Sizif:
Vangelis:
Sizife, nanovo me impresioniras! Imas instant odgovor na pitanje koje muci coveka od praiskona i oko kojeg ni najmudrije glave nisu usaglasile stavove (a tesko da ce ikad)
Poznajem mnoge mudre glave koje ne veruju u život posle smrti. Čak bih mogao preformulisati svoju izjavu da ne poznajem stvarno mudre glave (21-vog veka?) koje u to veruju.
Vangelis:
da podsetim, i ateizam je religija bez boga u tradicionalnoj odori...
Ti ne znaš šta je ateizam, a mene strašno nervira da objašnjavam osnovne pojmove.
Vangelis:
Ali vidim, ostavio si prostor za sumnju cim kazes da je strah sasvim realan. Nalazim da i ti sumnjas ( negde potajno unutar vlastitog bica ) u gore izreceno. Ili mozda gresim?
Grešiš, realan strah od smrti nema nikave veze sa neizvesnošću ishoda nakon iste. I životinje imaju strah od smrti (i povređivanja) pa opet nas ovdašnja popularna religija uči da nakon smrti od životinja (za razliku od čoveka) ne biva ništa, dakle ne idu na neko drugo mesto. A ja opet ne vidim zašto bi od organskih stvorenja ostalo nešto ezoterično u životu nakon njihovog fizičkog uništenja.
Sizife, mi ocito imamo ralicite kriterije kad su u pitanju mudre glave. Ali vidim umesao si tu i pojam 21-stoleca, sto me upucuje na zakljucak da ti mislis da je covek danasnjice u tolikoj meri evoluirao da mu pitanje smrti vise nije nepoznanica. Ovakav stav proizilazi iz tvog uverenja da se sve moze podvesti pod biolosko - hemijske procese, pa i sam zivot koji se okoncava smrcu, koja je po tebi samo hemijska transformacija materije. Sledeci takvu logiku, mi onda sebe mozemo smatrati vec mrtvim jer smo samo hemija ( pa bila ona i organskog porekla ), nicim se ne razlikujemo od bilo kakve strvine, kamena, organskog djubriva za paradajz...
Sizife, tvoj stav je stav jednog vernika koji veruje da, kako ti kazes "nema potrebe da se nesto desi nakon smrti" i nicim nije potkrepljen do tvojim ubedjenjem koje je opet proizvod tvog htenja i maste a ne logike. To sto ti verujes a priori ne cini te nimalo razlicitim od onih koji isto tako apriorno veruju u zagrobni zivot. Nemas nikakve dokaze za to osim ako pod dokazima ne podrazumevas leseve koji se raspadaju i postaju hrana za novi zivot. Ali pitanje smrti je iskustveno, razumes? O iskustvu smrti drudih ne mozemo raspravljati, svako odlazi u svoju smrt! Mi koji ostajemo u zivotu mozemo samo ispratiti dogadjaj u njegovoj cisto fizickoj manifestaciji, t.j. da se niko iz smrti nije vratio u nama poznati univerzum, da to bice nestaje, da u njemu vise nema niceg zivog, tu se ogranicava sva nasa predstava o smrti. Svako dalje poimanje rezultat je nasih zelja,htenja, maste, sto u krajnjoj instanci ima veru u ovo ili ono. Tvoja vera je iracionaln Sizife, taj ateizam za cije etimolosko nerazumevanje me optuzujes. Jer kad kazes da je smrt prirodna u istoj meri kao i zivot, ti u stvari nisi rekao nista, to je samo demagoska floskula koja u osnovi nista ne objasnjava. Prirodan je, da, u istoj meri kao sto je prirodno da zemlja rotira oko svoje ose, da elektroni imaju nivoe, da je DNK matrica za gene, da bez energije sunca ne bi bilo zivota na zemlji..... i tu se zavrsava poezija. To je deskripcija, ne objasnjenje. Za mene je zivot cudan i nerazumljiv, bas kao i smrt i ja nikad necu prestati da se cudim tom odsustvu cudjenja kod tebe i tebe slicnih. Treba samo biti dovoljno posten prema sebi pa to i priznati.
Ateizam: Sizife, znam ja dobro definiciju ateizma, ne moras se truditi da mi je pojasnjavas. Zasto se ne slazem sa njom, to je pitanje na koje ces, nadam se iz gore izrecenog sam izvesti zakljucak. Ateizam jeste vera, cija metafizicka dimenzija se niucemu ne razlikuje od tradicionalnih religija, sem mozda po tome sto se "bice tanscedencije", ono geometrijsko mesto gde se nasa logika zaustavlja i predaje u ruke Boga, buduci da logikom nije dosla do odgovora zamenjuje verom u "prirodnost smrti" kao obicnog biolosko - hemijskog prelaska u drugu supstancu.
Da,i zivotinje imaju strah, ali je njihov strah instiktivan, za razliku od covekovog koji je i instiktivan i svestan. Covek je jedino bice koje razmislja o zivotu, o smislu zivota. Covek jedini prenosi svoja iskustva na sledece generacije, jedini pise knjige, ima nauku, govor koji se menja.......covek nije zivotinja u potpunom smislu!
Zato, porediti nase strahove od smrti sa zivotinjskim, neozbiljno je. Zivotinja reaguje u trenutku, u zavisnosti od situacije koja joj vise - manje ugrozava zivot, reaguje instiktom, a covek, na njegovu srecu ili zalost o smrti razmislja, i kroz vekove je razmisljao i u trenucima kada mu zivot nije neposredno ugrozen, dakle covekova potreba da o smrti razmislja proizilazi iz toga sto je on bice koje ima samosvest. Nemoj da reper za tvoja promisljanja budu raznorazne religije koje zivotinje nakon smrti guraju u nekakvo "nista" a coveka ne. To "nista" za mene je samo igra reci koja dolazi sa ovog sveta i pojmovno u svojoj glavi ne mogu da je artikulisem u vidljivu formu kao npr rec drvo, ptica,zvezde.....ja ne mogu da zamislim nista osim kao zbir buducih zivota koji nece biti moji. Zato nihilisti po meni ne postoje, jer nihilizam je negacija svega pa samim tim i vlastite tvrdnje - retoricki "circulus viciosus", nista izvan toga.
To sto ti ne vidis zasto bi od organskih stvorenja ostalo nesto ezotericno u zivotu, to je opet ponavljam samo tvoja zelja, tvoja predstava ezotericnog i tvoje poimanje zivota koje dolazi sa ovog sveta, a ne iskustveni stav bica koje je umrlo.