...je rečenica koja asocira na roditelje.
Ako je Bog svima roditelj, Patrijarh Pavle je objasnio: "Ko neće da se smiri sam, smiriće ga život, a život nema baš prijatne metode".
Mislim da smo svi nekada bili svedoci (ili se nekima lično desilo) da ko god "juri u život", snosi neke posledice. A takvi ljudi vole da žive, hoće da žive "punim plućima" i to obično ne izađe na dobro.
Ali to je ekstremno. Mislim na ljude koji čim malo "živnu" eto kazne. ZAŠTO? To ne razumem. Pa šta treba, nigde ne ići, živeti "krotko"? Šta je "krotko"?
To onda znači da te čekaju dve kazne, prva ovde na Zemlji jer kršiš zemaljske zakone, a posle još jedna, "večna"?
Nije mi jasno kako je Patrijarh Pavle to shvatio, ali u pravu je.
A šta sa onima koji "ne divljaju"?
Uglavnom, još jedna "Božija pretnja".
Bilo kako bilo, sve nas na kraju krajeva čeka smrt. Johnny Cash je čovek koji je prvi odžao svirku u zatvoru, mislim da je prvi, jer je jedan od retkih koji je shvatio da su zatvorenici ljudi kao i drugi ljudi, samo su se našli u ludim okolnostima i da se i prema njima treba odnositi ljudski. Baš upravo oni koji "nisu hteli da se smire sami".