- Poruka
- 13.583
Sve si me provalio samo godine nisi...Moje su sve mladalačke...

Donji video prikazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.

U bici kod Plateje borilo se 8000 Spartanaca; sto godina kasnije primjecuje Aristotel Pol. II, 6, 11. 12 da drzava vise jedva broji 1000 vojno sposobnih muskaraca i da propada zbog manjka u ljudstvu. O istom manjku u ljudstvu svjedoci Polibije 87, 4 dok svuda u Grckoj na strahovit nacin vlada odbojnost prema braku, neplodnost braka, postepeno pustosenje gradova; a na isti nacin svjedoci Strabon VIII, 4, 11 da je od 100 gradova Lakonije u njegovo doba, sem Sparte preostalo jedva jos trideset mrlja. Jos tuznije predstavlja opstu pustos Grcke i citavog starog svijeta u svoje vrijeme Plutarh Mor. str. 413. 414. Sve dok jedan narod raste, brzo se nadomijesta manjak stanovnistva nastao kroz ratove i epidemije; nasuprot tome u starosti naroda ne vise. Isto takou starom Rimu. Godine 225 pne. za vrijeme rata protiv Gala iznosio je broj ljudi pod oruzjem na strani Rimljana i saveznika 210,000 a u listama je bilo upisano jos 558,000 ljudi: Plinije III, 20, 138. Eutropije III, 5. - Polibije I, 64 nasuprot tome svjedoci izricito da rimska drzava u njegovo doba vise nije u stanju da opremi takvu vojsku i flotu kao za vrijeme prvog punskog rata; J. Cezar otkriva godine 46. prilikom odrzanog cenzusa jedan strahoviti opsti nedostatak ljudstva: Dion Kasije 43, 25; i Diodor II, 5 kaze da je sadasnja depopulacija gradova naspram ranijeg obilja u ljudstvu jedna opsta tuzaljka. Ukratko, ispostavlja se da odmah posto je neki narod presao zenit svog zivota, i njegova fizicka snaga generisanja, njegovo stanovistvo, u cjelini procijenjeno, stalno opada; sto naravno ne iskljucuje, da bi privremeno mogla jednom i porasti. Ne bi se smjelo na osnovu trenutne prenaseljenosti zakljucivati da je prisutna mladalacka snaga; i u starim porodicama se primjecivalo da povremeno, kratko prije nego sto izumru se pojavi upadljivo veliki broj djece.
Lasaulx, Novi pokusaj ... filozofije istorije, Raspad i smrt drzava i narodâ, str. 140
Sto se unutrasnjeg procesa raspada zivota narodâ tice, njegov unutrasnji uzrok lezi duboko skriven: on je u krajnjem slucaju nista drugo nego, da sav stvoreni zivot po sebi nije nesto beskonacno vjecno, nego konacno vremensko, jedan ogranicen fond, koji, sto se vise razvija, vise se trosi i najzad iscrpljuje. Kao sto je obolijevanje i venjenje listova i grana nekog drveta znak da je korijen bolestan: tako se moraju i kod narodâ koji tonu i raspadaju se spoljni izgledi posmatrati kao posledice jedne unutrasnje uspavanosti.
Sa slabljenjem, opadanjem i najzad zastojem njihove unutrasnje plodnosti, formativnog napora, u zivotu individua kao i narodâ, tonu onda, sasusuju se, i najzad gase: formativna snaga jezika; religiozna snaga vjere; energija politickog zivota; nacionalni obicaji, (koji je) proizvod religioznih i politickih ideala; pjesnicka snaga u zivotu umjetnosti, koje su tako povezane sa cjelokupnom prirodno svjezom individualnoscu narodâ; i najzad i sa postepenim prestankom svih idealnih metafizickih potreba, specificno najduhovniji proizvod zivota narodâ, zivahna nauka: sve dok se sav organizam, redukovan samo na zadovoljenje materijalnih potreba, ne raspadne bez duse.
Lasaulx, Novi pokusaj ... filozofije istorije, Unutrasnji proces raspada zivota narodâ, str. 146
Al oni ni malo nijesu ludi!Blago onom ko rano poludi, cio zivot mu prodje u veselju. Zato su hriscani veliki party-jasi.

"Ono sto je vrlo cudno je, da cak i u najduhovnijim od svih umjetnosti, u poeziji i prozi, ne podudara se usavrsavanje jezika nikako sa umjetnickom reprodukcijom. Jer najvisa razvojna tacka jezika kao takvog nicim nije i najvisa tacka u literaturi: duhovno najzrelija savrsena jezicka umjetnicka djela nastaju tek kad je fizicka bujnost razvoja jezika prestala. Tek kad tijelo odumire biva duh oslobodjen."
(ili sto bi Nietzsche rekao "duh je znak da nesto nije u redu")
O odumiranju religije i jezika ima previse za prevodjenje(str. 146-50), uglavnom kvarenje jezika se podudara sa kvarenjem obicaja, a religiju smjenjuje sujevjerje.
"Odumiranje politicke zivotne snage i nacionalnih obicaja pokazuje se, kako je K. Vollgraff vrlo dobro dokazao (Etnognoza str. 10, 937 i Polignoza str. 677; uporedi Karlajl Izabrani spisi V, 178), neprestalno u ovome: da sa otpocinjanjem fizickog i psihickog izradjanja narodâ njihov ukupni zivot gubi svoj napon, i razmnozavajuci se proizvodi jedan sve slaviji rod (pogledaj moje studije str. 7, 35); da se sa slabljenjem i hladjenjem nacionalnog osjecaja i javni duh, pravi patriotizam gase; da onda, umjesto kompaktnog jedinstva naroda, postoje samo agregati individua, robovi, despoti, a jedino ostaje djelatan individualni egoisticki razum; da se svaki idealni slobodarski smisao gasi i pretvara u ravnodusnost prema javnim pitanjima; umjesto osnovne toplote obicaja jedna zivotna fina proracunljivost, umjesto ranije srcane uzvisene pozrtvovanosti hladna lazna sebicnost, umjesto stare stedljive umjerenosti jedan luksuz koji zudi za uzivanjem i slabi, umjesto cvrste casne istinoljubivosti i muskosti zavladjuje kukavicka i lazljiva beskarakternost; i da dakle nakon sto je sav moralni cement koji je drzao citavim gradju drzava izmrvljen, najzad nastupa opsta uspavanost, ljenost i smrt. Ovo degenerisanje se opipljivo pokazuje u unutrasnjosti odlicno u raspadu bracnih odnosa: brak i djeca se posmatraju kao teret; cime se onda potkopava temelj gradjanskog zivota, porodica, sa domacinima prestaju pravi gradjani, a svi zive samo za svoju trenutnu korist, nezabrinuti za cjelinu koji moze da nosi djavo (vidi moje studije str. 435 i Zumpt u raspravi berlinske akademije iz 1840. str. 13 i 39, i objasnjenja za Tacitovu Germaniju 20). Porodicno imanje se dijeli u beskonacnost, iz cega nastaje siromasenje, socijalizam, komunizam, svi izrodi politickog ludila. Pravo postaje iskljucivo vlasnistvo pravnika, a izgradjuje se jedna pravna nauka koja nije cvat, nego mrsav plod osusenog zivotnog drveta narodâ (Savigny, o pozvanosti naseg vremena za zaoknodavstvo str. 25,30, 34 i Vollgraffova Polignoza str. 706, 733). U ova vremena takodje nastaje gnusni princip svih egoista bez glave i srca: kad ja umrem, neka zemlja nestane u plamenu, poslije mene potop, samo neka jos mene istrpi! Vlast i sluzbenici iznutra bezidejni i nedjelatni, olovne birokrate, teret zivotu, i samo jos funkcionisu radi visokih troskova za sporedne stvari i pecatiranje(kako ovo podsjeca na film Office Space, a i na salterski inventar sirom lijepe nase Jevrope); kad su najzad iscrpljene sve vrste porezâ, dolazi do rasprodaje drzavne imovine (vrlo moderno!), do obveznica, bez da se zna kako ih vratiti (takodje moderno!), do kvarenja valute (vidjeno u komunizmu!), do papirnog novca i drzavnog bankrota. (mozda je to vec bilo dok ovo tipkam, nisam gledao danasnje vijesti!) Najzad, na kraju krajeva, raspada se vojni organizam u nedisciplinovane bande, i citav narod postaje kao gomila zrna zita u kojem svakom od njih lezi crv. I protiv ove smrti narodâ, ako ih neka dobrociniteljska ruka kao mladice ili muskarce ne uzme ili ne skrati staracke muke, nema lijeka, kao sto ga nema ni za smrt pojedinaca."
Lasaulx, Novi pokusaj, Odumiranje politicke zivotne snage, str. 150.
Naravno, ovo nije bio opis naseg trenutnog stanja niti stanja Njemacke u doba Lasaulxa, nego starorimski i starogrcki, josdok nije bilo pojma o tome sta ce biti sa Evropom. Suvisno je navoditi na koliko mjesta u Tako je govorio Zaratustra se Nietzsche bori protiv i upozorava na svaku od ovih tacaka. Cini mi se cak da je i alim sa ovog foruma negdje dosao do veceg broja slicnih ideja, ako i sam nije citao ovo djelo.
"Takodje govoriti o smrti umjetnosti i nauke u ovom periodu raspada ne raduje. Sta bi to dvoje mogli istinski veliko da stvore tamo gdje je jezgro zivota pokvareno i nagrizeno? Ono istinski veliko i stvaralacko biva rodjeno samo u sustinskoj toploti zivota, u boljoj polovini, u stanju naivne nesvjesnosti; sam proracunati razum i zajedljiva ostrina njegove kritike nisu nikad i nigdje proizveli niti neko originalno umjetnicko djelo, niti neko zdravo, zaista naucno djelo, jer su oba samo stvar karaktera, i radjaju se iz cjelosti i punoce zivota, ucena vjestina rasclanjivanja moze pak samo da se vjezba na lesevima."
Lasaulx, Novi pokusaj, Raspad umjetnosti i nauka, str. 152.
(takodje puno izraza koje je koristio Nietzsche)
Sad cemo govoriti o kvantitativnom 'opadanju nacije', jednoj cinjenici, koja je do sada previdjena ili nije dovoljno naglasavana, a koja je bila prisutna u zapanjujucem stepenu. Ako se upitamo koje opste cinjenice su uzrocnici, onda se namece od strane Polibija navedena okolnost, da ljudi u hvalisanju/nametljivosti, pohlepi i hedonizmu vise ne ulaze u brak, a ako to ipak cine, onda ili nemaju djece ili imaju najvise jedno ili dvoje, da bi ih mogli podici u luksuzu i bogatstvu; nesreca je za vrlo kratko vrijeme tako porasla, da je prvi bolji rat ili napad bolesti odmah opustosio kucu; trebali bi dakle promijeniti atmosferu 'ili' odgajanje djece zapovijedati kroz zakone (Polibije XXXVII, 9, 7 ff.). Mi opet zelimo da sumnjamo da li je tada bas hedonizam u ovoj tacki cinio glavnu odrednicu, a ne radije ocajanje koje je imalo svoje razloge. Nesrecni roditelji su znali predobro sta bi djecu ocekivalo, posto je preraspodjela zemljista i oprastanje dugova bilo na dnevnom redu; a polis koji je vjerovao da ce se obogatiti ako posjednicima oduzme njihovo, prekasno je progledao o tome, da se na taj nacin postaje sve siromasniji, da se zivot najzad morao sasvim ugasiti.
Burckhardt:Losi carevi ubijali su bogate u Rimu i u provincijama i otimali su kulturi njenu sigurnost, ali samo povremeno. I ako je Domicijan (51-96) iskorijenio mnogu vinovu lozu, pod Trajanom(53-117) se ona smjela ponovo saditi. Tako su se kulture i religije mogle kompenzovati, usled skoro opste tolerancije, na sirim teritorijama. Destruktivno po kulturu djelovalo je carstvo tek u 4. vijeku kroz jedan zli fnansijski sistem obaveznistva posjednika za poreze njihovih mjesta. Posledice su bile cak i bijegovi ka varvarima, dok su u isto vrijeme jos mnoga druga zla izazvala gadno izumiranje.

Al je dobar!Ristobe, kako onaj čovek lupeta iznad tebe.
Bože me sačuvaj.
Njemu ne treba niko za dijalog. Njegov monolog je više nego dovoljan za mantranje i tantranje o Srbima.
Leči komplekse preko tuđe nacije .
Pih, kakva dekadencija
Shvatiće sopstvena lupetanja kada se bude publikovao genetski atlas i to za samo par godina.
On je toliko skrenuo u socijaldarvinizam da mu ne vredi ništa objašnjavati o naslednosti i lj.rasama i uticajima geograf.visine , vegetacije , reljefa , prirodnih resursa na kulture i društva.
Pljuc!
(I bez rupe!
)Sad cemo govoriti o kvantitativnom 'opadanju nacije', jednoj cinjenici, koja je do sada previdjena ili nije dovoljno naglasavana, a koja je bila prisutna u zapanjujucem stepenu. Ako se upitamo koje opste cinjenice su uzrocnici, onda se namece od strane Polibija navedena okolnost, da ljudi u hvalisanju/nametljivosti, pohlepi i hedonizmu vise ne ulaze u brak, a ako to ipak cine, onda ili nemaju djece ili imaju najvise jedno ili dvoje, da bi ih mogli podici u luksuzu i bogatstvu; nesreca je za vrlo kratko vrijeme tako porasla, da je prvi bolji rat ili napad bolesti odmah opustosio kucu; trebali bi dakle promijeniti atmosferu 'ili' odgajanje djece zapovijedati kroz zakone (Polibije XXXVII, 9, 7 ff.). Mi opet zelimo da sumnjamo da li je tada bas hedonizam u ovoj tacki cinio glavnu odrednicu, a ne radije ocajanje koje je imalo svoje razloge. Nesrecni roditelji su znali predobro sta bi djecu ocekivalo, posto je preraspodjela zemljista i oprastanje dugova bilo na dnevnom redu; a polis koji je vjerovao da ce se obogatiti ako posjednicima oduzme njihovo, prekasno je progledao o tome, da se na taj nacin postaje sve siromasniji, da se zivot najzad morao sasvim ugasiti.
»Nihilist
Jevanđelje: vijest da je niskima i siromašnima otvoren prilaz ka sreći — da ništa nije za činiti sem osloboditi se institucije, tradicije, tutorstva viših klasa: utoliko pobjeda hrišćanstva nije ništa drugo do tipično socijalističko učenje.
Imovina, zarada, otadžbina, klasa i čin, sudovi, policija, država, crkva, prosvjeta, umjetnost, vojska: sve takođe mnoge prepreke sreći, zablude, zamke, đavolja posla, kojima jevanđelje najavljuje suđenje... Sve tipično za socijalističko učenje.
U pozadini razdražljivost, eksplozija jedne nagomilane protivolje prema »gospodarima«, instinkt za to koliko sreće bi nakon tako dugog pritiska moglo da leži već u osjetiti-se-slobodan...
Uglavnom simptom toga, da se sa nižim slojevima postupalo suviše čovjekoljubivo, da mogu da osjete jednu njima zabranjenu sreću na jeziku... Ne stvara glad revoluciju, nego je narod u jedenju dobio apetit...« (Zaostavština, Novembar 1887 - Mart 1888 11 [379])

Pojedose svoju djecu da bi se "uvecali". Fool of sheet.
Pojedose svoju djecu da bi se "uvecali". Fool of sheet.
