Сачувај нас Боже куге, глади и Хрвата

[Пилипенда]

Ta je starudija raščišćena u videu koji je točka na i svim fantazijskim konstrukcijama:

Је л то постоји неко такмичење за најчешће качени клип?

 

[Пилипенда]

Američka nacija više ne postoji, nego američki imperij, kao rimski.
Američka nacija je postojala od 1770ih do 1970ih, a onda se postupno počela rastakati.

Amerikanizam je prošireni anglosaksonizam, kao što su rekli mnogi. Temelj te nacije
čine britanski kolonisti, koji su u doba stjecanja nezavisnosti činili oko 85% svih anglofonih u sjevernoj Americi.
Vremenom, oni su apsorbirali druge bjelačke doseljenike i utvrdili američki identitet, akoji je:
bjelački fenotip + engleski jezik + zapadna civilizacija + zasebne američke tradicije.
Tako su Amerikancima u nacionanom smislu mogli postati Europljani koji su prihvatili engleski jezik
i bili apsorbirani u postojeću civilizaciju, a i asimilirani Židovi, koji iako nisu kršćani, pripadaju zapadnoj civilizaciji.

Nisu mogli postati pripadnicima američke nacije:

* Indijanci i crnci (rasa ili jezik ili kultura)
* muslimani (jer i kad su bijelci, nisu zapadnjaci)
* također ni Kinezi, Indijci itd.

Ako osoba ili skup osoba odskače od toga recepta, tj. primarna lojalnost joj nije u kulturi ni memorijskom identitetu. Heroji joj nisu Franklin, Jefferson, Lee i Lincoln..koje ne doživljavaju na identitetskoj razini; klasici im nisu Melville, Twain i Whitman, a kulturne figure nisu Henry Adams ni bilo tk osličan.

Muslimani, hindusi,... ne mogu biti Amerikancima jer štrče svojom drugotnošću. Asimilirani Slovaci, Rusi, Španjolci, Grci,... mmogu biti Amerikancima u nacionalnom smislu, no to je razvodnjeno i realno nestalo u zadnjih 50+ godina.

Američka nacija više ne postoji, kao što nije više bilo rimske nacije s rastom imperija.

Ти си прави шоумен!

 

[Statler and Waldorf]

U svakom slučaju smo tu došli kada tih dijalekata još nema. Što znači da nema ni štokavskih, kajkavskih ili čakavskih Hrvata ili Srba.

то онда значи да су се наручја развила у оквиру већ дефинисаних политичких колектива (зачетака средњовековних држава), који настају доласком Срба и Хрвата на ове просторе. то даље значи да су чакавци језички оквир хрватске протонације. а штокавци српске.

 

[darinko]

то онда значи да су се наручја развила у оквиру већ дефинисаних политичких колектива (зачетака средњовековних држава), који настају доласком Срба и Хрвата на ове просторе. то даље значи да су чакавци језички оквир хрватске протонације. а штокавци српске.

Narječja su se kasnije mogla razviti u raznim političkim kolektivima međutim njihovi preci su govorili zajedničkim narječjem ili jezikom u svim tim kolektivima koji još nisu bili politički. Tako da širenje nekog narječja u kasnijim periodima ne utječe na činjenicu da su preci čakavaca i štokavaca prije tih narječja govorili jednim zajedničkim narječjem. Ako pretpostavimo da su čakavci izvorno Hrvati a njihovi preci govore zajednički jezik sa štokavcima to bi ustvari značilo da su štokavci izvorno Hrvati.

 

[Statler and Waldorf]

Narječja su se kasnije mogla razviti u raznim političkim kolektivima međutim njihovi preci su govorili zajedničkim narječjem ili jezikom u svim tim kolektivima koji još nisu bili politički. Tako da širenje nekog narječja u kasnijim periodima ne utječe na činjenicu da su preci čakavaca i štokavaca prije tih narječja govorili jednim zajedničkim narječjem. Ako pretpostavimo da su čakavci izvorno Hrvati a njihovi preci govore zajednički jezik sa štokavcima to bi ustvari značilo da su štokavci izvorno Hrvati.

.. међутим, развила се тако да су границе хрватске раносредњовековне државе истовремено и границе чакавског наречја. значи да је тај етнички амалгам чакаваца формирао хрватску државу, тј. првобитну нацију. чакавци су дакле изворни Хрвати.

 

[psmaniac]

U svakom slučaju smo tu došli kada tih dijalekata još nema. Što znači da nema ni štokavskih, kajkavskih ili čakavskih Hrvata ili Srba.

Како је гласила упитна речца ако нема ни једног од тих дијалеката?

 

[darinko]

.. међутим, развила се тако да су границе хрватске раносредњовековне државе истовремено и границе чакавског наречја. значи да је тај етнички амалгам чакаваца формирао хрватску државу, тј. првобитну нацију. чакавци су дакле изворни Хрвати.

Čakavci ne mogu biti izvorni Hrvati kada izvorni Hrvati ne govore čakavski. Izvorni Hrvati govore jezikom koji nije čakavski a kojim u vrijeme doseljenja govore Slaveni Balkana. Prema tome ne možemo kasnijim jezičnim promjenama tumačiti nečije etničko porijeklo ili porijeklo nekih lokalnih ljudi. Hrvatska država se formirala na mjestu gdje je njezino stanovništvo govorilo jezik koji je zajednički svim Slavenima Balkana i šire. U koliko bi značilo da su u kasnijem periodu čakavci Hrvati to bi značilo i da su njihovi preci ne čakavci Hrvati a kojih tada ima od Vardara do Triglava.

 

[Statler and Waldorf]

Čakavci ne mogu biti izvorni Hrvati kada izvorni Hrvati ne govore čakavski. Izvorni Hrvati govore jezikom koji nije čakavski a kojim u vrijeme doseljenja govore Slaveni Balkana. Prema tome ne možemo kasnijim jezičnim promjenama tumačiti nečije etničko porijeklo ili porijeklo nekih lokalnih ljudi. Hrvatska država se formirala na mjestu gdje je njezino stanovništvo govorilo jezik koji je zajednički svim Slavenima Balkana i šire. U koliko bi značilo da su u kasnijem periodu čakavci Hrvati to bi značilo i da su njihovi preci ne čakavci Hrvati a kojih tada ima od Vardara do Triglava.

прво, ми не знамо да ли су протохрватско племе (или племена) уопште били Словени, нити знамо поуздано којим је језиком то племе говорило, нити знамо кад и где су се интегрисати са Словенима. ми овде и не говоримо о древним праисторијским Хрватима, говоримо о словенским Хрватима, који су на простору некадашње римске Далмације у 9. веку створили државу, као и о етничком (тј. језичком) супстрату те државе- чакавцима. јер непобитна је чињеница да се границе чакавског наречја и границе изворне средњовековне Хрватске поклапају.

 

[darinko]

Како је гласила упитна речца ако нема ни једног од тих дијалеката?

Kako bi glasila kada ne postoji u to vrijeme i ako postoji to ne mijenja činjenicu da svi govore jedan međusobno razumljiv jezik.

 

[darinko]

прво, ми не знамо да ли су протохрватско племе (или племена) уопште били Словени, нити знамо поуздано којим је језиком то племе говорило, нити знамо кад и где су се интегрисати са Словенима. ми овде и не говоримо о древним праисторијским Хрватима, говоримо о словенским Хрватима, који су на простору некадашње римске Далмације у 9. веку створили државу, као и о етничком (тј. језичком) супстрату те државе- чакавцима. јер непобитна је чињеница да се границе чакавског наречја и границе изворне средњовековне Хрватске поклапају.

Hrvati su stvorili državu tu gdje su je stvorili. Pa bili oni Goti ili Germani, Slaveni Balkana i dalje u početku govore jednim zajedničkim jezikom. Ako čakavci nisu Slaveni onda su tu kajkavci čiji su preci po svemu sudeći Slaveni i koji u počecima govore jezikom koji nije kajkavski već zajednički slavenski. Ako pretpostavimo da su kajkavci izvorno Slovenci to znači da su i štokavci ustvari Slovenci s obzirom da preci jednih i drugih govore istim jezikom a koji nije ni štokavski niti kajkavski.

 

[Brđanin]

Dakle, slava je srpski običaj.
Štokavica je izvorno srpska, dok je čakavica izvorno hrvatska i takva je situacija bila do Ljudevita Gaja i Bečkog dogovora 1850. godine.

Da li je tabla o Hrvatima i kugi definitivno falsifikat?

 

[Krishna]

Dakle, slava je srpski običaj.
Štokavica je izvorno srpska, dok je čakavica izvorno hrvatska i takva je situacija bila do Ljudevita Gaja i Bečkog dogovora 1850. godine.

Da li je tabla o Hrvatima i kugi definitivno falsifikat?

Хрвати и слава, Хрвати и ћирилица, као и Хрвати и штокавица не иду заједно. Постојали су штокавски католици који су користили ћирилицу и имали крсне славе, али они нису били Хрвати. Кад су постали Хрвати брзо су се одрекли славе и ћирилице, задржали су једино свој штокавски/српски говор али су га преименовали у хрватски језик.
Хрватска је чакавица, угласта глагољица, а уместо славе имендан. Додуше имендан имају још неки народи, али чакавица и угласта глагољица су баш хрватски продукти.

@Zvonimir Božić

 

[Urvan Hroboatos]

Hrvati su stvorili državu tu gdje su je stvorili. Pa bili oni Goti ili Germani, Slaveni Balkana i dalje u početku govore jednim zajedničkim jezikom. Ako čakavci nisu Slaveni onda su tu kajkavci čiji su preci po svemu sudeći Slaveni i koji u počecima govore jezikom koji nije kajkavski već zajednički slavenski. Ako pretpostavimo da su kajkavci izvorno Slovenci to znači da su i štokavci ustvari Slovenci s obzirom da preci jednih i drugih govore istim jezikom a koji nije ni štokavski niti kajkavski.

Besmisleno je trošiti bitove na ljude koji:

* nemaju kapaciteta da razumiju ili da pokušaju razumjeti argumente koji racionalno ruše njihovu djetinjastu starudiju. To je kao očekivati da od nekog komu je plafon Agatha Christie pojmi Williama Faulknera, ili da idolatori Elvisa Presleya skontaju išta od Monteverdija. Gubljenje vremena.

* nemaju ni strpljenja da pokušaju asimilirati ili čak pobiti argumente iz jednog videa koji vrijedi više od njihovih dosadnih trabunjanja.

Dakle- to nije ni zabavno, ako je možda ikada bilo.

 

[DuKaraka]

Besmisleno je trošiti bitove na ljude koji:

* nemaju kapaciteta da razumiju ili da pokušaju razumjeti argumente koji racionalno ruše njihovu djetinjastu starudiju. To je kao očekivati da od nekog komu je plafon Agatha Christie pojmi Williama Faulknera, ili da idolatori Elvisa Presleya skontaju išta od Monteverdija. Gubljenje vremena.

* nemaju ni strpljenja da pokušaju asimilirati ili čak pobiti argumente iz jednog videa koji vrijedi više od njihovih dosadnih trabunjanja.

Dakle- to nije ni zabavno, ako je možda ikada bilo.

Možeš dovesti žednog konja do vode, ali ga ne možeš natjerati da pije, ostati će žedan dok samovoljno ne odluči piti!

 

[DuKaraka]

Hrvati su stvorili državu tu gdje su je stvorili. Pa bili oni Goti ili Germani, Slaveni Balkana i dalje u početku govore jednim zajedničkim jezikom. Ako čakavci nisu Slaveni onda su tu kajkavci čiji su preci po svemu sudeći Slaveni i koji u počecima govore jezikom koji nije kajkavski već zajednički slavenski. Ako pretpostavimo da su kajkavci izvorno Slovenci to znači da su i štokavci ustvari Slovenci s obzirom da preci jednih i drugih govore istim jezikom a koji nije ni štokavski niti kajkavski.

Ovdje neki govore o Srbima i Hrvatima na rasistički način gore nego da su Židovi kojima se skoro tisuću godina i više etnički i psihološki identitet kao može pratiti preko direktne muške ili ženske linije, što isto nema veze s biološkom realnosti, biologija ne određuje nečiji etnički identitet, a jedna direktna linija pak ništa zbog stalnih mutacija i rekombinacija gena kod stvaranja embrija. Prije 300 godina osoba ima 1,024 (ukupno 2,046) predaka, prije 500 godina 65,536 (ukupno 131,070), a prije 1000 godina brojke su u milijardama. Trabunjanje je prava riječ.

 

[darinko]

Besmisleno je trošiti bitove na ljude koji:

* nemaju kapaciteta da razumiju ili da pokušaju razumjeti argumente koji racionalno ruše njihovu djetinjastu starudiju. To je kao očekivati da od nekog komu je plafon Agatha Christie pojmi Williama Faulknera, ili da idolatori Elvisa Presleya skontaju išta od Monteverdija. Gubljenje vremena.

* nemaju ni strpljenja da pokušaju asimilirati ili čak pobiti argumente iz jednog videa koji vrijedi više od njihovih dosadnih trabunjanja.

Dakle- to nije ni zabavno, ako je možda ikada bilo.

Znam, ali lijepo je kada ukažem na činjenicu koja je nepobitna s obzirom da svojom argumentacijom pobijanja tih činjenica ispadaju smiješni.

Možemo još jednom ponoviti da je slava izvorno i Hrvatska i katolička s obzirom da se veže i za Slavene dalmatinskog područja od samih početaka u 9-10 st. Slava ne dolazi naknadno u Dalmaciju i u Dalmaciji je obilježje Hrvata. A što se tiče štokavaca, preci istih govore istim jezikom kao i Slovenci te bi logikom naših vrlih forumaša današnji Srbi bili ustvari Slovenci.

 

[Urvan Hroboatos]

Znam, ali lijepo je kada ukažem na činjenicu koja je nepobitna s obzirom da svojom argumentacijom pobijanja tih činjenica ispadaju smiješni.

Možemo još jednom ponoviti da je slava izvorno i Hrvatska i katolička s obzirom da se veže i za Slavene dalmatinskog područja od samih početaka u 9-10 st. Slava ne dolazi naknadno u Dalmaciju i u Dalmaciji je obilježje Hrvata. A što se tiče štokavaca, preci istih govore istim jezikom kao i Slovenci te bi logikom naših vrlih forumaša današnji Srbi bili ustvari Slovenci.

Slava je samo dio običajnosti i to na cijelom "balkanskom" području, a koji je kod Srba dobio prvorazredan značaj zbog okolnosti, i to relativno kasno.

Realno pitanje je što su i kada su nastali ti razni narodi, a i koji im je biološki substrat, ako ga ima? I nisu nastali zbog "genetike", nego zbog kulture i identiteta koji se gradio vremenom na sličnom, a opet različitom biološkom substratu.

Srbi su narod koji je nastao stapanjem slavofone vladajuće kaste, zatečenih slavenskih narod i plemena, drugojezičnih skupina, a u polumitološko doba, koje se proteže od 7. do 12. stojeća vjerojatno je nastavao područja dijelova Srbije, krajnjeg istoka BH i širio se na dio Zahumlja i Duklje. U protonacionalnom srednjovjekovnom dobu taj narod se formirao u okviru srpskog kraljevstva Nemanjića, a nakon propasti državnosti u 15. st., očuvao je tradicije bizantskoga okvira, pravoslavlja svetosavskga tipa i cksl pisane kulture. U govornom tipu to je mješavina zapadnojužnoslavenskih govora istočnoga tipa uz znatan dio istočnojužnoslavenskh, napose torlačih govora. Šireći se na sjever i zapad, taj je narod počeo izrastati u naciju, no ne zapadnoga, nego balkansko-istočnoga tipa vezanog uz religiju istočnoga kršćanstva, koja je, karikaturalno, kršćanski judaizam, i koja se ozbiljnije u kulturi manifestirala u razdoblju od 15/16 do 18. st., temeljena na nemanjićkoj tradiciji i kosovskom mitu- sve u okviru pravoslavlja i kulture vezane uz to (ćirilica, folkor, razna praznovjerja i sl. koje proučava etnologija i sl.). Kao praktički svi pripadnici "Slavia Orthodoxa", nisu se riješili crkvenoslavenskoga jezika sve do kasnoga 18. st., a onda su to pitanje definitivno, rezom, presijekli u 19. st. Karadžićevom reformom koja je išla paralelno uz oslobodilačke ratove toga balkanskoga etnosa od osmanske vlasti koja ih je bitno obilježila i preoblikovala kroz stoljeća. Ostalo je pitanje moderniteta od 19. do 21. st., no ostaju svetosavski bizantinci koji su uveli više zapadne kulture od ostalih sličnih, npr. Bugara, Makedonaca, vjerojatno i većine Grka, dok su Albanci zbog religije nešto specifično.

Hrvati su, pak, druga priča. Formiravši ranije srednjvjekovnu državu i izgubivši ju u 12. st., pozicionirani na području sadašnje Dalmacije i 30-50% sadašnje Bosne na zapadu, te protegom etnosa i vlasti u Slavoniji i sjevernoj Hrvatskoj, odvojili su se od Slovenaca već u 10. st., dok su u Bosni zadržali kulturni kontinuitet samo negdje do Vrbasa, ali i to ne stalno, dok su činili glavni etnički substrat većine srednjovjekovne bosanske politije osim istoka, no bez proto-nacionalne svijesti koja je u dobu od 11. do 15. st. u bosanskoj vlasti bila postala autentično proto-nacionalna bošnjanska. Odvojeni jezikom od Ugara i politički individualizirani preko Sabora, razvili su se poznosrednjovjekovni narod preko jezika (razgraničenje s Talijanima, Nijemcima, Ugrima) i kulture, napose pisane, na glagoljici i latinici, te manje na ćirilici, i to vrlo rano odbacivši crkvenoslavenski i raspisavši se od 14/15. st. na vernakularu zapadnojužnoslavenskih govora, no jedini od katoličkih naroda zadržavši, preko glagoljaša, ćirilometodsku tradiciju (čega nemaju ostali pripadnici Slavia Romana"). Biološki, Hrvati su se širili od juga na sjever, a razlikovali su se od sličnih slavenskih - i drugih balkanskih- naroda izočnošću balkanskih haplotipova E (jakih kod Bigara, Albanaca, Grka, Rumunja i Srba), te osjetno većom nazočnošću markera I, koji se smanjivao širenjem prema sjeveru, kad su apsorbirali ili se miješali s drugim narodima srednje Europe. Višeslojnost hrvatskoga identiteta (tropismenost, trojezičnost, tronarječnost, trocivilizacijski profil) dala je i bogatstvo tom narodu, no i priječila ga u kristalizaciji, budući da je bez kulturno-društveno-političkog centra, osim kulture, živio u trima imperijama ili državama. Hrvate je kao narod održala kombinacija religije, Sabora i vernakularne pisane kulture, napose liturgijske. Kristalizacija u predmodernu naciju je počela, realno, u doba humanizma i renesanse, a protegla se od 17. do 19. st. i nacionalnih pokreta u tom stoljeću. Teškoću s apsorpcijom katolika u Bosni je riješilo tek 19. st., budući da je snažna regionalno-protonacionalna svijest i ponos katolika u Bosni na staru bosansku državu- posve izostalo kod pravoslavnih i muslimana- razvilo jak regionalni identitet, slično s nekim drugim zapadnim narodima (Bavarci kod Nijemaca i sl.). Govornim jezikom su se razgraničili od Nijemaca, Talijana i Mađara, a književnim od Slovenaca i Srba.

Za druge narode postoje druge trajektorije, budući da pripadaju posve drugačijim civilizacijskim matricama (npr. Bošnjaci-Muslimani), a za zapadne drugih tradicija, poput Engleza, Nijemaca i dr.- sasama drugačije. Poseban su primjer Englezi, narod formirane visoke kulture od 8. do 11. st., nad kojim je izvršen kulturocid u preko 3 stoljeća od strane frankofonih Normana, no koji je izdržao pritisak i stopivši se s angliziranim Normanima, preoblikovan, počeo se kristalizirati kao stari-novi narod u doba Stogodišnjega rata u 14. st. kao ranonacionalni entitet, dok je konačno postao moderni narod i nacija u doba Tudora u 16. st. i engleske reformacije.

Francuzi, Nijemci, Poljaci... to su neke druge priče, no spadaju, svi, u europske zapadnokršćanske obrasce.

 

[FDDD]

Slava je samo dio običajnosti i to na cijelom "balkanskom" području, a koji je kod Srba dobio prvorazredan značaj zbog okolnosti, i to relativno kasno.

Realno pitanje je što su i kada su nastali ti razni narodi, a i koji im je biološki substrat, ako ga ima? I nisu nastali zbog "genetike", nego zbog kulture i identiteta koji se gradio vremenom na sličnom, a opet različitom biološkom substratu.

Srbi su narod koji je nastao stapanjem slavofone vladajuće kaste, zatečenih slavenskih narod i plemena, drugojezičnih skupina, a u polumitološko doba, koje se proteže od 7. do 12. stojeća vjerojatno je nastavao područja dijelova Srbije, krajnjeg istoka BH i širio se na dio Zahumlja i Duklje. U protonacionalnom srednjovjekovnom dobu taj narod se formirao u okviru srpskog kraljevstva Nemanjića, a nakon propasti državnosti u 15. st., očuvao je tradicije bizantskoga okvira, pravoslavlja svetosavskga tipa i cksl pisane kulture. U govornom tipu to je mješavina zapadnojužnoslavenskih govora istočnoga tipa uz znatan dio istočnojužnoslavenskh, napose torlačih govora. Šireći se na sjever i zapad, taj je narod počeo izrastati u naciju, no ne zapadnoga, nego balkansko-istočnoga tipa vezanog uz religiju istočnoga kršćanstva, koja je, karikaturalno, kršćanski judaizam, i koja se ozbiljnije u kulturi manifestirala u razdoblju od 15/16 do 18. st., temeljena na nemanjićkoj tradiciji i kosovskom mitu- sve u okviru pravoslavlja i kulture vezane uz to (ćirilica, folkor, razna praznovjerja i sl. koje proučava etnologija i sl.). Kao praktički svi pripadnici "Slavia Orthodoxa", nisu se riješili crkvenoslavenskoga jezika sve do kasnoga 18. st., a onda su to pitanje definitivno, rezom, presijekli u 19. st. Karadžićevom reformom koja je išla paralelno uz oslobodilačke ratove toga balkanskoga etnosa od osmanske vlasti koja ih je bitno obilježila i preoblikovala kroz stoljeća. Ostalo je pitanje moderniteta od 19. do 21. st., no ostaju svetosavski bizantinci koji su uveli više zapadne kulture od ostalih sličnih, npr. Bugara, Makedonaca, vjerojatno i većine Grka, dok su Albanci zbog religije nešto specifično.

Hrvati su, pak, druga priča. Formiravši ranije srednjvjekovnu državu i izgubivši ju u 12. st., pozicionirani na području sadašnje Dalmacije i 30-50% sadašnje Bosne na zapadu, te protegom etnosa i vlasti u Slavoniji i sjevernoj Hrvatskoj, odvojili su se od Slovenaca već u 10. st., dok su u Bosni zadržali kulturni kontinuitet samo negdje do Vrbasa, ali i to ne stalno, dok su činili glavni etnički substrat većine srednjovjekovne bosanske politije osim istoka, no bez proto-nacionalne svijesti koja je u dobu od 11. do 15. st. u bosanskoj vlasti bila postala autentično proto-nacionalna bošnjanska. Odvojeni jezikom od Ugara i politički individualizirani preko Sabora, razvili su se poznosrednjovjekovni narod preko jezika (razgraničenje s Talijanima, Nijemcima, Ugrima) i kulture, napose pisane, na glagoljici i latinici, te manje na ćirilici, i to vrlo rano odbacivši crkvenoslavenski i raspisavši se od 14/15. st. na vernakularu zapadnojužnoslavenskih govora, no jedini od katoličkih naroda zadržavši, preko glagoljaša, ćirilometodsku tradiciju (čega nemaju ostali pripadnici Slavia Romana"). Biološki, Hrvati su se širili od juga na sjever, a razlikovali su se od sličnih slavenskih - i drugih balkanskih- naroda izočnošću balkanskih haplotipova E (jakih kod Bigara, Albanaca, Grka, Rumunja i Srba), te osjetno većom nazočnošću markera I, koji se smanjivao širenjem prema sjeveru, kad su apsorbirali ili se miješali s drugim narodima srednje Europe. Višeslojnost hrvatskoga identiteta (tropismenost, trojezičnost, tronarječnost, trocivilizacijski profil) dala je i bogatstvo tom narodu, no i priječila ga u kristalizaciji, budući da je bez kulturno-društveno-političkog centra, osim kulture, živio u trima imperijama ili državama. Hrvate je kao narod održala kombinacija religije, Sabora i vernakularne pisane kulture, napose liturgijske. Kristalizacija u predmodernu naciju je počela, realno, u doba humanizma i renesanse, a protegla se od 17. do 19. st. i nacionalnih pokreta u tom stoljeću. Teškoću s apsorpcijom katolika u Bosni je riješilo tek 19. st., budući da je snažna regionalno-protonacionalna svijest i ponos katolika u Bosni na staru bosansku državu- posve izostalo kod pravoslavnih i muslimana- razvilo jak regionalni identitet, slično s nekim drugim zapadnim narodima (Bavarci kod Nijemaca i sl.). Govornim jezikom su se razgraničili od Nijemaca, Talijana i Mađara, a književnim od Slovenaca i Srba.

Za druge narode postoje druge trajektorije, budući da pripadaju posve drugačijim civilizacijskim matricama (npr. Bošnjaci-Muslimani), a za zapadne drugih tradicija, poput Engleza, Nijemaca i dr.- sasama drugačije. Poseban su primjer Englezi, narod formirane visoke kulture od 8. do 11. st., nad kojim je izvršen kulturocid u preko 3 stoljeća od strane frankofonih Normana, no koji je izdržao pritisak i stopivši se s angliziranim Normanima, preoblikovan, počeo se kristalizirati kao stari-novi narod u doba Stogodišnjega rata u 14. st. kao ranonacionalni entitet, dok je konačno postao moderni narod i nacija u doba Tudora u 16. st. i engleske reformacije.

Francuzi, Nijemci, Poljaci... to su neke druge priče, no spadaju, svi, u europske zapadnokršćanske obrasce.

Sine, Kristijan Andersen Golubović nije ti ravan

 

[Боб]

период у ком су хурвати први пут показали своју највећу вештину - бебокољаштво

 

[psmaniac]

Kako bi glasila kada ne postoji u to vrijeme i ako postoji to ne mijenja činjenicu da svi govore jedan međusobno razumljiv jezik.

У неком од предходних уписа си прозивао некога за недостатак грађе којом би потврдио написано.
Можеш ли бити критичан према себи колико према другима?

 

[psmaniac]

Možeš dovesti žednog konja do vode, ali ga ne možeš natjerati da pije, ostati će žedan dok samovoljno ne odluči piti!

Какви сте ви то бечки коњушари кад код вас ни жедни коњи не пију воде?
Бем ти миша, па ви ни пословице нормалне немате.

 

[DuKaraka]

Slava je samo dio običajnosti i to na cijelom "balkanskom" području, a koji je kod Srba dobio prvorazredan značaj zbog okolnosti, i to relativno kasno.

Realno pitanje je što su i kada su nastali ti razni narodi, a i koji im je biološki substrat, ako ga ima? I nisu nastali zbog "genetike", nego zbog kulture i identiteta koji se gradio vremenom na sličnom, a opet različitom biološkom substratu.

Srbi su narod koji je nastao stapanjem slavofone vladajuće kaste, zatečenih slavenskih narod i plemena, drugojezičnih skupina, a u polumitološko doba, koje se proteže od 7. do 12. stojeća vjerojatno je nastavao područja dijelova Srbije, krajnjeg istoka BH i širio se na dio Zahumlja i Duklje. U protonacionalnom srednjovjekovnom dobu taj narod se formirao u okviru srpskog kraljevstva Nemanjića, a nakon propasti državnosti u 15. st., očuvao je tradicije bizantskoga okvira, pravoslavlja svetosavskga tipa i cksl pisane kulture. U govornom tipu to je mješavina zapadnojužnoslavenskih govora istočnoga tipa uz znatan dio istočnojužnoslavenskh, napose torlačih govora. Šireći se na sjever i zapad, taj je narod počeo izrastati u naciju, no ne zapadnoga, nego balkansko-istočnoga tipa vezanog uz religiju istočnoga kršćanstva, koja je, karikaturalno, kršćanski judaizam, i koja se ozbiljnije u kulturi manifestirala u razdoblju od 15/16 do 18. st., temeljena na nemanjićkoj tradiciji i kosovskom mitu- sve u okviru pravoslavlja i kulture vezane uz to (ćirilica, folkor, razna praznovjerja i sl. koje proučava etnologija i sl.). Kao praktički svi pripadnici "Slavia Orthodoxa", nisu se riješili crkvenoslavenskoga jezika sve do kasnoga 18. st., a onda su to pitanje definitivno, rezom, presijekli u 19. st. Karadžićevom reformom koja je išla paralelno uz oslobodilačke ratove toga balkanskoga etnosa od osmanske vlasti koja ih je bitno obilježila i preoblikovala kroz stoljeća. Ostalo je pitanje moderniteta od 19. do 21. st., no ostaju svetosavski bizantinci koji su uveli više zapadne kulture od ostalih sličnih, npr. Bugara, Makedonaca, vjerojatno i većine Grka, dok su Albanci zbog religije nešto specifično.

Hrvati su, pak, druga priča. Formiravši ranije srednjvjekovnu državu i izgubivši ju u 12. st., pozicionirani na području sadašnje Dalmacije i 30-50% sadašnje Bosne na zapadu, te protegom etnosa i vlasti u Slavoniji i sjevernoj Hrvatskoj, odvojili su se od Slovenaca već u 10. st., dok su u Bosni zadržali kulturni kontinuitet samo negdje do Vrbasa, ali i to ne stalno, dok su činili glavni etnički substrat većine srednjovjekovne bosanske politije osim istoka, no bez proto-nacionalne svijesti koja je u dobu od 11. do 15. st. u bosanskoj vlasti bila postala autentično proto-nacionalna bošnjanska. Odvojeni jezikom od Ugara i politički individualizirani preko Sabora, razvili su se poznosrednjovjekovni narod preko jezika (razgraničenje s Talijanima, Nijemcima, Ugrima) i kulture, napose pisane, na glagoljici i latinici, te manje na ćirilici, i to vrlo rano odbacivši crkvenoslavenski i raspisavši se od 14/15. st. na vernakularu zapadnojužnoslavenskih govora, no jedini od katoličkih naroda zadržavši, preko glagoljaša, ćirilometodsku tradiciju (čega nemaju ostali pripadnici Slavia Romana"). Biološki, Hrvati su se širili od juga na sjever, a razlikovali su se od sličnih slavenskih - i drugih balkanskih- naroda izočnošću balkanskih haplotipova E (jakih kod Bigara, Albanaca, Grka, Rumunja i Srba), te osjetno većom nazočnošću markera I, koji se smanjivao širenjem prema sjeveru, kad su apsorbirali ili se miješali s drugim narodima srednje Europe. Višeslojnost hrvatskoga identiteta (tropismenost, trojezičnost, tronarječnost, trocivilizacijski profil) dala je i bogatstvo tom narodu, no i priječila ga u kristalizaciji, budući da je bez kulturno-društveno-političkog centra, osim kulture, živio u trima imperijama ili državama. Hrvate je kao narod održala kombinacija religije, Sabora i vernakularne pisane kulture, napose liturgijske. Kristalizacija u predmodernu naciju je počela, realno, u doba humanizma i renesanse, a protegla se od 17. do 19. st. i nacionalnih pokreta u tom stoljeću. Teškoću s apsorpcijom katolika u Bosni je riješilo tek 19. st., budući da je snažna regionalno-protonacionalna svijest i ponos katolika u Bosni na staru bosansku državu- posve izostalo kod pravoslavnih i muslimana- razvilo jak regionalni identitet, slično s nekim drugim zapadnim narodima (Bavarci kod Nijemaca i sl.). Govornim jezikom su se razgraničili od Nijemaca, Talijana i Mađara, a književnim od Slovenaca i Srba.

Za druge narode postoje druge trajektorije, budući da pripadaju posve drugačijim civilizacijskim matricama (npr. Bošnjaci-Muslimani), a za zapadne drugih tradicija, poput Engleza, Nijemaca i dr.- sasama drugačije. Poseban su primjer Englezi, narod formirane visoke kulture od 8. do 11. st., nad kojim je izvršen kulturocid u preko 3 stoljeća od strane frankofonih Normana, no koji je izdržao pritisak i stopivši se s angliziranim Normanima, preoblikovan, počeo se kristalizirati kao stari-novi narod u doba Stogodišnjega rata u 14. st. kao ranonacionalni entitet, dok je konačno postao moderni narod i nacija u doba Tudora u 16. st. i engleske reformacije.

Francuzi, Nijemci, Poljaci... to su neke druge priče, no spadaju, svi, u europske zapadnokršćanske obrasce.

Dobro objašnjeno, ali ti haplotipovi E i I su direktna muška linija. To nema veze koje je netko narodnosti i identiteta kroz stoljeća. To samo Židovi tvrde kako su Židovi zbog haplotipa J i E i da ih mogu pratiti do starih poznatih židovskih plemena, a po genetici ispada kako ne mogu i nema razlike između Židova i susjednih muslimanskih naroda. Aškenazi su mješavina istočnih Europljana i Židova koji su došli iz Bliskog Istoka, ispada kako su više europskog porijekla. To ti je kao da neki Pigmejac iz Afrike s muškom haplogrupom B dođe u Kinu njegovi unuci nakon 7 generacija imaju manje od 1% autosomal gena, a nakon 10 generacija manje od 0.0% njegovih gena, postali su 99.9% pravi etnički i rasni Kinezi, a tvrdiš kako su muški potomci etnički i rasni Pigmejci samo zato jer imaju haplogrupu B, a i haplogrupe imaju mutacije tako da oblik haplogrupe B koji oni imaju nije imao njihov predak

 

[Urvan Hroboatos]

Dobro objašnjeno, ali ti haplotipovi E i I su direktna muška linija. To nema veze koje je netko narodnosti i identiteta kroz stoljeća. To samo Židovi tvrde kako su Židovi zbog haplotipa J i E i da ih mogu pratiti do starih poznatih židovskih plemena, a po genetici ispada kako ne mogu i nema razlike između Židova i susjednih muslimanskih naroda. Aškenazi su mješavina istočnih Europljana i Židova koji su došli iz Bliskog Istoka, ispada kako su više europskog porijekla. To ti je kao da neki Pigmejac iz Afrike s muškom haplogrupom B dođe u Kinu njegovi unuci nakon 7 generacija imaju manje od 1% autosomal gena, a nakon 10 generacija manje od 0.0% njegovih gena, postali su 99.9% pravi etnički i rasni Kinezi, a tvrdiš kako su muški potomci etnički i rasni Pigmejci samo zato jer imaju haplogrupu B, a i haplogrupe imaju mutacije tako da oblik haplogrupe B koji oni imaju nije imao njihov predak

Židovi na istoku Europe nemaju veze s istočnim Europljanima, nego su genetski mješavina bliskoistočnjaka iz Izraela i mediteranskih Europljana, napose žena, jer su se miješali s osobama iz područja Rimskoga casrtva u Italiku i dr. Genetski veze sa Slavenima ni Germanima istočne Europe- nemaju.

Kod Hrvata je genetski sloj važan zamjedbe jedino zato što jasno pokazuje da nije bilo nikakvog prekrštavanja i katolizacije pravoslavaca (Srba, Albanaca, Grka,...) budući da svi oni imaju genetske "balkanske" markere podrijetlom iz roga Afrike, kojih kod Hrvata nema, ili ima u zanemarivoj mjeri od 3-8%.

Time pada u vodu sva bajkovita priča o tobožnjoj katolizaciji Srba, budući da su Srbi, ne samo na kulturnoj, nego i na genetskoj razini- drugačiji od regionalnih Hrvata koji su im doslovno susjedi. Npr. E je u Dubrovniku 6%, a u susjednom dijelu Crne Gore kod pravoslavaca 18- 20%.

 

[darinko]

У неком од предходних уписа си прозивао некога за недостатак грађе којом би потврдио написано.
Можеш ли бити критичан према себи колико према другима?

Ovo o čemu govorim je opće znanje. Hrvati, Srbi i ostali stižu prije nastanka lokalnih dijalekata. Moguće da se i u tim ranim danima upotrebljavao što, ča itd, ali riječi što, ča ili kaj ne čine poseban jezik. Ljudi našeg područja u vrijeme dolaska koriste stotine riječi u međusobnoj komunikaciji a riječi što, ča ili kaj su ustvari nebitne i beznačajne. Ukoliko za nešto trebam konkretni dokaz slobodno me pitaj jer ne znam što b konkretno morao dokazati.

 

[DuKaraka]

Židovi na istoku Europe nemaju veze s istočnim Europljanima, nego su genetski mješavina bliskoistočnjaka iz Izraela i mediteranskih Europljana, napose žena, jer su se miješali s osobama iz područja Rimskoga casrtva u Italiku i dr. Genetski veze sa Slavenima ni Germanima istočne Europe- nemaju.

Ima smisla, ali sigurno imaju nešto slavensko i germansko kad su živjeli stoljećima u istočnoj Europi.

Kod Hrvata je genetski sloj važan zamjedbe jedino zato što jasno pokazuje da nije bilo nikakvog prekrštavanja i katolizacije pravoslavaca (Srba, Albanaca, Grka,...) budući da svi oni imaju genetske "balkanske" markere podrijetlom iz roga Afrike, kojih kod Hrvata nema, ili ima u zanemarivoj mjeri od 3-8%.

Time pada u vodu sva bajkovita priča o tobožnjoj katolizaciji Srba, budući da su Srbi, ne samo na kulturnoj, nego i na genetskoj razini- drugačiji od regionalnih Hrvata koji su im doslovno susjedi. Npr. E je u Dubrovniku 6%, a u susjednom dijelu Crne Gore kod pravoslavaca 20%.

Ali to su ti samo direktne muške linije. Te linije ne čine i određuju nečiji identitet, vjeru i jezik. Razlike u haplogrupama su nam isto zanemarive, a autosomal na Balkanu nam je svima takav da nas znanstvenici grupiraju u jednu ili dvije balkanske podgrupe (bez Grka i Albanaca) koje su previše preklapaju da ne možeš testirati jednu osobu i reći kojeg je etničkog identiteta. Veće razlike imaš među Talijanima nego između Hrvata i Bugara. Evo