Počeću seriju tekstova o mojim poslovima u GR, siguran sam da će to mnogima da znači i koristi. Što mi reče 1 turista-mogao bih o svojim iskustvima i putešestvijama čak i knjigu da napišem.

A to ću i da uradim 1 dan, sigurno. Hehe.
Pročitao sam na netu sve moguće i nemoguće o radu u GR, na taj i druge načine sam se detaljno raspitao o Kritu, stisnuo sam petlju i krenuo napred. U GR nikoga nisam znao. Krenuo sam sam i radio sam za sebe. Nemam poslodavca, radim za sebe, nemam radno vreme, radim dok ne padnem. Xexexe. Seo sam na autobus i pravac Atina, autobus putuje večno ali šta ćeš, većina nas koji idemo na ostrva da radimo u početku nema para za avion mada kad bi se ranije rezervisalo možda bi i moglo. U busu Siamos-tursa, koja slučajnost, upoznam imenjaka Ivana koji je takođe išao za Hersonisos. Stigao sam u rešio da idem u luku. Vučem 2 kofera sa sobom, nije lako. Mislio sam da idem metroom ali se metro tada renovirao tako da sam morao taksijem. Od stanice u Atini do luke Pirej ima možda nekih 40-45 minuta taksijem. Znači, peške ne može. Sva sreća, Ivan i ja u busu upoznamo još 1 lika koji takođe ide u luku i oni su me uputili gde, šta, kako i taksi nismo skupo platili, nekih 6 evra po osobi, tj. 18 evra ukupno. Stižem u luku, raspitujem se za brod za Krit i hvatam brod Superfast do glavnog grada Krita, Irakliona. Platio sam ga valjda nekih 36-37 evra a ne sećem se koliko sam putovao, možda 8-9 sati, ima na netu. Tad sam se prvi put u životu vozio na brodu i brodovi su zaista veliki, ogromni, nema šta, mogu samo da zamislim koliki su tek prekookeanski kruzeri. Kartu za brod možete da rezervišete preko neta a možete da je kupite i u luci u nekoj agenciji koja se time bavi, ili u predstavništvu kompanije, svejedno.
Stižem u Iraklion, to je 3. po veličini grad u GR, iza Atine i Soluna a stanica gde se čeka bus za Hersonisos se nalazi blizu luke i aerodroma. Kupujem katu za Hersonisos i sedam u zeleni K-tel bus. Međugradsku vožnju na Kritu voze zeleni K-tel busevi a gradsku u Iraklionu voze plavi busevi. U busu upoznam 2 Vranjanca koji rade u klubu Havana u Hersonisosu, 1 od njih se zove Neša i lud je ko struja.

Kažu mi ako mi nešto treba da ih potražim u Havani i daju mi brojeve. U busu mi rekli da mogu slobodno da se cenkam u GR. Dođemo u Hersonisos, bilo je oko pola 11-11 uveče tako nešto i pošto je glupo tražiti smeštaj u to vreme (mada i nije kad se mora), Ivan mi ponudi da prenoćim 1 noć u stanu kod nekih njegovih drugara a posle da se snalazim. Prihvatam. Dugo sam čekao ispred supermarketa Spar da se oni dogovore, gde, šta, kako, dolaze po mene i idemo u njihov stan, mislim ja u 1, on u 2. stan. Silazimo prema policijskoj stanici i moru tj. prema toj zgradi i 2 Grka sede ispred neke kafane, gledaju nas kako vučemo one kofere i kažu nam na engleskom: "Dobrodošli u našu Grčku!" To je bio stvarno prijatan i lep doček, naravno, mislili su da smo tu došli kao turisti al da su znali da smo mi tu došli da radimo i to na crno, sigurno nas ne bi tako toplo dočekali.

Nalazim privremen smeštaj i ubijam 2-3 komarca te noći u stanu. Hehe. U GR ima stvarno dosta komaraca tako da OBAVEZNO ponesite nešto protiv njih kad idete tamo da radite. Možete i da kupite naravno u supermarketu u GR, cene su od 4-6 evra.
Sutradan, gledam gde ću da ostavim kofere na čuvanje, setim se Havane, pozovem onog Vranjanca i on mi dozvoli da ih ostavim tu slobodno. Pre nego što krenem u potragu za stanom, rešim da odem na plažu, da prošetam i da vidim malo te plaže kakve su. Na sebi imam majicu sa srpskom zastavim i slikom Đokovića, šetam plažom i prolazim pored momka i devojke sa golim sisama

koji leže dole i kaže momak devojci na srpskom-ko je sad ovaj. Ja usporim ali ne zastanem, prođem pored njih a on mene pozove ELA

ja se vratim, priđem, upoznamo se. Gle slučajnosti, bio je to Osa sa ovog foruma sa kojim sam se prethodno dopisivao ovde. A tad smo se upoznali i uživo. Hehehe. Pitam ga ja za Kineze, kaže mi da ih ima, i lično sam ih video... Uputi me sve za stan, gde da idem i tu na plaži upoznam i 1 budalu iz Srbije s kojim sam kasnije imao problema. I on me odvede kod Arbija. Arbi je Beograđanin koga tamo svi znaju, koji već dugo živi u GR i koji je menadžer noćnog kluba Live Bar i restorana Arby a vlasnik tih objekata je naravno Grk. Arbi me uputi gde da idem da potražim jeftin stan jer i on povremeno smešta svoje radnike tu. Zanimljivo je da je čovek veliki patriota i da je tamo (iako nije vlasnik) zaposlio dosta Srba, sećam se da su mu 1 vreme svi kuvari i svi muški konobari (dakle većina zaposlenih) bili Srbi. Vlasnik lokala mi je dao odrešene ruke oko zapošljavanja, otpuštanja radnika i vođenja posla. Odem u tu zgradu, reč je o poslovno-stambenom objektu na glavnom putu, mislim da se zove Karvunakis, dole je giros-bar, tj. restoran brze hrane a gore su stanovi. Nađem vlasnika kjoji naravno ne zna 2 reči engleskog pa nam je neka njegova radnica prevodila. Smeštaj je stvarno jeftin, 180 evra mesec ali je loš iz više razloga, dobijaju se samo soba i kupatilo, uslovi stanovanja su loši a i buka u tom delu grada je prevelika zbog blizine noćnih klubova. Prosto nisam mogao da spavam. A ti kad radiš po ceo dan i kad vadiš GR iz krize i podižeš GR BDP, moraš noću da spavaš i odmaraš. Haha. Odem u Havanu, uzmem kofere, vratim se i uselim se. Usput dok sam tražio Havanu, upoznam još 1 Srpkinju iz CG i lepo se ispričamo.
Zanimljivo je da većina Grka veoma loše govori engleski. Dobro, omladina i radnici u uskom turističkom sektoru znaju engleski. Hersonisos je grad na severu Krita, veoma mali, i ima 2 glavne (da ne kažem baš jedine) ulice koje su paralelne i to su glavni put kojim idu kola (main road) i šetalište pored plaže kojim povremeno prolaze i kola (beach road). I plus što između ove 2 glavne ulice ima dosta poprečnih ulica koje ih spajaju. U mestu ima milion noćnih klubova, barova i restorana i mesto je prava meka za noćni život, živi 24/7, znači i danju i noću i zato mislim da je mesto dobro za one koji planiraju da rade u tom sektoru i noćne poslove. Generalno, mesto nije ekskluzivno, turisti nisu mnogo bogati, većina turista su Rusi dok su glavne noćne ptice i glavne mušterije tih "noćnih radnika" mladi Holanđani tj. učenici i studenti iz ove zemlje. Kažu mi da su ranije glavni turisti bili Nemci, Irci i drugi zapadnjaci ali da se to promenilo. Holandski jezik je odvratan a Holanđani piju ko štuke. Hahaha. Više čak i od Engleza. Na glavnom putu ima butika, zlatara i radnji sa bundama na sve strane-upravo zbog Rusa. U Hersonisosu radi dosta Srba, što sezonski, što duže vreme i dok sam radio tamo, upoznao sam dosta njih. Što se tiče srpskih turista ima i njih ali ne mnogo i većina njih su ili gastarbajteri ili Beograđani, dakle, ima veoma malo srpskih turista iz unutrašnjosti Srbije dok srpskih radnika ima iz svih krajeva Srbije a najviše iz Leskovca i to dosta govori o centralizovanosti Srbije.
Platio sam stan i ostao otprilike sa 50 evra u džepu. E tu nastaje ključno filozofsko ali i životno pitanje. U džepu sam imao samo 50 evra (mada sam u životu imao i manje) i šta sad? Shvatio sam da je finansijska situacija veoma loša i da prosto nemam dovoljno para za brz ekonomski razvoj. Neko bi rekao da je to "realnost". Ali ne, TO NIJE "REALNOST". Šta sad, treba da kukam i da se bacim u Moravu (tj. u more

). Ne, nisam se žalio, nisam kukao nego sam zasukao rukave i krenuo da masiram po plažama zbog čega sam i došao u GR! U početku je bilo VEOMA TEŠKO ali kasnije je bilo sve bolje i bolje. Prvi dan ništa nisam uradio, katastrofa, još sam našao neku budalu da mi kvari planove e posle je krenulo i kasnije sam zarađivao više. Znači, poenta priče je da NIKADA ne prihvatate "realnost" ako se kosi sa vašim interesima i ako je loša nego da se borite i trudite da idete napred. Ja znam da celog života moram da idem napred, nema stajanja, stagnacija je nazadovanje. Dakle, još jednom, "realnost" ne treba prihvatati, "realnost" treba menjati! I nemojte da prihvatate one zlonamerne savete i konstantacije kada je nešto loše da je to tako i da je to "realnost"!
Pitao sam tog Srbina da pita lika na susednoj plaži da me pusti da radim i pustio me. Na većini plaža su me pustali, naravno skoro svuda sam im pokazivao diplomu. Kinezi isto rade na crno i tamo masiraju Kinezi, Kineskinje, Tajlanđani i Tajlanđanke ali za mene su to sve Kinezi. Krenuo sam da jedem u tom Arby restoranu za 5 evra obrok a ko zna da kuva-još bolje. Doručak sam spremao sam. Radio sam svaki dan po ceo dan. U GR se puno radi u toku sezone i sećam se kada mi se 1 konobar iz BD koji radi kod Arbija žalio na početku sezone kako nema puno posla pa malo radi, malo ne radi i ne može da se skrpi sa parama. A ja mu rekoh kako će u špicu sezone doći vreme da će raditi non-stop i posle će se žaliti kako nema slobodnih dana. U principu, slobodan dan ili čuveni "the day off" u GR se sanja. I tako je i bilo, posle par meseci mi se žalio kako radi ko konj, kako ne može više, xexexe.
Hersonisos je lepo mesto ali nije za neke poslove. Plaže mi se tamo ne sviđaju, rascepkane su i male. Svake noći, pijani Holanđani a malo i Irci se napiju ko štuke, valjaju se po ulicama, povraćaju i prave lom. Mladih Holanđana ima na sve strane i imaju potpuno drugačiji ukus za oblačenje od devojaka iz Srbije. Kad izlaze u grad, oblače se prosto, ništa posebno, nose neke pocepane farmerice, prljave starke, izlizane...A jezik im je tek odvratan. Zvuči kao iskvareni nemački. Ali znaju engleski za razliku od Rusa. Ima 1 diskoteka na šetalištu gde pustaju samo njihovu muziku i muzika im je odvratna. Ispred te diskoteke kao obezbeđenje su radila 2-3 Srbina koji su toliko nabildovani da mi je 1 od njih rekao da kad budem njega masirao da mu naplatim po kvadraturi. Sva sreća, nisam ga masirao inače bih umrEo od umora!
..........................................