Da bi vrijednost nekog muskarca mogla da zavisi od toga da li se dopao nekoj zeni, i da bi od jedne propale ljubavi mogao da zavisi propali zivot, to bi bila jedna sasvim negrcka misao. U jednom nesrecnom braku moglo je se biti vrlo nesrecan, ali nijednom Grku trajna sreca nije zavisila od ljubavi ili braka. Posto se ovakvim odnosima naspram preostalom zivotu poklanjala samo mala paznja, potrajalo je jos dugo do ljubavnog romana, koji se tek onda pojavio kad je grcki covjek bio redukovan na privatni zivot. [vjerovatno zato sto se niko normalan nije htio baviti politikom?] Sva strast koja bi se pojavila odnosila se samo na trenutno uzivanje i bilo je prolaznog karaktera, posto je vazila za bolest. (uporedi Plutarhov fragment Περὶ ἔρωτος gdje je djelimicno prema Platonu i djelimicno prema tragicarima sasvim naglasena patoloska strana »bolesti«) Supruga je bila sasvim daleko od toga da bi mogla da uspostavi neko materijalno ili dusevno pravo prema suprugu; ovakvo pravo posjedovao je samo polis, koji je covjeka onda i zaplijenio. Suprug je pak imao potpuno pravo na suprugu, i u pogledu na djecu koja su morala biti prava pomagao mu je polis pri tome. Zena je njegovala obicaje u kuci, ali nije davala ton u drustvu i nije imala ugled supruga pod svojom kontrolom, ma kako lose kod Aristofana zene klevetale muskarce; takodje nigdje nije odlucivala o rangu, da ne pricamo o tome da bi rang muskarca bio izrazen kroz toaletu zene. I dok su muskarci oduvijek trazili bogate udavace, nikad se nije desavalo da su porodice kompetentno pecale po gradu bogate, mlade muskarce, »flertovanje«, a ponajmanje su bile obucene da love samostalno. Svo podrucje mode nije postojalo. Nosnja je bila jedva ili u svakom slucaju samo sporo promjenjiva. Prije svega zene nisu konkurisale medjusobno kroz obnovu odjece, a nikako nisu mogle kroz sepurenje da ostave utisak na muskarce. [vjerovatno zato sto jos uvijek nisu bili robovi dekadencije] Zato su imale zajednicko bogosluzenje, kao Tezmoforije, pri cemu se izlaganje lijepog izgleda desavalo u cast nekog bozanstva. Ovakvo stanje stvari je povezano sa anti-banauznim mentalitetom. Da bi se moralo zaraditi, da bi se napravila kuca i zivjelo prema rangu, to je za Grka bilo sasvim nezamislivo. Anti-banauzijskom mentalitetu pripada, prije svega, jedan jeftin zivot, jednostavan odgoj sinova [zenu vjerovatno odgaja muz, a ne ljubavnik, profesor ili xy drugih!] i ogranicenje boravka na grad i okolinu.
. Ti nisi nikad bio dekadentan?
