Uf,sanjao sam baš grozan san...San mi se sastojao iz dva dela koja nemaju neke veze...Prvi deo bio sam ja u neki obližnji grad koji je nekih 30km udaljen od mog grada i zakasnio sam na bus,a autobusa za taj dan više nema...Krećem pešaka kući...I kući stignem za svega pola sata...Kažem- kevo eto ti rekla da bi čoveku trebalo 3 dana da pešaka stigne odande donde a ja stigo za pola sata...A drugi grozni deo...Jedna devojka od nekih 17 godina operisala 3.krajnik,i odmah posle operacije se prijavila da učestvuje na maratonu koji bi vodio od mog grada do najdaljeg sela u našoj opštini...I posle maratona devojka se strašno razbolela...Koža,mišići su počeli da joj budu gotovo tečni,kao blato,jedino lice joj je ostalo stabilno...Roditelji su joj sa nekom lopaticom,kada bi joj se kosti videle,vraćali kožu da to prekriju...Njena majka reče da će tužiti tu organizatorku maratona,koja je mogla da pusti bolesno dete da trči...Ja nisam hteo ništa da kažem iako sam video da žena lupeta,jer je ipak cela njena familija bila u šoku...Samo se čekao dan kada će ta devojka da premine...