Питање је има лиетимолошке везе између прасл. *lasta и литванскога lakstyti. Нешто сумњам да је ико реконструисао "старосрпско" *lagsta.
Slažem se.
LAP(ČANE)
Opis: Predrimsko ime u hrvatskoj prilagodbi. Tako se zvao današnji Gradac u
Makarskom primorju.
Zapisi: Λαβιέζα (K. Porfirogenet).
Ime: Toponim ima istu osnovu Lab (Λάαβ), kako se zvala naseljena južna otočka
hrid u staroj Raguzi: Labe > Lausium > Rausium > Ragusium > Raguza. Tako
se zvao vrh na kninskoj tvrđavi, gradina na izvoru Cetine i neki drugi toponimi
po zapadnom Iliriku. Imenska je osnova predrimskog postanja i značila je ‛hrid’,
‛liticu’. Prilično kasni zapisi za Lapčan glase: Lapzagn, Lapcagn, Labcian i, zapisano
bosančicom (kao fonijskim pismom), Lapčan. Na osnovu lab- dodan je hrvatski
sufiks -ac: Lab-ac (G Lap-ca), a na tu osnovu labc- etnički sufiks -(j)ane:
Lapčane, koji oblik K. Porfirogenet zapisuje iskrivljeno λαβινέζα (< *Labinъcъ)
sredinom 10. stoljeća. Poslije, u srednjem vijeku, grad Lapčane gubi obrambenu
ulogu. Grad je razgrađen i tek je za Turaka na tom mjestu podignut Gradac (luco
de Gradazo). Staro ime Lapčan(e) sačuvano je do danas u imenu zavale iznad
Gradca, prema bilu Biokova, koji oni danas nazivaju Stȋne (= Lab).
- - - - - - - - - -
KNIN
Opis: Grad na dvovršnom brdu iznad nekadašnjeg močvarišta (Palude) s tvrđavom
na kojoj se naziru antički i predantički ostatci. Jedan je vrh Sveti Spas, viši
i sjeverniji i Lab (‛klisura’), niži i južniji. Današnji Knin, nekadašnja stolica hrvatskih
vladara: Trpimira, Mutimira, Držislava, Zvonimira, Svačića. Sijelo hrvatskog
biskupa, te prometno i vjersko središte u srednjem vijeku (Biskupija sa »petih
crikvih na Kosovi«).
Zapisi: Ime je zapisivano relativno kasno: Tininium (CD I, 41, 12, god. 950) te
zatim Tnin (CD 2, 1, 87, iz 1158. g.), Tenenium (CD 1, 4, 1078. g.). K. Porfirogenet
naziva ga ἡ Τνήνα.
Ime: F. Miklošič i P. Skok (II, 109) pretpostavljaju da je toponim Knin slavenskog
porijekla, i to od korijena *tьn-, koji je i u glagolu tęti, tьnǫ ‛sjeći, rezati’,
a nalazi se, osim u južnoslavenskim, i u drugim slavenskim jezicima. Knin
bi bio tvorenica od osnove *tьn- s pomoću sufiksa -in (kao npr. Ogulin) i značio
bi ‛posječena šuma’, poput mnogih hrvatskih toponima Pasika, Siče i sl. G. Holzer
(str. 104) polazi u razvitku imena od latinske potvrde Tinninium > *Tinnīnju
> *Tьnīnjь > *Tьnīń > *Tnīń > Knĩn, -īnȁ. Za kasniju promjenu tn > kn usporedi:
tmica > kmica, Tlaka > Klaka, natlo > Naklo itd. Toponim Knin nema potvrda
starijih od 17. stoljeća. Doduše, na Kosovu su potvrđeni toponimi Knina (‛selo’,
1251–1264) i Kninac (1293–1302), ali u tim toponimima nema promjena tn > kn.
Toponim Lab (‛hrid’, ‛klisura’) upućuje na predantičko ime.