Gde su ti argumenti za takve tvrdnje? Gde ti je argument da uopšte ikakav apsolut postoji?
Argument postoji u svakome ponaosob;
Svjesnost. Svjesnost postoji jedino zahvaljujući prisustvu pažnje apsoluta u odnosima projektovanih individualizovanih Znanja-o-Sebi iz Svijesti. Dakle, Svjesnost ti je argument da apsolut postoji. Sve se u kreaciji mijenja, pa čak i Svjesnost ali se ne mijenja ono što-koje tu Svjesnost čini postojećom, aktuelnom, 'živom',
što je doživljava SOPSTVENOM.
Gde su ti argumenti za takve tvrdnje? Gde ti je argument da uopšte ikakav apsolut postoji? Ovo je isto kao da si rekao da i ružičasti slon postoji kao nestvoren zajedno sa Znanjem-o-sebi i da vrši radnje i stvara kreaciju. Sasvim drugi problem je nedostatak odgovora na pitanje ZAŠTO ružičasti slon vrši radnju i stvara kreaciju i od kojeg materijala? Koji će mu moj kreacija, čemu služi?
Apsolut vrši radnje zato što želi da manifestuje (iskusi) potencijal koji ZNA da u Svijesti (u Znanju-o-Sebi) postoji nemanifestovan. Znanje nije iskustvo. Zato i možemo reći da apsolut JESTE kao i da Svijest, kao Znanje-o-Sebi-apsolutu takođe JESTE, što znači da ne postAje niti može da nestane. Međutim, kada apsolut iz Svijesti projektuje kloniranja Znanja on ih uvijek projektuje kroz jedno od tih Znanja od kojega (svakog) stvara medijum svim drugim projektovanim Znanjima Jastva. Taj medium je Um i služi svakom jednom projektovanom kloniranom individualizovanom Znanju (JA) da u zajednici sa njim i sa drugim Znanjem (JA) posredstvom njega postane jedan SUBJEKAT ali takođe, prvenstveno služi apsolutu da projekciju doživi
manifestacijom apsolutne LIČNOSTI;
UNIVERZUMOM. Da bi jedno JA postalo subjekat, apsolut mora da se centrira u njemu te da UM prisvoji, od tog trena misleći njim, dakle birajući druga Znanja (objekte) preko kojih spoznaje šta on-subjekat NIJE, upravo njim, Umom. Um, tad već razum, mu omogućava da stvara percepciju svoje subjektivne stvarnosti a čula koja su takođe dio razuma mu služe da tu percepciju projektuje u svoju
subjektivnu predstavu.
Naravno, da bi predstava imala vrijednost 'Života', apsolut mora da bude SVJEDOKOM njenog postojanja. Apsolut, dakle, svjedoči njenom postojanju i svojim prisustvom, prisustvom centrirane pažnje u njoj kroz čitav proces stvara Svjesnost-o-postajućem-Sebi (sebi). Jedino prisustvom apsoluta (koji uistinu jeste Život) i subjektivna predstava dobija svoju 'životnost'. Apsolut biva prisutan Pažnjom, dakle ne pomijera se, jer je apsolut nepokretni pokretač, ali zato pažnju 'pokreće' fiksirajući je na bilo koji dio SEBE. Pažnja uistinu i jeste ono što određuje čega smo svjesni, te kada je pažnja usmjerena na SEBE-apsolut (na apsolutne kvalitete a ne na individualizovana projektovana Znanja-o-Sebi) u pažnji se pojavljuje Svijest koja Sobom isključuje Svjesnost. To je zato što pažnja ne može da bude na SVEMU-što-jest i na individualizovanom projektovanom dijelu toga svega, Ili jedno ili drugo. Zato, da bi se Svijest pojavila u pažnji apsoluta, apsolut mora totalno, bezuslovno da preda Svjesnost. itd.
Aha, evo dođosmo do principa «koka-jaje»., gde imamo dva znanja – znanje koje postoji u jajetu po kojem se razvija pile i koka i stečeno znanje koje koka kasnije ostavlja u novosnesenom jajetu. I tako dođosmo do nužnih sedam sposobnosti koje su potrebne da bi sve to bilo moguće, kao i do toga da nema nestvorenog ni jajeta, ni znanja o koki, a samim tim, ni nestvorenog apsoluta sa znanjem o sebi i da je POSTPOJANJE SVEMIRA jedan stalni SAMOPONAVLJAJUĆI PROCES bez početka i kraja.
Pa jest da smo došli do koke i jajeta ali to što si objasnio ne objašnjava ova dva znanja o kojima ja govorim. I koka i jaje jesu dva različita Znanja-o-Sebi iz kojih se podjednako manifestuju dva različita iskustva. I jedno i drugo jesu manifestacije, dakle, i jaje i koka pripadaju već projektovamoj stvarnosti kojoj apsolut svjedoči Svjesnošću. Međutim, u samom apsolutu, a nezavisno od Svjesnosti) postoje oba kvaliteta kao nepromjenjivi-nestvorivi, dok se pažnjom apsoluta uperenom na njih oni-kao apsolut doživljavaju i apsolutnim Znanjem-o-Sebi-SVIJEŠĆU. Eh, ovdje je sad ona razlika između manifestovanog jajeta (i koke) i apsolutnog kvaliteta iz kojega se uzdiže i apsolutno Znanje-o-Sebi-kvalitetu. Svaki individualni kvalitet apsoluta je podjednako apsolut kao i cjelina. To znači da je svaki kvalitet apsoluta podjednako sadržilac ostatka apsoluta (cjeline). To takođe znači da je svako apsoluno Znanje-o-Sebi kao apsolutnom kvalitetu podjednako sadržilac svih ostalih Znanja-o-Sebi apsolutu.
U takvom NE-posrednom odnosu svega sa svime, nema kretanja, nema potrebe za mišljenjem, pamćenjem, i ostalim sposobnostima jer svaki jedan kvalitet apsoluta jeste apsolutni sadržilac svega. Zato je sveprisutan i svečineći.
Kad apsolut klonira Znanja-o-Sebi koja doživljava SVIJEŠĆU, apsolut ih tad projektuje u sve one individualizovane mogućnosti kroz Um. Um tada postaje posrednik a apsolut postaje SVJEDOKOM stvaranja. Stvorenje živi sve dotle dok apsolut drži svoju pažnju na procesu i na projektovanom. Svijest je pri tom isključena Svjesnošću, ali to ne sputava apsolut da svoju pažnju ponovo usmjeri ka Sebi i da s tim isključi projekciju a s tim i Svjesnost a na njeno ,mjesto da uzdigne SVIJEST kao apsolutno-Znanje-o-Sebi... i tako uvijek, zauvijek, oduvijek, jer uistinu sve postoji u njemu, a njegovom (svojom) pažnjom apsolut svjedoči tom postojanju, ma koji aspekt istog bio u fokusu, u 'svjetlu' njegove pažnje.
Simo, ne moraš da budeš prosvetljen da bi razumeo JEDINSTVENI PRIRODNI ZAKON, jer on se očitava pred našim očima apsolutno u svemu - kako u svemiru kao celini, tako i u svakoj materijalnoj formi, pa i u najsitnijoj materijalnoj tački iz koje se svemir sastoji. Zato jer je samo JEDANA mogućnost da nešto postoji, a to je da postoji samo po sebi, kao svoj i uzrok i posledica, uz pomoć sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti. Dakle, ako želimo da shvatimo taj ZAKON, možemo to i po načinu observacije koke i jajeta ili bilo čega drugog. Problem je samo kod anorganskih materijalnih formi i svemira kao celine, što su ciklusi njihovog ponavljanja neuporedivo duži od ciklusa ponavljanja organskih materijalnih formi, pa zbog našeg kratkog životnog veka nismo u stanju iskustveno da pratimo te spore procese i cikluse. Ali bez obzira na njihovu dužinu, mogućnosti i zakoni po kojima se sve dešava su za sve isti. Bibliju ili kapitalno naučno delo u kojem je sve objašnjeno, možeš da napišeš čak i po načinu posmatranja i razumevanja načina po kojem koka i jaje postoje – bez potrebe da spoznaješ apsoluta u sebi ili džinovskih teleskopa i mikroskopa da pomoću njih prodireš u dubinu ili širinu materije i svemira.
'Zakoni' postoje jedino u domenu Svjesnosti, dakle u domenu projekcije, i mijenjaju se (mjenjaju svoj karakter) iz dimenzije u dimenziju, dok u Svijesti postoje PRINCIPI i omogućavaju njeno postojanje kao i postojanje Svjesnosti. PRINCIPI su apsolutni, nepromjenjivi. Zato recimo, ti govoriš o Zakonima, jer znanja o kojima govoriš jesu sakupljena, 'putovanjima kroz dimenzije i slično. Zakoni su INTERPRETACIJA PRINCIPA a ja govorim o Principima koji postoje onakvi kavi jesu, nepromjenjivi u apsolutu, apsolutni, i apsout ih ZNA SVIJEŠĆU, apsolutnim. Eto, tu se dakako razilazimo u 'znanjima', te su nam i objašnjenja stoga, različita jer shvatanja izričito zavise od sve-obuhvatnosti informacija i njihovog Izvora.
