Ja sam nasuprot tom gledishtu presretjan shto tju, ako dozivim taj dan, biti uchesnik tog nechega, shta god da nam se sprema.
Nekad davno mi je moj mladji brat rekao divno poredjenje.Ne znam odakle mu al je potrefio sushtinu.
Svi mi u momentu kad se rodimo odpochinjemo pad.
Pad sa velike visine i prilichno dugog trajanja.
Toga smo u pochetku manje svesni a kako se blizimo izvesnom i neizbeznom udaru u tlo,kod nekih od nas se javlja potreba da vrishte od uzasa neki se prave da do impacta netje ni dotji, neki piju tugu da ubiju,a neki preseku konopce padobrana ,ne zeleci da chekaju neibezni kraj.
Mozda smo svi mi sa svojim stavovima , poricanjem , strahovima, samo ilustracija ovog zanimljivog poredjenja.
U svakom sluchaju, verujem ; bilo je lepo ziveti .
I kao shto bih sa prezirom gledao u biblijskog Noja, tako bih sebe prezirao kad bih odabrao spas u nekom cernskom tunelu, sa shakom neljudi, umesto chasne ekstinkcije sa ostatkom humanog roda.