iblagojevic
Primećen član
- Poruka
- 541
Jedan savet buducim kupcima rase je da dobro otvore oči šta kupuju, da se ne zaleću i gledaju na svaki dinar jer to se ne kupuje svaki dan,već se kupuje živo biće na period od možda 15-ak godina tako da pamet u glavu,pozdrav svima
Paaaa... ja se u drugom delu, Boga mi, ne bih bas slozila. Dragane, iskrena da budem, ovo mislim da je slogan odgajivaca (nista licno!), a mislim da nema mnogo veze sa stvarnim stanjem.
Zivo bice ne mora da se kupi. Niko ne sprecava buduceg vlasnika da pokupi psa sa ulice ili azila i jednako se lepo druzi sa zivim bicem narednih deceniju ili dve, a da zute banke za nabavku nije dao. I ne mora to da bude pas koji je nastao "delanjem grupe autora", pa svakih 2-3 meseca se pojavi upravo neki collie u azilima ili se neki daje iz ovog ili onog razloga na poklon. Pas se ne mora kupiti. Meni iskreno smeta i ono sto stalno govore oni koji propagiraju udomljavanje (iako ih podrzavam u njihovoj nameri, samo mislim da mogu da nadju pametniju krilaticu): pas sa ulice ili iz azila ce te vise voleti i bice ti zahvalan. Nije tacno! Jednako voli i ulicni mesanac i pas iz vodece svetske uzgajivacnice, zato sto je pas. Pas ne poznaje zahvalnost, to osecanje ne postoji kod pasa.
A ako pricamo o ljudima koji zele pravog i proverenog predsavnika rase, e to je druga stvar! Pas dobrih papira i narocito pas proverenog zdravstvenog stanja ne kosta mnogo, kosta onoliko koliko odgajivac/prodavac trazi! Ni pare manje! Ali to je investicija, kako za vlasnika, jer mu se vraca kroz priznanja na smotrama i posle prilikom poziva za parenje, tako i za rasu uopste, jer takav primerak unapredjuje rasu.
Ali da svaki pas, konkretno dugodlaki collie, u Srbiji vredi... vredi- emocionalno! Novcano? Vrlo upitno. Ali ovo nije samo slucaj u dugodlakih kolija, ima toga i u drugim rasama.





