti se nužno nameću, vidi bogati 'situacijom', kao da si u situaciju došao slučajno a ne izborom. Zato je je nužnost posledica NE-svjenog izbora. Zato i 'situacijom' nazivaš ono što si izabrao a toga nisi bio svjestan.

...

Polaritet... to je nešto što polarizovanom stanovištu nije baš jasno šta je.

...

A šta je positovjećenje sa projekcijom do zabluda?
Kako bi apsolut uopšte SEBE mogao nazivati 'čovjekom' osim ako ne bi 'boravio' u totalnoj zabludi??? To ti je isto kao kad bi sada (u daljoj zabludi) zabludjeli apsolut- 'čovjek' koji je programer i sav se predao programiranju, sebe poistovijetio sa programom koji je kreirao i od tad bi sebe doživljavao PROGRAMOM. HA, ha, ha...

...

Duh i materija nisu polariteti i ne stavljam ih u suprotnost. Iz Duha, iz Znanja-o-Sebi, apsolut stvara materiju i na osnovu njene projekcije ponovo se (putem osjećanja) ka Duhu vraća (iskustveno) znanje-o-izvršenoj akciji. Krug kreacije i doživljaja kreiranog je tad zatvoren; A je postalo B, B postaje novo A. Polaritet je dakle nešto sasvim drugo, nešto što postoji jedino u specifičnom dijelu mehanizma projekcije: u razumu, i kao takav utiče na kvalitet doživljaja projekcije.

...

Apsolut je LIČAN, SVELIČAN I BEZLIČAN u Jednom. I kako te samo nije stramota pričati, ni manje ni više no o apsolutu, kada uistinu NE ZNAŠ niti šta je to... kao da se apsolut (sopstvena suština) može naučiti iz knjige? Ne može, moraš se vratiti SEBI... a evidentno je svakome koji se vratio apsolutu da ti to u ovoj inkarnaciji nisi. :) Što se upinješ? Čemu? Šta s tim hoćeš da postigneš? Nikoga, ko je doživio nešto slično kao ja, nećeš ubijediti u svoju glupost. To samo možeš učiniti onima koji takođe ne znaju i kojima tvoje riječi zvuče 'logično'. Zajedno ćete tad moći da nastavite spavati dubokim snom. Niko s tim neće izgubiti ništa. Apsolut je bezvremen i svo vrijeme i projekcije u vremenu stvara u SADA. Ne brini!
 
Poslednja izmena:

Back
Top