Сребрена
Poznat
- Poruka
- 8.130
Чарапе под јастуком краља Петра
МАКРЕНА СПАСОЈЕВИЋ, МАЈКА
....u jesen te nesrećne 1915. godine ... Makrena je svoj put složila sa kraljevim, uverena da vojska mora biti oko svoga kralja i da će tako najpre pronaći svoga sina Marinka. ... Tako je ispred kralja stigla do praga Albanije, na Vezirov most. Prolazila je vojska i Makrena je zagledala svakog vojnika pre nego što bi stupio na most. Jednom ranjeniku dala je košulju. U rukama su joj ostale samo vunene čarape. Utom je na most sa svojom skromnom pratnjom stigao kralj Petar.
Makrena, koju je kralj već bio zapazio u Prištini, u porti manastira Gračanice, posle službe Božije, i od svojih ađutanata do-znao ko je i šta radi, prišla je kralju sa pruženim čarapama: „Uzmi ovo, Gospodaru, i navuci preko čizama, tako ćeš lakše preći preko mosta... Kad pređeš most, Tebi te čarape neće trebati, Gospodaru. Skini ih i potraži moga sina Marinka Spasojevića, iz valjevskog sela Slovca, Tvoga vojnika, u Užičkoj je vojsci. Tako se, rekli su mi, zove njegova jedinica. Ako iko mog Marinka, a daće Bog da je živ, može naći, možeš samo Ti, Gospodaru, i neka Ti je to pred Bogom najveći amanet, Gospodaru!"
Kralj Petar se na svom mukotrpnom putu kroz albanske gudure, pored svih drugih briga i nedaća, stalno raspitivao za vojnika Marinka Spasojevića, ali od njega nije bilo ni traga ni glasa. Međutim, jednoga dana ... kralj je naišao na petoricu smrznutih vojnika. Onaj vojnik sa ispruženim rukama nad vatrom bio je Marinko Spasojević. Kad je to doznao kralj se onesvestio.
Posle pobedničkog povratka u Srbiju kralj je uzalud tražio Makrenu Spasojević, ali je i ona u toku rata preminula.
Godine 1921.... već teško bolestan kralj Petar čuo je priču o neobičnoj smrti Makrene Spasojević. , izvadio je pare i dao da se na Makreninom grobu podigne spomenik. Na skromnom spomeniku bilo je uklesano:
„Ovaj spomenik podiže Petar Karađorđević Makreni Spasojević, koja leži ovde, i njenom sinu Marinku koji se večnim snom smiri u gudurama Arbanije."
Nedugo zatim, umro je i kralj Petar, a na njegovim nogama, po njegovoj naredbi, bile su seljačke vunene čarape, koje je Makrena bila isplela za svog sina jedinca!
A onaj spomenik na groblju u Slovcu majci Makreni je 1945. godine srušila nova vlast .
Ovo je bio povod Milovanu Vitezoviću da pre petnaestak godina napiše roman “Čarape kralja Petra”.
Spomenik Makreni Spasojević na groblju u Slovcu ponovo je podiglo Društvo srpskih domaćina 2011.g, (на иницијативу Нићифора Аничића, Србина из Јужноафричке уније.)
http://www.rudnik.in.rs/rudnik/istorija/srpska-majka.html
http://www.novosti.rs/vesti/naslovna/aktuelno.69.html:331368-Beleg-svim-majkama
МАКРЕНА СПАСОЈЕВИЋ, МАЈКА
....u jesen te nesrećne 1915. godine ... Makrena je svoj put složila sa kraljevim, uverena da vojska mora biti oko svoga kralja i da će tako najpre pronaći svoga sina Marinka. ... Tako je ispred kralja stigla do praga Albanije, na Vezirov most. Prolazila je vojska i Makrena je zagledala svakog vojnika pre nego što bi stupio na most. Jednom ranjeniku dala je košulju. U rukama su joj ostale samo vunene čarape. Utom je na most sa svojom skromnom pratnjom stigao kralj Petar.


Makrena, koju je kralj već bio zapazio u Prištini, u porti manastira Gračanice, posle službe Božije, i od svojih ađutanata do-znao ko je i šta radi, prišla je kralju sa pruženim čarapama: „Uzmi ovo, Gospodaru, i navuci preko čizama, tako ćeš lakše preći preko mosta... Kad pređeš most, Tebi te čarape neće trebati, Gospodaru. Skini ih i potraži moga sina Marinka Spasojevića, iz valjevskog sela Slovca, Tvoga vojnika, u Užičkoj je vojsci. Tako se, rekli su mi, zove njegova jedinica. Ako iko mog Marinka, a daće Bog da je živ, može naći, možeš samo Ti, Gospodaru, i neka Ti je to pred Bogom najveći amanet, Gospodaru!"
Kralj Petar se na svom mukotrpnom putu kroz albanske gudure, pored svih drugih briga i nedaća, stalno raspitivao za vojnika Marinka Spasojevića, ali od njega nije bilo ni traga ni glasa. Međutim, jednoga dana ... kralj je naišao na petoricu smrznutih vojnika. Onaj vojnik sa ispruženim rukama nad vatrom bio je Marinko Spasojević. Kad je to doznao kralj se onesvestio.
Posle pobedničkog povratka u Srbiju kralj je uzalud tražio Makrenu Spasojević, ali je i ona u toku rata preminula.
Godine 1921.... već teško bolestan kralj Petar čuo je priču o neobičnoj smrti Makrene Spasojević. , izvadio je pare i dao da se na Makreninom grobu podigne spomenik. Na skromnom spomeniku bilo je uklesano:
„Ovaj spomenik podiže Petar Karađorđević Makreni Spasojević, koja leži ovde, i njenom sinu Marinku koji se večnim snom smiri u gudurama Arbanije."


Nedugo zatim, umro je i kralj Petar, a na njegovim nogama, po njegovoj naredbi, bile su seljačke vunene čarape, koje je Makrena bila isplela za svog sina jedinca!
A onaj spomenik na groblju u Slovcu majci Makreni je 1945. godine srušila nova vlast .
Ovo je bio povod Milovanu Vitezoviću da pre petnaestak godina napiše roman “Čarape kralja Petra”.
Spomenik Makreni Spasojević na groblju u Slovcu ponovo je podiglo Društvo srpskih domaćina 2011.g, (на иницијативу Нићифора Аничића, Србина из Јужноафричке уније.)
http://www.rudnik.in.rs/rudnik/istorija/srpska-majka.html
http://www.novosti.rs/vesti/naslovna/aktuelno.69.html:331368-Beleg-svim-majkama