Садашњост је илузија

Stvarnost nije iluzija. Iluzija je sve ono što možemo da opaazimo.

Problem je što mi ne znamo šra je stvarnost. Stvarnost noje ništa od svega onoga što može da se opazi, jer sve što može da se opazi, bilo čulno ili vančulno, to su samo fizičke i psihičke radnje, koje nemaju značenje postojanja. I zato što nemaju značenje postojanja, fizičke i psihičke radnje nisu stvarnost.

Stvarnost je ono što postoji i raspolaže sposobnostima fizičke i psihičke radnje da vrši. Ro je ono što zovemo imenom "Svest".

Svest je jedina stvarnost koja postoji i zato ne možemo da tvrdimo da je stvarnost iluzuja. Nebitno što Svest kao vršilac svih mohućih fizičkih i psihičkih radnji od kojih se Univerzum sastoji, nije opažljiva ni čulno, ni vančulno i što se njeno postojanje ne može dokazati ni čulno, ni vanćulno.

Što nikako nije dokaz da Svest ne postoji, zato što je Svest jedina koja može da bude svesna i s svojioh fizičkih i psihičkih radnji koje vrši, kao i sebe kao vršioca fizičkih i psihičkih radnji, pa joj zbog toga nikakvi drugi dokazi o njenom postojanju nisu ni potrebni. Svest čak ne može ni da sumnja da postoji, jer ne bi mogla da sumnja, da ne postoji.
 
Садашњост је релативна баш зато што уистину и не постоји, зато што је илузија која је условљена кретањем небеских тела, сменом дана и ноћу и ограничености нашег ума који је подложан релативном доживљају реалности. Прошлост је константно иза нас, а будућност тик испред нас....између нема ништа. Прошлост и будућност су спојени.
ovo podrazumeva da vreme mozemo deliti koliko hocemo (na beskonacno malo).
Ako bi to tako bilo ne bismo imali protok vremena. Ne bi bilo ni proslosti ni buducnosti, ne bi imali nikakve dogadjaje.
Vreme ne mozemo deliti do "beskraja". Postoji najmanja kolicina vremena (kvant vremena). E taj kvant vremena je sadasnjost. Pre njega je proslost. Buducnost ne mora da postoji.
 
ovo podrazumeva da vreme mozemo deliti koliko hocemo (na beskonacno malo).
Ako bi to tako bilo ne bismo imali protok vremena. Ne bi bilo ni proslosti ni buducnosti, ne bi imali nikakve dogadjaje.
Vreme ne mozemo deliti do "beskraja". Postoji najmanja kolicina vremena (kvant vremena). E taj kvant vremena je sadasnjost. Pre njega je proslost. Buducnost ne mora da postoji.
ili npr. sve bude zaledjena slika ili neka vrsta hibernacije..
 

Back
Top