Dionys
Iskusan
- Poruka
- 5.136
Samim tim sto svi rade sta hoce, sto niko vise nista ne garantuje, sto se zivi za trenutak, sto niko vise nizasta ne gine, dokaz je da je zivot izgubio vrijednost, da se osusio i spao na najnize grane, tj. da je obezvrijedjen. Jer buducnost, a buducnost je zivot, moze imati samo onaj ko zivi za mudrosti i umire za istinu. Sta je recimo 100 godina jednog individualnog zivota naspram mudrosti koje su odrzavale ljude hiljadama godina netaknute? Ako ja znam nesto sto je bilo istinito i korisno i prije 1000 godina, i onda dodje neka zivotinja i kaze mi da je vaznije koliko imas novaca, kakvo imas auto i s koliko si zena spavao danas, i da ti mudrosti samo smetaju i sprecavaju te da dodjes brzo i efikasno do statusnih simbola, i onda kad covjek shvati da je zaista usamljen u svojim strijemljenjima ka buducnosti, onda postaje jasno da je smrt vec odavno nastupila u bezbroj pojavnih oblika i da se ljudi desetkuju na ocigled svih, ne zeleci da umru sad i odmah, nego sporo sagarajuci, tinjajuci, ni hladni ni topli. To je zivotarenje dekadenata. Cak i ovi na internetu sto se bave kobojagi nekom mudroscu, ustvari zele da zadrze tempo vlastitog zivotarenja - za njih pravi veliku razliku da li ce umrijeti danas ili za 100 godina, a to sto za 1000 nece ostati ni lanac iza njih ili ce ostati pas iza njih, "o tome se ne moze razmisljati".