Sanjala sam kako ja dolazim kod Nemanje i ulazim, izvlacim iz njegovog plakara jaknu koja je moja a on je nosi, a to je u stvari jakna, kao kaputic, koju sam ja nosila u srednjoj skoli, a sad su, u snu, po njoj usiveni neki razni grbovi, a to se tako usivalo po jaknama sedamdesetih. Onda silazim niz stepenice i srece me nasa zajednicka komsinka, on i ja smo kao komsije i zivimo jedan sprat jedno iznad drugog, i kaze mi ta zena, komsinka "Idi kod...", pa kaze neka dva imena, to su kao imena Nemajinih roditelja."Onda dolazim u svoj stan i imam sta i da vidim. Za stocicem sedi Nemanja.Vadi neke sampone, kupke, sta li, iz ranca, i Niveino mleko za telo. To mleko mi poklanja. Onda uzima svoj ranac i krece da izadje i onda kaze :-) "Bio sam kod..." pa kaze ime neke dve devojke "a sad sam dosao kod tebe."Kao, odneo je i njima poklone, a one su kao isto tu komsinke iz iste zgrade.Ja ga ispratim do vrata i onda tu na vratima zakljucim da su stepenice koje vode od mojih do njegovih vrata vrlo kratke i da su moja vrata tik do stepenica, i da su njegova vrata isto tik do stepenica i da smo vrlo blizu.