sat kada se ne slazu majka i muz?

Tacno,ali nekada nije bas sve lako uraditi nesto.Mama mi je bolesna i ne moze sama.Kada bih otisla pocepala bih se na pola a problem bi ostao.Sta mislite o ludoj ideji da mozda p[ostoji sansa da nadu zajednicki jezik.Pritom mama mi nije bas u mladim godinama i ostala je bez tate a ta nije prebolela a pitanje i da li ce!

Да ли си пробала да разговараш са њима и кажеш им да ти је тешко, да их обоје волиш, али да не желиш да посредујеш?

Извини, питам којешта, али дала си мало података, па морам.
 
brže, bre to kojice, počeće otisak nedelje...gleaj, priča o deci koja mogu, a izdržavaju ih roditelji - plaćaju kiriju je priča o deci- kretenima..to nije lepa priča...al to je offtopic..

eto, naš narod..nek ide muzikolog da čuva guske po barandi, nek arheolog čuva šampinjone u kos. mitrovici....batali to, neg priđi psihološki problemu, dakle MORAJU da žive zajedno i kako to sad pomiriti..
Па шта причам ја све време? z:hm:
разумевање, српљење, медитација... ето.. најбржи могући одговор...z:hi:
а и звучи као луда идеја..z:D

te podatke nemamo... :P
То се подразумева. z:lol:
 
Tacno,ali nekada nije bas sve lako uraditi nesto.Mama mi je bolesna i ne moze sama.Kada bih otisla pocepala bih se na pola a problem bi ostao.Sta mislite o ludoj ideji da mozda p[ostoji sansa da nadu zajednicki jezik.Pritom mama mi nije bas u mladim godinama i ostala je bez tate a ta nije prebolela a pitanje i da li ce!

Па сад....шанса увек постоји...али за то је потреба воља обе стране. Мама је жена у годинама, таква каква је, болесна и усамљена...тешко да је спремна и способна да се у овим годинама мења и прилагођава. Рачунај на то. z:(
 
Mama te "malo" ucenjuje? mislim, na emotivno ucenjivanje... nije lepo da pokušava da vodi "glavnu reč" nije u poziciji, osim ako joj ti to dozvoliš i ako tebi tako zbog nečeg odgovara.
Koliko njih dvoje uopšte imaju potrebu previše da komuniciraju?
Lepo bi bilo i dobro je da vas pusti da razvijate svoj život, i da bude zahvalna što vas ima da brinete o njoj i što ste na to spremni. Ti to radiš iz emotivnih razloga, jer voliš mamu i potrebna si joj, a tvom mužu si prioritet ti, ali... On ne može i ne treba da toliko saoseća sa tvojom mamom...
ne znam, jer nisi puno napisala šta se dešava, ali znam da ako stvarno MORATE biti zajedno, okreni situaciju u svoju korist, a samim tim na zadovoljstvo svih!
Najbolje se postigne razgovorom i svaku rečenicu počni sa VOLELA BIH DA... OSEĆAM SE ZBOG ONOGA ŠTO RADITE TAKO I TAKO... i u tom stilu
eto, srećno!
 
Да ли си пробала да разговараш са њима и кажеш им да ти је тешко, да их обоје волиш, али да не желиш да посредујеш?

Извини, питам којешта, али дала си мало података, па морам.

Svakako da sam probala da razgovaram.Iskreno sa mamom je malo lakse(vise me cuje nego muz),ali sva prica do prve prilike.Koren problem potice sto je muz dete sa sela a mama gardska,poslovno veoma uspesna zena!Dok nije otisla u penziju i zatvorila se u kucu.A mog muza nije prihvatila na prvi pogled.Naravno on je odgovorio na njene antipatiju i prica je krenula.Kada je bilo vreme za odvajanje(dok je tat bio ziv),stvar je bila podnosljiva.Ali posle tatinog odlaska,vremenom situacija je sve gora i sada zivim u paklu jer svaki njihov razgovor moze da zavrsi najstrasnijom svadom.A posle ja ispastam za sve.A kada sam relativno skoro pomenula nas odlazak dozivela je kao svoju smrtnu presudu.Posle toga sam shvatila da ako odem,jednostavno ce presviosnuti.To moji muz shvata ali sav bes koji oseca u odnosu na nju onda ja prevalim preko svojih leda!Bas zabavno!
 
А да их сакупиш лепо обоје и да им кажеш нешто у стилу:''Слушајте, не желим више да будем посредник у вашем односу, ни жртва ваших међусобних свађа! Ако хоћете, наставите да се свађате, али мене не мешајте у то! Ваш однос је ваша ствар, ако вам је до свађа свађајте се, али ја нећу да имам ништа с тим!''

Ако ништа друго није помогло, можда то хоће. Не да они престану да се свађају - него да себе поштедиш нечега што је ЊИХОВА, а не твоја ствар! Одрасли људи су обоје - оговорни су за своје понашање, нек се сами носе са тиме.
 
Да би се сукоб решио потребна је сарадња обе стране...
мноооого стрпљења и добре воље... а ако тога нема онда...z:hi:

A osim ovoga i da prihvate jedno drugo....
Pitanje je da li to zele, jer je mogucez:(
Koliko ce ko napraviti ustupaka i kompromisa je samo njegov licni izbor
Zato draga nasa Bony, ovaj put nikakav savet nece pomoci, vec razgovor i dogovor
Zelim ti puno srece! Moguce je, treba pokusati
Hellen je lepo rekla, i podrzavam da zauzmes stav
 
Najgore od svega u takvim poremecenim odnosima je to sto koliko god ljudi pokusavali da izglade taj odnos....ako je nesto otislo predaleko,pale neke mnogo teske reci,onda to nikada ne moze da bude normalan,zdrav odnos...u neku ruku korektan,ali pitanje je koliko ko moze da proguta.
 
Ziveli smo i sa mojima i sa njegovima, i i sa mojima i njegovima istovremeno.
Sa svima smo u dobrim odnosima samo zato sto smo svima odmah stavili do znanja gde je kome mesto i da smo jedno drugom najvazniji mi, pa onda dolaze svi ostali. Bilo je nekih pokusanja mesanja u ovo i ono, ali su brzo odustali. U pocetku ih je sokiralo sto smo mi uvek na istoj strani, a ne uz roditelje, ali im je posle ovoliko godina svima zbog toga drago i sale se na taj racun.

Poenta:
1)Roditelji i muz/zena nisu ista kategorija. Dok se smatraju jednakim, dotle ce ovaj izmedju dve vatre skupo da placa svoju neodlucnost.

2)I jedni i drugi roditelji moraju imati potpuno isti tretman - na to su svi osetljivi. Ne sme da jedan roditeljski par bude "bolji" od drugog iako mozda objektivno vise cini. Sve se oprasta, ali ne ako je neko drugi vazniji ;)

3)Sto pre mora da se resi ta situacija jer kako vreme ide to je sve veca grudva koja se kotrlja i tesko je zaustaviti

4)NIKADA roditeljima ne sme pasti na pamet da par ne bi opstao bez njih. Mnogi manipulisu u ovoj ekonomskoj krizi cinjenicom da mladi nemaju para, ali ako im se stavi do znanja da ce se neko resenje svakako naci, ali da ucene ne dolaze u obzir, to znacajno menja situaciju.
 
Svakako da sam probala da razgovaram.Iskreno sa mamom je malo lakse(vise me cuje nego muz),ali sva prica do prve prilike.Koren problem potice sto je muz dete sa sela a mama gardska,poslovno veoma uspesna zena!Dok nije otisla u penziju i zatvorila se u kucu.A mog muza nije prihvatila na prvi pogled.Naravno on je odgovorio na njene antipatiju i prica je krenula.Kada je bilo vreme za odvajanje(dok je tat bio ziv),stvar je bila podnosljiva.Ali posle tatinog odlaska,vremenom situacija je sve gora i sada zivim u paklu jer svaki njihov razgovor moze da zavrsi najstrasnijom svadom.A posle ja ispastam za sve.A kada sam relativno skoro pomenula nas odlazak dozivela je kao svoju smrtnu presudu.Posle toga sam shvatila da ako odem,jednostavno ce presviosnuti.To moji muz shvata ali sav bes koji oseca u odnosu na nju onda ja prevalim preko svojih leda!Bas zabavno!
Mami svaka cast, ali ako joj dozvolis da ona ocenjuje ko je dovoljno dobar za tebe, to se moze zavrsiti razvodom i zivotim sa mamom. Ona ima prava na vasu negu, postovanje i sve ostalo, ali ne i na aroganciju.

Kazes da ti ispastas za sve. Tebi jeste najteze medjutim i kljuc je u tvojim rukama. Ako cekas da oni to sami rese to se nece dogoditi. Sta si sve spremna da zrtvujes da bi mama mislila da si dovoljno dobra cerka? Ako je muzevljeva mana to sto reaguje na nipodastavanje to mu se ne moze zameriti.

Sta ti radis dok se oni svadjaju? Da li stajes na neciju stranu? U ovom konkretnom slucaju je (na osnovu navedenog) napadnut tvoj muz i bilo bi u redu da sa majkom o tome porazgovaras, ali mislim da je bolje nasamo. Sa ljubavlju i postovanjem, ali odlucno treba joj staviti do znanja da to sto je zdravstveno ugrozena nije argument za agresivno ponasanje.

Ocekuje se da zivite sa njom jer ce u protivnom presvisnuti. Da li ona razmislja o tvojim osecanjima i o njegovim ili samo svojim?
 
Izmedju zeta i taste ne postoje (bar ne pozitivne) emocije, i cerki je jedino ovde stalo da budu svi u dobrim odnosima. Ako ih pusti da se svadjaju, a ona se izmakne, nista se dobro nece desiti. Ja bih insistirala da taj zet mora da bude postovan.

"Gradska i uspesna zena" kao argument za zagorcavanje zivota to sto zet nije dovoljno reprezentativan?!
A ipak ocekuje da taj covek ostane da zivi sa vama? Ili mozda ocekuje da on ode i da tako njen problem nestane, pa da onda mozes da joj se posvetis u potpunosti?

Emocionalne ucene su najperfidnije. Tesko im se odupreti jer ih je tesko prepoznati. Ona je bolesna i fizicki nemocna, pa ti je tesko da povezes to njeno stanje sa agresivnoscu, ali te ona u stvari muci. Pri tom rec je o majci, nekome za koga se podrazumeva da je plemenit i da nas voli najvise. Ona mozda i nije svesna da nema prava da se tako ponasa, ali je na tebi da je zaustavis.

Ja bih joj na tvom mestu rekla da je volim i da ostajem da brinem o njoj pod uslovom da moj muz bude postovan. U protivnom, odlazim. I zaista bih tako i ucinila. Rekla bih joj to vrlo ozbiljno, kratko, odlucno i smireno i bilo bi joj jasno da ce tako i biti.

Izvinjavam se ako sam bila gruba, ali sam imala prilike da gledam slicne situacije (moji roditelji sa njihovim roditeljima, a i kod muzevljevih je bilo slicno) tako da znam o cemu govorim i da smo zahvaljujuci tome sto smo imali prilike da vidimo kako to izgleda imali i mm i ja imamo dogovor da mi ni pod kakvim okolnostima necemo dozvoliti da nas neko ucenjuje. Mogu ti reci da je uspelo. Svi znaju da se ne salimo iako smo sa svima ok. Stalno je negde prisutno da ako se predje crta mi odosmo.

Srecno!:D
 
A kada sam relativno skoro pomenula nas odlazak dozivela je kao svoju smrtnu presudu.Posle toga sam shvatila da ako odem,jednostavno ce presviosnuti.To moji muz shvata ali sav bes koji oseca u odnosu na nju onda ja prevalim preko svojih leda!Bas zabavno!

Da li shvatas da te majka ucenjuje na najgori moguci nacin? Od cega ce presvisnuti, od toga sto joj cerka ima muza i kao, sto i svaki normalan par zeli, hoce da zivi svoj zivot samostalno?
Ovo nije normalno, to moras da shvatis. To je uzasno sebicno sa njene strane i ona ima probleme sa kojima mora sama da se izbori (npr. da joj je cerka odrasla zena!). Ti sa tim nemas nista!
Zamisli da svi roditelji tako "presvisnu" kad im se deca ozene/udaju? Sta sa roditeljima tvog muza? Jesu mozda i oni tako zato sto on ne zivi sa njima i jos se ozenio nekom gradskom devojkom, umesto devojkom sa sela?
Vidis kako postoji nekoliko perspektiva u toj prici, a ne samo perspektiva tvoje majke.

Ne razumem deo o tome da tvoja majka nije u stanju da zivi sama. Ej, kad je neko u stanju toliku energiju da trosi na svakodnevne svadje i da bude toliko agresivan, taj nije toliko bolestan koliko tvrdi. Cak i savrseno zdrave osobe svadje ubijaju, tesko ih podnose i nisu u stanju da se nose sa njima bez posledica. Ja zaista ne mogu da zamislim osobu koja je stvarno tesko bolesna a da moze sebi da priusti takvo trosenje energije.

I jos mi upada u oci to sto kazes za svoju majku da je BILA jako uspesna poslovna zena i da je iz grada a nekako se podrazumeva da to tvom muzu smeta. Sta, sad je on iskompleksirani seljak? Upravo to pokusava da dokaze tvoja majka. Ti se sigurno nisi udala za iskompleksiranog seljaka, je l da? Nego za nekog koga volis i ko ti odgovara. A mama ti ispira mozak sve u 16 sa ovom pricom.
Inace, obozavam takvu zamenu teza - nekog konstantno maltretiras i nipodastavas, covek shodno tome izgradi odnos prema tebi a ti onda negiras svako svoje ucesce u prici i proglasis coveka za kretena. Cista manipulacija.
I sta ima veze sta je tvoja majka bila. Mozes misliti. Racuna se sta je neko sad i kako se sad ponasa prema ljudima oko sebe.
I od vas obe nije fer prema tom coveku sto mu nabijate na nos svoje gradsko poreklo. Ponasajte se onda kao gradjani za pocetak.
 
Imali neko resenje kada morate da zivite zajedno a majka i muz vam se neslazu da krajnjih granica?Pritom tarze od vas ad ih [podrzite i da su bas oni u parvu a ne ona druga strana?!


Ima: Dotična ćerka, odnosno supruga, mora prvo sa sobom da raščisti ko je glavni stub kuće (ona, lično), pa kad to jednom shvati i prihvati, jednostavno da zabrani (izbor teksta i tona prema ličnostima - no ipak, "blag ali energičan " tj. koji ne ostavlja mesta prigovorima, ili, nedajbože otporu...) svako neprijateljstvo između "zaraćenih strana". ako ne ide, onda ostaje da im se zabrani svaki razgovor, kao mera "pred isključenje" - tj. ko nije u stanju da, radi voljene osobe, održava mir u kući, mora da ideeee....

Nema drugog načina.

Ovo se isto preporučuje i muškarcima koji se nađu u istoj situaciji, nema tu razlike - uvek trpi onaj u sredini.

Ja, lično, počela bih da se pitam da li me oni vole i mama, i muž.
 
Svakako da sam probala da razgovaram.Iskreno sa mamom je malo lakse(vise me cuje nego muz),ali sva prica do prve prilike.Koren problem potice sto je muz dete sa sela a mama gardska,poslovno veoma uspesna zena!Dok nije otisla u penziju i zatvorila se u kucu.A mog muza nije prihvatila na prvi pogled.Naravno on je odgovorio na njene antipatiju i prica je krenula.Kada je bilo vreme za odvajanje(dok je tat bio ziv),stvar je bila podnosljiva.Ali posle tatinog odlaska,vremenom situacija je sve gora i sada zivim u paklu jer svaki njihov razgovor moze da zavrsi najstrasnijom svadom.A posle ja ispastam za sve.A kada sam relativno skoro pomenula nas odlazak dozivela je kao svoju smrtnu presudu.Posle toga sam shvatila da ako odem,jednostavno ce presviosnuti.To moji muz shvata ali sav bes koji oseca u odnosu na nju onda ja prevalim preko svojih leda!Bas zabavno!


Neće presvisnuti. Probaj, pa ćeš videti. Kad joj kažeš da se morate razdvojiti, ali tako da ona to shvti ozbiljno, videćeš da je mnogo manje bolesna (fizički) nego što izgleda.
A lako je moguće i da je kod nje počela skleroza...staračka demencija...ili kako to već zovu...može to i pre 60-tih godina, ne mora se biti mnogo star... a u početku izgleda samo kao neviđen bezobrazluk i tek kad stvar odmakne, i postane očigledno, porodica shvati da je to već odavno počelo...Možda grešim, ne poznajem je, ti možeš bolje proceniti može li biti nešto takvo u pitanju. Ako ti se učini da je tako nešto moguće, možeš razgovarati sa njenim lekarom, to se leči, i osoba može sasvim mirno provesti starost. Molim te da ovo ne shvatiš uvredljivo, to mi nije bila namera, samo pokušavam da nađem razlog za njeno takvo ponašanje, koje je iracionalno.
 
A u cemu je problem sa muzevljevim ponasanjem? Koliko sam shvatila njegovo ponasanje je ODGOVOR na tastino potcenjivanje.


On bi, eventualno, mogao da je, što je više moguće ignoriše, i ne uzima za ozbiljno njene reči, jer ona nije nikakav "faktor" u njihovom braku - a i on je mlađi, ima jače živce, pa ne mora baš svaku put da se "uhvati na lepak" kad se njoj prohte da se svađa... Nije to uvek lako sprovesti, znam, ali za "prvu pomoć", moglo bi da im malo poštedi nerve, i manje utiče na odnose.
 
Slazem se sa prethodnim odgovorima,upravo zbog te majcine recenice "da ce presvisnuti ako ode",tipicna ucenjivacka recenica i ovi saveti su na mestu kada je u pitanju roditeljska krivica. Ali,sta kada je obrnuto? Imam u blizoj okolini takav slucaj,par se u svemu super slaze,osim u jednoj stvari-on otvoreno pokazuje netrpeljivost prema njenoj majci,kao zena mu je jako antipaticna. Zena im se nikad nije mesala u zivot,a i on sam kaze da nisu njeni postupci razlog sto je ne voli. Devojku skoro niko ne razume,zato sto uglavnom svi automatski smatraju da je problem u toj zeni i misle da devojka preteruje i preuvelicava. Nedavno je izbila zesca svadja izmedju devojke i njenog dragog:bilo je nas par u drustvu,nesto smo se zezali,i on je odjednom,nicim izazvan poceo da se sprda(ne otvoreno,ali je u sustini bilo vrlo bezobrazno)na racun njene mame. Ona naravno digne frku,posvadjaju se. Njegovo objasnjenje-malo se zaneo,zaboravio da je i ona tu i preterao,ali da je bio samo "surovo iskren". Uglavnom joj svi govore da treba da predje preko toga,a ona izmedju ostalog pita mene sta bi ja uradila...Ja joj otvoreno kazem da bi u tom trenutku verovatno pokusala da ga pridavim,zato sto je vredjanje roditelja jedna od stvari koje ne podnosim,i da inace ne bi mogla da budem sa nekim ko nema nikakvog postovanja za njih. E sad,devojka se nalazi u bas teskoj dilemi,ne zna sta da radi. Da li je neko imao iskustva sa takvom situacijom? Jeste li presli preko toga,i da li je moguce da se takvi ispadi ne ponove?
 
Slazem se sa prethodnim odgovorima,upravo zbog te majcine recenice "da ce presvisnuti ako ode",tipicna ucenjivacka recenica i ovi saveti su na mestu kada je u pitanju roditeljska krivica. Ali,sta kada je obrnuto? Imam u blizoj okolini takav slucaj,par se u svemu super slaze,osim u jednoj stvari-on otvoreno pokazuje netrpeljivost prema njenoj majci,kao zena mu je jako antipaticna. Zena im se nikad nije mesala u zivot,a i on sam kaze da nisu njeni postupci razlog sto je ne voli. Devojku skoro niko ne razume,zato sto uglavnom svi automatski smatraju da je problem u toj zeni i misle da devojka preteruje i preuvelicava. Nedavno je izbila zesca svadja izmedju devojke i njenog dragog:bilo je nas par u drustvu,nesto smo se zezali,i on je odjednom,nicim izazvan poceo da se sprda(ne otvoreno,ali je u sustini bilo vrlo bezobrazno)na racun njene mame. Ona naravno digne frku,posvadjaju se. Njegovo objasnjenje-malo se zaneo,zaboravio da je i ona tu i preterao,ali da je bio samo "surovo iskren". Uglavnom joj svi govore da treba da predje preko toga,a ona izmedju ostalog pita mene sta bi ja uradila...Ja joj otvoreno kazem da bi u tom trenutku verovatno pokusala da ga pridavim,zato sto je vredjanje roditelja jedna od stvari koje ne podnosim,i da inace ne bi mogla da budem sa nekim ko nema nikakvog postovanja za njih. E sad,devojka se nalazi u bas teskoj dilemi,ne zna sta da radi. Da li je neko imao iskustva sa takvom situacijom? Jeste li presli preko toga,i da li je moguce da se takvi ispadi ne ponove?


Takvi ispadi, ne samo da će se ponacljati, već će, tokom godina preći i na ismevanje svoje supruge...Čovek je, jednostavno, prostak! A možda ima i neki problem sam sa sobom? No, to već nije njena stvar...ja bih, na njenom mestu, presekla - pomirila se sa tim da stvar možda neće poći željenim tokom, i rekla mu, da to više nikada ne ponovi, ili ćemo raskinuti - ali onda mora stvarno to i da učini, ili joj nema spasa od njegovog nevaspitanja.
Na šta bi to ličilo kada bi svi ismevali svaku osobu koja nije "po našoj meri"? Pa ako ne ismevamo tuđe i nepoznate, kojim pravom bi ismevali nekoga koga naša voljena osoba voli?
Pa šta ako mu se ne sviđa - nije se on u nju zaljubio, već u ćerku. Ako ga ne dira, ne shvatam zašto je uopšte i pominje...osim ako ne leči neke svoje komplekse, ili indirektno maltretira u stvari nekog drugog... I to će raditi, sve više, dokle god mu ona dozvoli.
 
On bi, eventualno, mogao da je, što je više moguće ignoriše, i ne uzima za ozbiljno njene reči, jer ona nije nikakav "faktor" u njihovom braku - a i on je mlađi, ima jače živce, pa ne mora baš svaku put da se "uhvati na lepak" kad se njoj prohte da se svađa... Nije to uvek lako sprovesti, znam, ali za "prvu pomoć", moglo bi da im malo poštedi nerve, i manje utiče na odnose.
Ne znam taote, meni se cini da ne bi smeo da ignorise to sto ga ne postuje tasta, jer ona ipak JESTE faktor:cry:, nikad nisam za ignorisanje jer ne dobija nista. Agonija se nastavlja, njega niko nema prava da vredja, a narocito ne zbog porekla, ako bi on cutao problem ne bi nestao nego bi rastao kao balon koji na kraju pukne.
 
Poslednja izmena:
Ne znam taote, meni se cini da ne bi smeo da ignorise to sto ga ne postuje tasta, jer on ipak JESTE faktor:cry:, nikad nisam za ignorisanje jer ne dobija nista. Agonija se nastavlja, njega niko nema prava da vredja, a narocito ne zbog porekla, ako bi on cutao problem ne bi nestao nego bi rastao kao balon koji na kraju pukne.

Слажем се.

Тај човек већ улаже своју енергију за опстанак брака док живи под таштиним кровом иако га вређања боле!

Већ нешто покушава да уради за брак, јер разуме жену којој је тешко да се одвоји од мајке!

Али свакако није дужан да трпи увреде.

Можда ће једног дана решити да оде, са женом или без ње!
 
A u cemu je problem sa muzevljevim ponasanjem? Koliko sam shvatila njegovo ponasanje je ODGOVOR na tastino potcenjivanje.

Tu je dodatni problem:sve sto mu je smetalo kod mame a nije rekao(u protoku godina) ,oslobada se tako sto se meni sveti na neki nacin.Prosto kada nesto uradi,uradi kao da je to uradio mami a ne meni.E tu je glavni kamen spoticanja zbog cega se ja i osecam povredeno:cesto nisam u stanju da podelim neki problem sa njim vezano za mamu.Zapravo da shvati da smo na istoj starni a ne da smo protivnici.Ja nism neko ko po svaku cenu brani svoje ali me bole i nepravde.Jer kada smo se vencali moji su nas prihvatili bez i najmanje rezevi.Treba se setiti i lepih trenutaka sa tom istom mamom koja je uz svu averziju prema njemu pokusavala da pokaze i ljubaznost i da pomogne i ucini.
 
Можда ће једног дана решити да оде, са женом или без ње!
Upravo! Voli svoju zenu i trpi te gluposti, ali pitanje je jos koliko ce. Potpuno razumem zenu koja je otvorila temu, ali ako ona ne resi ovo bice zestoko.

Problem je u tome sto mama koja je bila toliko bitna ( uspesna i arogantna ) obicno ima manir da se tako ponasa i u svojoj porodici iz cega sledi da je cerka vaspitana kao poslusno bice, za koju je majka neprikosnoveni autoritet. Tesko je suprotstaviti se tome nekome ko je bez samopouzdanja.

Tesko je shvatiti i da stara, bolesna i nemocna zena moze da maltretira mladog i zdravog muskarca iako se upravo o tome radi.
 
Tu je dodatni problem:sve sto mu je smetalo kod mame a nije rekao(u protoku godina) ,oslobada se tako sto se meni sveti na neki nacin.Prosto kada nesto uradi,uradi kao da je to uradio mami a ne meni.E tu je glavni kamen spoticanja zbog cega se ja i osecam povredeno:cesto nisam u stanju da podelim neki problem sa njim vezano za mamu.Zapravo da shvati da smo na istoj starni a ne da smo protivnici.Ja nism neko ko po svaku cenu brani svoje ali me bole i nepravde.Jer kada smo se vencali moji su nas prihvatili bez i najmanje rezevi.Treba se setiti i lepih trenutaka sa tom istom mamom koja je uz svu averziju prema njemu pokusavala da pokaze i ljubaznost i da pomogne i ucini.

Ух, бојим се да ћу се јако умешати, али ово ми јако боде очи!

Нису они њему хтели да учине нешто добро, него својој ћерци!

А да ли због неких ,,старих добрих ствари'' треба да трпимо понижење, не знам.
Не слажем се.
Ти би, ипак, да угодиш мами више него мужу, а то није баш добро за ваш живот...
Извини, имате ли деце? Можда сам нешто пропустила...
 
Upravo! Voli svoju zenu i trpi te gluposti, ali pitanje je jos koliko ce. Potpuno razumem zenu koja je otvorila temu, ali ako ona ne resi ovo bice zestoko.

Problem je u tome sto mama koja je bila toliko bitna ( uspesna i arogantna ) obicno ima manir da se tako ponasa i u svojoj porodici iz cega sledi da je cerka vaspitana kao poslusno bice, za koju je majka neprikosnoveni autoritet. Tesko je suprotstaviti se tome nekome ko je bez samopouzdanja.

Tesko je shvatiti i da stara, bolesna i nemocna zena moze da maltretira mladog i zdravog muskarca iako se upravo o tome radi.

Хаха, знала сам да ћеш ти ово написати бираним речима, ја бих то рекла мало грубље!
А мислим исто то...
 

Back
Top