Sanjao sam da sam leptir

Zavisi sta smatras pod vaznoscu. Najvece otkrice i tkz. "kopernikanski obrt" u filozofiji desio se kada je zahvaljujuci Kantu doslo do razdvajanja stvarnosti na pojavu i stvar po sebi. Pojava je tako postala ono sto opazamo ,Stvar po sebi je postala nepoznato x.

Od tada je zadatak filozofije bio prepustiti pojavu naucnicima a pribliziti se Stvari po sebi ,koliko je to ljudskom razumu uopste moguce. A svaki napredak na tom polju dovodi nas blize sustini sveta i zivota sto je itekako vazno, najvaznije sto moze biti.

Subjektivno i objektivno.Pojavni oblik i stvar po sebi.Hmm...Priblizavanje apsolutu.Apsolutno saznanje ili u nauci Teorija svega.Formula kosmosa,zivota....sveti gral nauke.

Moje misljenje je da ako se ikad to i dogodi,to ce biti ujedno i kraj svega.Savrsenstvo je kraj.Iza toga nema dalje puta.Mislim da je sva lepota u putovanju,ne u cilju.

Teziti savrsenom,ali ga nikad u potpunosti ne dostici.Razvoj i kretanje.
 
Subjektivno i objektivno.Pojavni oblik i stvar po sebi.Hmm...Priblizavanje apsolutu.Apsolutno saznanje ili u nauci Teorija svega.Formula kosmosa,zivota....sveti gral nauke.

Moje misljenje je da ako se ikad to i dogodi,to ce biti ujedno i kraj svega.Savrsenstvo je kraj.Iza toga nema dalje puta.Mislim da je sva lepota u putovanju,ne u cilju.

Teziti savrsenom,ali ga nikad u potpunosti ne dostici.Razvoj i kretanje.

Put koji je put nije put...
 
Даћу себи слободу мишљења и нећу се сложити са вамаz:lol:Наиме постоји путеви који су већ разоткривени, кроз које је већ неко ходао и открио тајне и сада до преноси. али мислим да је занимљивије ићи непроходним путем, ићи где други нису...
 
Ne znam sta je "hteto" sa ovom bojom slova koju 17ti koristi kada ispoljava neku ljutnju. Da li da iskritikuje moje tumacenje Cuang-cu--ove izjave, da me predstavi kao veceg laika a menjeg strucnjaka za psihologiju od njega, ili da pokusa da podmetne nesto tako sto bi izjasnjavanje Cuang-cu--a o svojoj filozofiji shvatio ne kao koristenje metafora, nego kao prepricavanje sna, koji se sasvim slucajno nasao u nekoj Cuang-cu--ovoj knjigi o snovima..._ (sarkazam)_ Ne znam sta je hteto, a poonako dosta me zanima... ?

Sto se snova tice, nenaucno je pokusavati da se u tumacenjusna koji je sanjala neka licnost koristi "univerzalna" (sto u prevodu znaci "vrlo moguca") simbolika a ne poznavanje te licnosti. Ukoliko se dovoljno ne poznaje covek, ne moze se reci sta mu u snu znaci cvet, a sta leptir.

"Vrlo moguce" nije dovoljno da se shvati kao naucno dokazano.

Sta je LSD, Ne uzimaj ništa lično, već pokupi od rečenog što ti se svidja a ostalo odbaci. Lično mi nije stalo do mišljenja bilo kog filozofa. Jer pravo i obaveza svakog čoveka je da spozna život svojim načinom. Što bi trebalo da bilo ko iz prošlosti bolje zna i razume život od današnjeg čoveka?
Dok se tumači shvatanje i razumevanje drugih ostaćemo bez svojih.
Ako neko i čeka da mu nauka da objašnjenje onda če se načekati toliko dugo da ga nikada neće dobiti.
TAJNI APSOLUTNO NEMA, samo ko je kadar izaći iz svoje ljušture? (Lično ne podnosim crnu boju - ako je to bitno. )
 
И да има тајни морамо их сами открити, али од филозофа се може пуно тога научити, јер су живот гледали из неког другог угла, који можда и никада не приметимо да постоји...(Ни ја не волим црну боју, ако се она може назвато бојом, мада одише неком мистериозношћу)
 
Даћу себи слободу мишљења и нећу се сложити са вамаz:lol:Наиме постоји путеви који су већ разоткривени, кроз које је већ неко ходао и открио тајне и сада до преноси. али мислим да је занимљивије ићи непроходним путем, ићи где други нису...

Sloboda misljenja je jedna od najvecih vrednosti i drago mi je da je imas.Ali cu i ja izraziti svoje misljenje.Put koji je razotkriven i uhodan je najopasniji,jer samo tako deluje.Svaki put koji sami prvi put prelazimo je nepoznat.Oni koji su utabani su opasni,jer nam ulivaju osecaj sigurnosti da znamo,jer nam je neko rekao,preneo tajnu puta,ali nam je u stvari preneo svoje vidjenje te tajne.Ici putem kojim niko nije isao ponekad moze biti opasnije,ali ponekad moze biti i bezbednije.Nije stvar u putu,vec u putniku.To me vraca na slobodu misljenja i vrednosti koje nam "osvetljavaju" i najneprohodnije staze,ali i puteve kojima su drugi vec prosli.

Ne idite onuda gde vas staza sama vodi. Naprotiv, idite tamo gde staza nema, ostavljajuci za sobom putanju.

Slazem se.Staza ne sme biti nas vodic.Tako se najlakse zaluta.
 
Kako znati da li sanjamo ili smo budni? Sta je stvarno,a sta realno? Kada se prihvati mogucnost nemoguceg,ali bez fascinacije,vec razumevanjem.Kada se pojave i dogadjaji prihvate na nacin da mi odlucujemo kako ce oni na nas uticati.Tada smo budni.Sve ostalo je san.Ali i san ima svoju funkciju,jer snovi radjaju ideje.
 
Da li je zivot san? Jeste da donekle nema odgovora.. Zivot je san kako za koga... Jer za nekoga tabla je zelena, a za nekoga nije.. Da li sam svestan svoje prave prirode ili nisam? Ne znam, u stvari zivim svoj svet u kome sam covek, da zivim drugi svet mozda bih bio neko drugi.. Leptir na primer. Tj. hocu da kazem da svako san leptira vidi na svoj jednstveni nacin..
 
Subjektivno i objektivno.Pojavni oblik i stvar po sebi.Hmm...Priblizavanje apsolutu.Apsolutno saznanje ili u nauci Teorija svega.Formula kosmosa,zivota....sveti gral nauke.

Moje misljenje je da ako se ikad to i dogodi,to ce biti ujedno i kraj svega.Savrsenstvo je kraj. Iza toga nema dalje puta.Mislim da je sva lepota u putovanju,ne u cilju.

Teziti savrsenom,ali ga nikad u potpunosti ne dostici.Razvoj i kretanje.
Možda nije kraj? Možda će se pretvoriti u postojanje u cilju (u život u večnosti)?
 
Poslednja izmena:
Možda nije kraj? Možda će se pretvotiti u postojanje u cilju (u život u večnosti)?

Onako kako ja razmisljam je sledece: savrsenstvo je kraj,jer dalje nema.Nema daljeg napretka,razvoja,postignut je cilj kako ti kazes....I sve to po opstem shvatanju savrsenstva....Moje shvatanje savrsenstva je nesto drugacije...potrebna je jedna mala greska,odstupanje od savrsenog,da bi se bio savrsen.Zivot je takav.Lanac DNK je takav....mala greska,ali ta greska omogucava dalji razvoj i napredak.Upravo zato zivot je velicanstven i savrsen...zbog svoje nesavrsenosti.Citav univerzum ne bi postojao da se u momentu velikog praska nije desila jedna mala greska...malo odstupanje u ravnotezi materije i antimaterije....da je postojala apsolutna ili savrsena ravnoteza kosmosa ne bi bilo,a ni nas.

Apsolutno ili savrseno jeste kraj ili nista.
 
Dakle pitanje glasi:
Da li ste covek ,koji je nocas sanjao leptira, ili ste leptir koji sanja da je covek ....i jos uvek sanja ?

Odgovor: Ja sam ONO sto veruje da je leptir dok sanjam i veruje da sam covek
u realnom svetu dok sam budan.

Da li ste se ponekad zapitali sta znamo a sta verujemo da znamo.
Npr je verujem da su se ameri spustili na mesec
(sto se mene tice, mogli su tamo i da ostanu z:poz:)
dok majtor-Lale ne veruje. Danas ljudi nekriticki veruju svemu sto ima predznak naucno
( sto npr obilato zloupotrebljava farmaceutska industrija) A da bi se licno uverili u
istinitost svih naucnih cinjenica trebalo bi nam par milijardni vekova zivota.
 
Onako kako ja razmisljam je sledece: savrsenstvo je kraj,jer dalje nema.Nema daljeg napretka,razvoja,postignut je cilj kako ti kazes....I sve to po opstem shvatanju savrsenstva....Moje shvatanje savrsenstva je nesto drugacije...potrebna je jedna mala greska,odstupanje od savrsenog,da bi se bio savrsen.Zivot je takav.Lanac DNK je takav....mala greska,ali ta greska omogucava dalji razvoj i napredak.Upravo zato zivot je velicanstven i savrsen...zbog svoje nesavrsenosti.Citav univerzum ne bi postojao da se u momentu velikog praska nije desila jedna mala greska...malo odstupanje u ravnotezi materije i antimaterije....da je postojala apsolutna ili savrsena ravnoteza kosmosa ne bi bilo,a ni nas.

Apsolutno ili savrseno jeste kraj ili nista.
Ipak su te tvrdnje hipotetičkog karaktera. Ne može se sa sigurnošću reći da li je to greška ili nešto sasvim drugo, nama još nepoznato, kao što se ne može sa sigurnošču reći ni da li je Velikog praska u opšte bilo.
 
Poslednja izmena:
Ipak su te tvrdnje hipotetičkog karaktera. Ne može se sa sigurnošću reći da li je to greška ili nešto sasvim drugo, nama još nepoznato, kao što se ne može sa sigurnošču reći ni da li je Velikog praska u opšte bilo.

Da.Ako se trazi iskljuciva potvrda.Apsolutna istina.Ali kome ona treba?Ono iza cega ja stojim mi je bitno.A stojim iza svojih reci,dela i iza svojih gresaka.To je jedino sto ja mogu apsolutno da potvrdim.Zasto i kako?Zato sto je to moj izbor.Definisanje pojmova je relativno,odnosno nase shvatanje istog.Da li je to greska ili nesto drugo,je ne bitno dok ga shvatam kao nesto neophodno za razvoj i za svoje poimanje savrsenog.
Npr,kad bi se svi ucesnici slozili u shvatanju ove teme,razrade i razvoja ne bi ni bilo.Kraj i pre pocetka.Odstupanja u misljenju je ono sto temu cini zivom.Dakle mozda je greska u lancu DNK,ali je zivotvorna.

Jer,celija raka npr.,moze se posmatrati kao savrsena u nekom pogledu.Ona je izgubila "sposobnost umiranja" i time ugrozila citav organizam.Greska ili perfekcija? Zavisi od "ugla gledanja".
 
. Otkud znam da ne sanjam sada kad sam budan
2. Otkud znam da nisam budan sada kad sanjam

Razlika je evidentna. Prva dilema je legitimna i jedino moguca samo kad smo budni.Druga je apsurd, jer bi smo morali ne samo da znamo da sanjamo nego i da "znamo da sanjamo da smo budni" sto je jos veci apsurd.
Znaci Cuang ce ne moze biti leptir koji sanja da je Cuang Ce kad postavlja prvu dilemu jer bi u istom momentu leptir bi morao postaviti drugu.
Ili postoji samo leptir koji ponekad sanja da je Cuang ce, ili postoji samo Cuang ce koji ponekad sanja da je leptir.
Znaci pitanje Cuanga , taj dijalekticki rascep, je moguc samo kad smo budni.Da je Cuang Ce - Cuang ce a ne leptir, je upravo samo postavljanje mogucnosti o iluziji.
 
Ilizija ne moze biti simetricna ne moze ici u dva pravca.Pitanje Cuang Cea je moguce samo kad smo budni.Svojim pitanjem(sumnjom ili dilemom) Cuang samo potvrdjuje svoj identitet. Pitanje je legitimno, on moze misliti kada ( i samo tada) je budan da je Cuang Ce koji je sanjao da je leptir, ali u svom snu kada je leptir on ne moze pitati sebe isto kao kad je budan, kad je mislio da je Cuangce, on nije bio ovaj leptir koji sada sanja da je Cuang ce.
 
Hegelijaner
Razlika je evidentna. Prva dilema je legitimna i jedino moguca samo kad smo budni. Znaci pitanje Cuanga , taj dijalekticki rascep, je moguc samo kad smo budni.

Ovde si uzeo "kada smo budni" kao cinjenicu , a upravo ova dilema to dovodi u pitanje.

Letpir sanja da je Cuang Cu , koji misli da je budan u leptirovom snu.

Cuang Ce sanjada je Leptir, koji misli da je budan u Cuang Ceovom snu.

Ali nema potrebe za takvim igrama apstrakcije. Posto si uzeo nik "Hegelijanac" prepostavljam da si zaljubljenik u njegovu filozofiju a to ti u bar u mojim ocima, ne sluzi na cast. Dakle pustimo Hegelijanske dijalekticke zavrzlame ili "Hegelovsko mlacenje prazne slame" kako je govorio Sopenhauer, i postavimo pitanje konkretno kako mu dolikuje.

Ja evo sada tvrdim da ja sanjam i da si ti samo lik iz mog sna.. ...(moze i obrnuto).

Ne postoji nacin , naucni ili filozofski, kojim taj moj stav mozes opovrgnuti. Zato je prakticni egoizam , ili Solipsizam nedodirljiv stav u Filozofiji koji se ,srecom, kao cvrsto ubedjenje moze naci samo u ludnici a u "normalnim" raspravama se zaobilazi u sirokom luku.
 
Poslednja izmena:

Back
Top