Sarmatski Srbi

Istorijom se bavi politika, a ne isotrijska nauka. Ko je jaci u politici, taj pise knjige za skolu i nazalost to mnogi smatraju naucnom istorijom.

Samo malo da te dopunim, dakle istorisjke zaključke koje su doneli isluženi političari i diplomate ( a u našem slučaju arhimandrit, priučeni pravnik) bez formalnog istoriografskog znanja danas brani istoriografska birokratija koja ima rigidno propisana pravila i kanale komunikacije. Dakle, neko, ko nije njihov automatski se odbacuje bez ikakvog pogovora i provere. Jednostavno - ne postoji.
 
Apsurdno je bilo šta dokazivati preko genetike jer su se ljudi na Helmu odvajkada mešali. Da su Srbi Sarmati govori mnogo istorijskih dokumenata. Da Srbi nisu Sarmati nijedan! Zato se BB ovci fataju za to da su Srbi Sloveni mada Šafarik izričito kaže, ne napamet, već na osnovu čvrstih podataka, kako podvlači..." Svi Sloveni su se nazivali Srbima čiji deo su predtavljali Ljutice i Bodrići (u nemačkoj) Ovo uverenje potvrđuje nam, između ostalih i Konstantin Porfirogenet tj. uverenje da su svi ti narodi poticali od Belo Srba koje je Bajerski geograf nazvao Zerviani". U "Starožitnostima" on dodaje:"Ime Srbin spada u najstarije ime naroda". Da su Srbi Sarmati nesumnjivo tvrde dva velika istoričara XX veka- Županič Niko i Tadeuš Sulimirski, apsolutni autoritet čije je celokupno delo posvećeno izučavanju Sarmata. O Srbima Sarmatima pišu M.Nikić i M.Milanović koji stoji potpuno na stajalištu Sulimirskog i niza ukrajinskih istoričara koji tvrde da su Srbi Sarmati. ovi na balkanu pripadaju istočnom ogranku Alana koji su na Balkan došli sa Odokarom, osvajačem Rima. Inače, Odokar je sahranjen na Bribirskoj glavici- potpuno zapuštenu i poluzatrpanu crkvicu (kapelu) u kojoj je sahranjen u kamenom sarkofagu istražio je i dokumentovao M.Milanović u svojoj zadnjoj knjizi.
 
Da su Srbi Sarmati nesumnjivo tvrde dva velika istoričara XX veka- Županič Niko i Tadeuš Sulimirski, apsolutni autoritet čije je celokupno delo posvećeno izučavanju Sarmata.

Zna se vrlo dobro kome je Sulimirski dao prednost, samo sto si ti veoma bezobrazan...


001noh.jpg

.

Str. 24:

002zfb.jpg


.

Str. 197:

003nt.jpg


Tadeusz Sulimirski, The Sarmatians, London, 1970.
 
Otidi na sajt Dveri i pročitaj intervju Miodraga Milanovića Srbi i Osetini su bratski narodi, prenet iz Geopolitike (decembar 2008). Samo će ti se kasti, Tandaramandara! To što si ti naveo potvrđuje moje postove. Izvoli, pročitaj i intervju koji je predsednik Osetije dao istoj Geopolitici gde kaže da deca uče istoriju gde su Oseti i Srbi braća! Samo, kaže predsednik, vi ste otišli a mi ostali. Idi Mršo na bilo koji osetinski sajt pa ćeš samo naći potvrdu mojih tvrdnji.
 
Otidi na sajt Dveri i pročitaj intervju Miodraga Milanovića Srbi i Osetini su bratski narodi, prenet iz Geopolitike (decembar 2008). Samo će ti se kasti, Tandaramandara! To što si ti naveo potvrđuje moje postove. Izvoli, pročitaj i intervju koji je predsednik Osetije dao istoj Geopolitici gde kaže da deca uče istoriju gde su Oseti i Srbi braća! Samo, kaže predsednik, vi ste otišli a mi ostali. Idi Mršo na bilo koji osetinski sajt pa ćeš samo naći potvrdu mojih tvrdnji.

Slazem se. Svi smo mi braca po materi, od sarmatske Engleske, preko slavenske Sarmatije, pa do sarmatske Kine.


004zkq.jpg

.

005pae.jpg



T. Sulimirski, nav. djelo, str. 202-203.
 
Otidi na sajt Dveri i pročitaj intervju Miodraga Milanovića Srbi i Osetini su bratski narodi, prenet iz Geopolitike (decembar 2008). Samo će ti se kasti, Tandaramandara! To što si ti naveo potvrđuje moje postove. Izvoli, pročitaj i intervju koji je predsednik Osetije dao istoj Geopolitici gde kaže da deca uče istoriju gde su Oseti i Srbi braća! Samo, kaže predsednik, vi ste otišli a mi ostali. Idi Mršo na bilo koji osetinski sajt pa ćeš samo naći potvrdu mojih tvrdnji.

Predsednik Osetije :hahaha::rotf: apsolutni autoritet za oblast antičkih naroda .
Njima predsednik piše istoriju :dash: pa bi i nama.

Pa nemaju ni Bugari "bugarske" gene... po ovim Svajcarcima, pa opet...

Danas niko normalan u Bugarskoj i ne tvrdi da Bugari nisu i Sloveni.
A šta je to što bi Srbe činilo Sarmatima ?, geni , kultura, jezik , mitovi . Šta ?
 
Poslednja izmena:
Е моји Срби, каскамо 500 година за Пољацима:

"Sarmatism" (also, "Sarmatianism") is a term that designates the dominant lifestyle, culture and ideology of the szlachta (nobility) of the Polish-Lithuanian Commonwealth from the 16th to the 19th centuries. Together with "Golden Liberty," it formed a central aspect of the Commonwealth's culture. At its core was a mistaken belief in the legend that Polish nobles were descended from the ancient Sarmatians.

http://en.wikipedia.org/wiki/Sarmatism

Мада са обзиром да ми причамо јужнословенски а Лужички Срби западнословенски језик то оставља простора да је и једнима и другима сарматско племе оставило име, као што је турско племе оставило Бугарима име, само нешто касније.
 
http://en.wikipedia.org/wiki/Sarmatism a znam za tu foru :D

Cuo sam i ja da uce da smo mi u srodstvu, ali dobro to mozda iz politickih razloga, mozda hoce da se priblize Slovenima zbog Rusa.

Koliko Bugari inace imaju bugarskih gena, za "slovenske", po Svajcarcima, znam da imaju 15 posto. Ja koliko sam nesto nacuo, mi imamo nesto malo sarmatske nihove genetike, cini mi se nista vise nego Bugari bugarske, pa ako zna neko nesto o tome....
 
Bugari imaju mnogo više od 15% slovenskih haplogrupa , imam stare podatke koji govore o 54%. iskreno nemam pojma koju bi to haplogrupu mogli povezati sa pravim Bugarima (turskotatarskom grupom naroda) , stvari se još komplikuju jer sam na nekoliko mesta pročitao teze nekih lingvista da Protobugari nisu turskotatarskog porekla već iranskog. Što se tiče Srba tu je još teže direktno povezati neku haplogrupu sa Sarmatima .

O poreklu reči Srbi, Srbin , ovde smo raspravljali - poreklo te reči je nepoznato a slični nazivi naroda iz prošlosti ne znače da se radi o današnjim Srbima.
Zaključak bi bio da je teroija o Srbima Sarmatima samo jedna nepotrđena (malo verovatna) hipoteza, što bi bio i odgovor na pitanje zašto današnji ozbiljni istoričari ne žele da ulaze u takve spekulacije.

O drevnom Egiptu temelj istorije je Herodot, a sve sto je on o Egiptu zapisao jest ili ono sto je on cuo ili sto je on izmislio. Pa prica Herodot o periodima kad su bogovi vladali Egiptom, pa prica o piramidama, o dinastijama, pa o letecim zmijama...i tako danas tvrde da imaju istoriju Egipta preko 3000 godina stare ere.

A koliko antickih i rimskih pisaca pominje Srbe i to su "ozbiljnim istoricarima" samo hipoteze?

Sto se genetike tice, tu bi trebalo najmanje hiljadu godina ispitivanja svake generacije mijesanja naroda po geografskim zonama zivljenja da bi se na osnovu genetike moglo gledati kroz istoriju unazad. Sadasnje stanje ne mora biti slika stanja od prije 1000 godina. Mnogo Jevreja je u zla vremena pobjeglo u Etiopiju i danasnji Jevreji Etiopije su crnci.
 
Ево шта Себастијан Долчи каже о језику Сармата.
Језик Сармата налик је на језик Илира који обитавају од Јоније до Венеције, а и једни и други налазе задовољство које им пружа старо порекло; и једни и други живе по областима и једних и других; Зна се јамачно да су Илири, који живе у овом делу Европе, обитавали у Пољској и Сарматији или су пак Сармати дошли у овај дунавски простор, у Мизију, у област Трибала и Илира које се пружају према Јонском мору, па све до Венеције; нисам чуо некога од старих да о томе приповеда, а нити пак сам умем то као праву истину да објасним. Нисам у стању боље да објасним, на основу Увалтона, Бокарта и Александра како је један те исти језик запао различитим господарима родова у првобитној језичкој збрци. Но, пошто се то догодило, не знам, да ли да изводим Сармате од Илира или Илире од Сармата? Међутим, оно што на основу најстаријих споменика поуздано знам, Трачани и Гети су стално и сасвим сигурно имали наш заједнички језик тј, илирски или српски.
Ово другим речима значи да су Срби (Илирима званим) део сарматског народа.
 
Prema podacima sa Eupedije I2 - 21%, R1a - 18%, I1 - 3%, dakle, ako bismo računali da je onaj I1 slovenskog a ne germanskog porekla, onda ukupno 42%,
veoma slično Rumuniji.

U redu , ja sam dodao i E1b1b1a2 (E-V13) koja izgleda nije slovenska haplogrupa a mislio sam da jeste. Postaviću pitanje na drugoj temi u vezi ove grupe.
 
Е моји Срби, каскамо 500 година за Пољацима:



http://en.wikipedia.org/wiki/Sarmatism

Мада са обзиром да ми причамо јужнословенски а Лужички Срби западнословенски језик то оставља простора да је и једнима и другима сарматско племе оставило име, као што је турско племе оставило Бугарима име, само нешто касније.

Koji je to jezik južnoslovenski? Doista je nekome teško reći srpski!
 
Draško Šćekić u svojoj knjizi “Sorabi - istina o srpstvu od iskone” iznosi da su Srbi na našim današnjim prostorima živeli više od 7.500 godina. On takođe tvrdi da su Srbi zvanično počeli da broje godine od 5508. godine pre Hrista, prema čemu se navodi da je despot Stefan Đurađ Branković poginuo 6935. godine i da je knez Lazar poginuo na Kosovu 6893. godine. Prema tome, autor ovoga teksta pise ovo godine 7511. u Kanadi. Šćekić takođe navodi da su Mesopotamci počeli brojati godine 3.200 a Egipcani 3.000 godina pre Hrista, Rimljani od 743. godine pre n.e. (godina stvaranja Rima), Grci od 776. godine pre nove ere, od prvih olimpijskih igara. Prema tome Srbi su počeli meriti vreme davno pre svih. Prema tom srpskom kalendaru Car Dušan je proklamovao svoj Zakonik na praznik Vaznesenja, 21. Maja 6857. godine. Dušanov Zakonik ima gotovo svetovni karakter, baziran na hiljadugodišnjim tradicijama srpskog naroda, koje se nalaze u Vedama, a one nose pečat neprolazne mudrosti izvan vremena i prostora. Svi današnji slovenski narodi bili su ujedinjeni pod imenom Srbi, govorili su zajedničkim jezikom, iz koga se kasnije razvilo 12 različitih govora. Šćekić takođe prikazuje, kad je reč o prakolevci srpstva, Indiji, da je tamo nastala prva Srbija, pod imenom Sarbarska. Odatle su oko 4.500 godina pre Hrista započele prve seobe i to u tri pravca: prva u pravcu rajske zemlje Mesopotamije, druga ka srednjoj Aziji, a treća ka severnoj Aziji, današnjoj Rusiji, gde je stvorena plemenska država nazvana Sirbidija, Sirbirija ili Sirbija - Sibir. Ovo je u saglasnosti i sa drugim autorima koji će u daljem tekstu biti prikazani


U traganjima za srpskim korenima Ognjen Radulović navodi da je Balkansko poluostrvo bio prvi naseljeni region iz koga su kasnije naseljavani ostali delovi Evrope. Srbi se ovde nisu doselili, već su tu živeli od svoga početka i odatle su se raseljavali. Podunavlje je kolevka evropske, pa i svetske civilizacije. Prema tome, sadašnji stanovnici Balkana su potomci plemena Rašana, koji su tu živeli od najstarijih vremena. Istoriju Tribala, trinaest vekova pre Hrista, Herodot smešta u Pomoravlje, kako kaže zapadno od reke Istkar, gde iz ilirske zemlje reka Angro teče na sever i uliva se u Astkar. To prema sadašnjem stanju odgovara slivu zapadne i velike Morave i Dunava. U knjizi “Civilizacija Germana i Vikinga” izdatoj 1976. godine u Švajcarskoj, Patrik Lut (Patrick Louth) pise da su 2.000 godina pre Hrista u Skandinavske prostore došli narodi iz Podunavskih ravnica. Za mnoge istrazivače ostali su “misteriozan” narod. Drugi Švajcarac Judžin Pitar (Eugene Pittard) kaže da su ti “misteriozni” narodi naselili i obale Norveške i Škotske, a smatrali su ih pripadnicima dinarske rase, bili su visokog stasa i lepi. Po Pitaru kretali su se od Venecije, preko Centralne Evrope i Nemačke, do Švedske i Norveške, a druga grana prešla je moreuz Kale i nastanila britanska ostrva. Sve su to bili naši pretci, Srbi.
 
Obelisk iz Ksantosa sadrži natpis uklesan u kamenu, koji pretstavlja zbirku zakona starih Srba. Ovaj zakonik stariji je nekoliko vekova od Mojsijevog. Prema Ptolomejevoj “Azijskoj i Evropskoj Sarmatiji i delu Indije” u Grčkoj na ostrvu Halkidiki jedno mesto, na kome je persijski car Kserks preveo 1,700.000 vojnika u petom veku pre Hrista, još uvek se zove Prevlaka. Senzaciju u svetu izazvao je ruski istoričar Jurij Miroljubov 1954. godine kada je počeo da objavljuje prevode “Velesove knjige”, koja pretstavlja hrastove daščice na kojima je urezana slovenska hronika od 650 godina pre Hristovog rođenja. Svetislav Bilbija prvi je dešifrovao etrursko pismo, primetivši da etrurska slova potsećaju na slova Vukove ćirilice. Kada ih je počeo čitati s’desna u levo, uspeo je da sklapa reči koje su imale isti koren kao mnoge reči u savremenom srpskom jeziku. Prethodno su se mnogi zapadni naučnici bezuspešno mučili da dešifruju etrurski jezik, uporno odbijajući da za to upotrebe slovenski, dakle srpski. Tako je nađen ključ za etrursku bravu. Bilbija je zatim našao da se ćirilica razvila iz klinastog pisma Nizana, naroda u literaturi zabeleženi kao Hiti iz Male Azije, koji su 2.000 godina pre Hrista u oblasti Likiji podigli grad Srb. Uporedivši zapise sa obeliska iz Ksantosa sa znacima Vukove ćirilice Bilbija je pročitao sve spomenike etrurskog naroda i time utvrdio da svi ti narodi potiču iz Podunavlja, sa područja na kome danas žive Srbi. Poznato je da su Etrurci pre Latina živeli u današnjoj Italiji i sebe su nazivali Rašanima. Opšte je prihvaćeno tumačenje naučnika da reč Ras označava soj, rasu, pripadnost plemenu koje govori istim jezikom. Mi danas znamo da su Rašani bili žitelji Nemanjine države i još postoje ruševine grada Ras. Prema tome govoriti o Etrurcima, znači govoriti o Rašanima koji su živeli na području vinčanske kulture, severozapadno od Prokuplja.
Komentarišući istraživanja profesora Deretića, Ognjen Radulović navodi da su Rimljani prelaskom Jadranskog mora, krenuli u osvajačke pohode i naišli na Ilire, a kasnije i na Tračane, narode koji su naseljavali te oblasti. Iliri su zapravo bili Veneti ili Vendi - srpski narod, a Rimljani su im dali ime Iliri prema tadasnjem vladaru koji se zvao Ilija, koji je vladao u području današnje Hercegovine i dela Crne Gore. I na ostrvu Rabu postojao je grad Sarba. Za Tračane se navodi da su bili vrlo žilav narod, a po brojnosti odmah iza Indusa.
 
Miloš Milojević piše da su Srbi od iskona živeli na svojim sadašnjim zemljama, od Italije ili Sredozemnog mora do Grčke i od Jadranskog do Crnog mora, tu su imali svoje sveštenstvo i uređenu crkvenu upravu u licu svojih arhiepiskopa sa sedištem, između prvog i četvrtog veka n.e. u Sirmijumu, drugoj rimskoj prestonici, današnjoj Sremskoj Mitrovici. U četvrtom veku, pod navalom Huna, povukli su se u Zvečan, na Kosovo, gde su takođe stvorili Kosovsku Mitrovicu. Po Milojevićevim nalazima srpska crkva starija je od rimske i grčke.

Zna se da su Srbi u prastara vremena bili monoteisti (verovali su u jednoga boga), dok je mnogoboštvo nastalo kasnije u Grčkoj. Prema Veselinu Čajkanoviću srpska religija pretežno je indo-evropska i u njoj ima najviše elemenata iz indo-evropskih vremena. Kazimir Šulc navodi pismo apostola Pavla, prema kome je on (apostol Pavle) propovedao “Hristovo Jevanđelje”, Hristovu veru kod Srba, od Jerusalema do Italije.
 
Korkanj, ova romantičarska priča pada na jednoj tački. Naime, Lugistan (Laristan, Iranska visoravan), ima deset puta više toponima, hidronima, ortonima, na srb nego celo Balkansko poluostrvo. Da nam je Podunavlje domovina, situacija bi bila obrnuta, da ne govorim o arheološkim ostacima, artefaktima i ostalom. Na Balkan je prvo došlo sarmatsko pleme Singa, Sigina, u XII veku p.n.e. Raseni su Lužički Srbi i došli su u Italiju preko Alpa u X, IX veku p.n.e. Srbi jesu ranohrišćani od apostolskih vremena a hrišćanstvo im je preneo sveti Anreja, u Bosforsko kraljevstvo gde su živeli. O tome piše Origen i Euzebije (v. Istorijsko poreklo Srba 2, M.Milanovića).
 

Back
Top