hmm, imao sam mnogo "deja vu" u zivotu, ali mi se nista tragichno nije desilo posle toga..
inache, mnogo sam razmisljao o samoubistvu u proteklih godinu dana, ta misao mi se mnogo vrti po glavi, ali nikada nisam hteo niti mogao da uradim tako nesto. prvo ne zbog moje porodice, koja bi ceo svoj zivot provela tugujuci za mnom i pitajuci se zbog cega sam uradio tako nesto. a drugo nisam mogao zbog toga sto je samoubistvo greh, i kao sto je Zefirra napisala, ne ides ni u raj, niti nastavljas reinkarnacije.
Mada, u drugoj polovini druge godine srednje skole, upao sam u katastrofalnu depresiju. Mnogo sam se zatvorio, promenio, poceo sam da odbijam ljude koji se nalaze oko mene, zatvorio sam se bukvalno u samog sebe. Poceo sam da cutim, da ne izlazim vise sa prijateljima do grada kao sto smo to stalno radili, prestao sam da radim stvari koje su me u proslosti cinile srecnim.
Ne bi li pronasao neku vrstu pomoci, poceo sam da odlazim kod psihologa, misleci da cu u tome naci neku pomoc. Ali svi ti razgovori sa njom, su me nekako uvek vracali na to najdepresivnije stanje u kojima sam bio, tako da ne vidim neku pomoc u tome.. Mozda jednoga dana i pomogne..
Tako da, iako sam mnogo puta pomislio na samoubistvo, nikada se nisam usudio da uradim to.