Sedamnaest godina od ubistva Zorana Đinđića

А што ти патетишеш око Београдског Квислинга? ;)
https://www.theguardian.com/world/2003/mar/14/serbia.comment
The quisling of Belgrade
Neil Clark
guradian.jpg
 
Poslednja izmena od moderatora:
“Bojkot nije sjajna strategija, ali jednom se mora reći dosta siledžijstvu, poniženju, nacionalnom i građanskom propadanju” Zoran Đinđić 1997.
ES5Kme0WsAAS0uD
Ево предлога за Ђинђолинистанце, обожаваоце Видкуна Квислинга:
  • Да се Др. Зоран Ђинђић од стране Народне скупштине Остатака Републике Србије и званично прогласи
  • за „нашег највећег сина демократије свих наших народа и народности“,
  • · Да се од стране исте скупштине изгласа „Закон о заштити лика и дела Др. Зорана Ђинђића“,
  • · Да се град Ужице преименује у Ђинђићево Ужице, Косовска Митровица у Ђинђићеву Митровицу, а Врбас у Ђинђићев Врбас. У сва ова три Ђинђограда би се главни градски булевари и скверови (на немачком „platz“) преименовали у Ђинђо-плацеве и Ђинђо-авеније,
  • · Да се у свим државним и јавним установама у главним холовима поставе Ђинђо-попрсја, а у свим државним канцеларијама и школско-наобразбеним институцијама обесе урамљени портрети Др. Зорана Ђинђића (све фабрике су већ распродате странцима и домаћим тајкунима тако да није остала ни једна државна да се поноси његовим портретом и попрсјем),
  • · Да се Др. Зоран Ђинђић промовише у почасног маршала „Демократске Војске Србије“ – ДВС (то је она војска која је сведена на ниво ватрогасног друштва уз укинуће обавезног служења војног рока),
  • · Да се дан рођења Др. Зорана Ђинђића нерадно прославља као државни празник - „Дан Демократије“,
  • · Да се у родном месту Др. Зорана Ђинђића, Босанском Шамцу, оснује кадровска партијска школа „Demokratie über alles“, а за почасног директора школе именује Јошика Фишер – особни Ђинђићев френд из Франкфурта из књижаре „Карл Маркс“ у коју је Зоран радо свраћао као студент, а у којој је радио Јошика, а чије је искрено пријатељство зацементирано за време демократске НАТО акције „Милосрдни Анђео“ из 1999. г.,
  • · Да се родна кућа Др. Зорана Ђинђића у Босанском Шамцу реконструише и претвори у „Музеј демократије“,
  • · Да се посмртни остаци „Нашег највећег сина демократије свих наших народа и народности“ свечано пренесу у новоизграђену маузолеј – „Кућу демократије“ негде на Дедињу (може и тик уз „Кућу цвијећа“) и
  • · Да се уведе институција „Демократске штафетне палице“ која би се након обиласка читавог Остатка Републике Србије и земаља Европске Уније и НАТО пакта свечано уручивала на почасној бини Стадиона ЈНА Пр(иј)едседнику остатака Републике Србије.
МОЖЕ? ;)
 
Sada bi Srbija bila u EU ,plate oko 700evra, Ali ne daju dusmani. Vucic bi bio referent za odbranu i zastitu u kovnici novca. Seselj bi gajio vinovu lozu u Popovom polju. Radeta bi radila u picinom parku sa vojskom,
Najmanje 1k prosečna plata.
30% manje bi napustilo Srbiju.
Rešeno pitanje Kosova.
Srbija lider u regionu.

Šta god mislili o Zoranu opet daleko bolja opcija od svih radikalno-naprednjačkih i kvazi socijalističkih opcija do sada!
 
Najmanje 1k prosečna plata.
30% manje bi napustilo Srbiju.
Rešeno pitanje Kosova.
Srbija lider u regionu.

Šta god mislili o Zoranu opet daleko bolja opcija od svih radikalno-naprednjačkih i kvazi socijalističkih opcija do sada!
Siguran sam u to. A ovakvi kao Glisha ,Aleksandar Gligorijevic bi imali adekvatan tretman u nekoj zdrvstveno ustanovi za mentalno zdravlje, Nega komplet od ishrane higijene do pomoci psihijatrije. Ne bi bio na ulici.
 
Najmanje 1k prosečna plata.
30% manje bi napustilo Srbiju.
Rešeno pitanje Kosova.
Srbija lider u regionu.

Šta god mislili o Zoranu opet daleko bolja opcija od svih radikalno-naprednjačkih i kvazi socijalističkih opcija do sada!
Ni ja ga nisam "mirisao" u pocetku, ali sad kad vidim kakvo je zlo i zgadija dosla posle njega .definitivno bi sa njim Srbija bila bolje mesto za zivot nego sad !
 
Pogledajte prilog 662449


Na današnji dan pre 17 godina izvršen je atentat na Zorana Đinđića

Sedamnaest godina od ubistva Zorana Đinđića

“Ako dаnаs ne uspemo, jedini rаzlog smo mi sаmi”, bila je jedna od glavnih parola Zorana Đinđića, čiju godišnjicu smrti danas obeležava Srbija.


Sedamnaest godina od ubistva Zorana Đinđića 1


Piše: M. J.12. marta 2020. 07.00 Izmenjeno: 07.01

Prvi demokratski premijer, jedan od 13 intelektualaca koji su obnovili predratnu Demokratsku stranku, glavni inicijator demonstracija 90-ih i gradonačelnik Beograda (1997) – ubijen je na današnji dan pre 17 godina. Đinđić je bio srpski političar, državnik i doktor filozofije.
Pucanje u demokratiju
Njegovo ubistvo tumači se kao namera da se zaustavi proces demokratizacije i modernizacije društva i korenitih ekonomskih i socijalnih reformi nakon pada režima Slobodana Miloševića.
Ubijen je 12. marta 2003. godine. Ubistvu tadašnjeg predsednika Vlade je prethodilo nekoliko ranijih neuspelih pokušaja ubistva. Najpoznatiji neuspeli atentat izveden je u jutro 21. februara 2003. godine, kada je Dejan Milenković Bagzi, član tzv. zemunskog kriminalnog klana, pokušao da zaustavi automobil u kojem je bio premijer, dok su u zasedi čekala četvorica atentatora. Ipak, Đinđić je, zahvaljujući delovanju obezbeđenja, izbegao ozbiljne povrede i preživeo pokušaj ubistva.

Atentat su organizovali pripadnici Jedinice za specijalne operacije (JSO) i „zemunskog klana“. Kao kolovođe grupe identifikovani su nekadašnji komandant Jedinice za specijalne operacije (JSO) Milorad Ulemek Legija i vođe krinimalnog „zemunskog klana“ Dušan Spasojević Šiptar i Mile Luković Kum.
Na Đinđića je iz zgrade u Ulici admirala Geprata 14, pucao pripadnik JSO Zvezdan Jovanović, koji je, kao i bivši komandant JSO Milorad Luković Legija, osuđen pred Specijalnim sudom na 40 godina zatvora.
Presudu je potvrdio i Vrhovni sud Srbije 29. decembra 2008. godine.

Đinđić je sahranjen 15. marta 2003. u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu, uz prisustvo više od 70 stranih državnih delegacija. U pogrebnoj povorci bilo je više stotina hiljada građana.
Od filozofa do premijera
Zoran Đinđić je rođen 1. avgusta 1952. godine u Bosanskom Šamcu. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Beogradu 1974. godine. U periodu od 1977. do 1990. godine boravio je u Nemačkoj na više univerziteta i instituta društvenih nauka – Konstanc, Bon, Frankfurt. Doktorirao je 1979. godine na Univerzitetu u Konstancu gde je radio kao asistent.

Jedan je od osnivača Demokratske stranke u kojoj je u septembru 1990. godine izabran za predsednika Izvršnog odbora. Godine 1994. Zoran Đinđić je postao predsednik Demokratske stranke.

Sedamnaest godina od ubistva Zorana Đinđića 2


Protesti protiv Slobodan Miloševića, oktobar 1999. godine; Foto: Saša Stanković/EPA
Bio je viši naučni saradnik u Centru za filozofiju i društvenu teoriju u Beograd i profesor na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu. Đinđić je bio i poslanik u prva tri višestranačka saziva Narodne skupštine i u Veću republika Skupštine SRJ.
U sudskom sporu sa predsednikom Vlade republike Srbije Mirkom Marjanovićem, 20. septembra 1996. osuđen je na četiri meseca zatvora, uslovno na dve godine. Vrhovni sud Srbije 9. jula 1998. preinačio je presudu i izrekao novu u kojoj je osuđen na sedam meseci zatvora, uslovno na tri godine.

Sedamnaest godina od ubistva Zorana Đinđića 3

Studentski protresti 1996. godine, koje je Điđić vodio

Nakon niza masovnih protesta zbog toga što je republička vlada poništila izbore tokom 1996/97, Đinđić je 21. februara 1997. postao predsednik Skupštine grada Beograda.
Sa Srpskim pokretom obnove Vuka Draškovića i Građanskim savezom Srbije Vesne Pešić stvorio je koaliciju „Zajedno“, koja se raspala samo četiri meseca nakon svoje pobede.

Đinđić je smenjen sa mesta predsednika Skupštine Beograda glasovima Socijalističke partije Srbije, Srpske radikalne stranke i Srpskog pokreta obnove.
U junu 2000. Đinđić je pruzeo funkciju koordinatora u SZP, a potom postao i šef centralnog izbornog štaba i koordinator promotivne kampanje DOS-a za izbore koji su održani 24. septembra 2000. Na tim izborima Đinđić je izabran za poslanika u Veću republika Skupštine SRJ.

Za premijera Srbije izabran je 25. januara 2001. nakon pobede DOS-a na republičkim parlamentarnim izborima u decembru 2000.
Američki nedeljnik „Tajm“ u septembru 1999. godine uvrstio je Đinđića među 14 vodećih evropskih političara trećeg milenijuma.
link




Ђинђића је убила Милошевићевска "дубока држава" уз помоћ BND-a, a користећи Службу безбедности Војске Југославије и људе из Ђинђићевог окружења!

Prvo zaposlenje sa 50 godina
Prvi posao - premijer

More marš u tri lepe...

Nego koliko ima para na računima?
Oće li ona žena za života nazad u svoju vilu?
 
Ni ja ga nisam "mirisao" u pocetku, ali sad kad vidim kakvo je zlo i zgadija dosla posle njega .definitivno bi sa njim Srbija bila bolje mesto za zivot nego sad !
Vidi nije to da se Srbiji dogadja prvi put. Od kralja Milana,Mihajla do masakra nad Aleksandrom i Dragom Masin. Taman kad Srbija dodje na korak od Evrope pojavi se neko gofno kao Apis ,Legija i to raspicka za sledecih 30 godina. Kada su ubili Aleksandra Obrenovica ni jedna dinastija u Evropi nije htela da ima kontakte sa Srbijom a glavni krivci jos napredovali u sluzbi od Apisa ,Pere Zivkovica. Pera Feder cudna koincidencija ,uvek neki homic ucesvuje u zaveri.
 
Shvatam, samo sto to vucko radi sa gacama do kolena i klececi pred EU , a ovome sludenom narodu je uzeo sve, pravo na skolovanje, zdravstvo, intelekt izvredjao je intelegenciju ovoga naroda i sveo drzavu na nivo" Farme" i ostalih realiti bljuvotina !
To mu je vrhunski domet !
Ako vidiš koji su ljudi bili u Đinđićevoj vladi onda postaje jasno da bi sve to uzeo i Đinđić. Kad see već pominje "Farma " da podsetim da je isti (Đinđić) spasao Pink televiziju.
 

Back
Top