Sa koliko godina ste se navukli/e na čitanje?

Otkad znam za sebe, obozavam da citam. Prvo mi je citala mama slikovnice i bajke, onda sam i sama pocela, a kasnije, posto u to vreme literature nije bilo na pretek, citala sam sve cega se dokopam, iako neke od tih knjiga i nisu bile bas za moj uzrast. Ne moze dete ipak da poveze neke stvari, ali ja sam uzivala u citanju bez obzira na to. Lektire sam redovno citala, mada mi nisu bile nesto preterano zanimljive. Izuzetak je nekoliko knjiga iz srednje, na koje sam se kasnije vracala da ih procitam jos koji put.
A sad kad pogledam sta deca citaju, dize mi se kosa na glavi. Deca koja maltene zavrsavaju osnovnu citaju one neke Sare B. ili kako se vec zove, slikovnice sa po pet recenica. Bas se tako rastuzim kad vidim da se ljubav prema knjigama sve ređe nalazi... Starim, izgleda :)
 
citaju deca facebook XD . ja odem u biblioteku uzem 5-6 knjiga(bibliotekarka misli da sam strastveni citalac) a procitam 1 nekad pola pa vratim onda nakon nekog vremena uzmem istu ti pa dovrsim npr. hobita i gospodara I deo.posle cu da predjem na ostale.a moj drug 16 puta procitao hobita i nekoliko puta gospodare i price srednje zemlje ili kako se vec zove
 
Blago vama kad su vam citali toliko.

Naucila sam da citam tecno sa nekih 5 godina,pre zabavista,ali nisam nalazila neko uzivanje u tome,vise sam volela matematiku i mogao si da me zabavis tako sto ces mi dati neki logicki zadatak ili me ispitivati sabiranje oduzimane etc.

Cak se secam da sam molila mamu i tatu da mi prepricaju bajke neke za knjigu o procitanom,jer je mene mrzelo da citam.

Onda tamo negde u trecem razredu otisla sa razredom u gradsku biblioteku,uclanila se,i od tada pocinje moja avantura :)

I tada je nesto puklo,i zapustila ja matematiku:(:(:(:(

a bila sa bas na dobrom putu.
 
Sa četiri godine sam naučio da čitam, a navukao se kasnije, tokom osnovne škole. Mislim da sam to ovde negde i napomenuo. Čitao sam, recimo, Dostojevskog u osnovnoj, tačnije u drugom ili trećem razredu. I sad kad pričam to nekome on mi kaže da serem, a fora je u tome da Dostojevski uopšte nije komplikovan za čitanje. Imam komplet njegovih dela, pa sam čitao neke zanimljive knjige.

Ja volim da čitam, ali čitam jako brzo, i ne više od nekoliko sati dnevno. Knjige koje su u mom ličnom vlasništvu su pune podvučenih rečenica i oznaka, jer se uvek služim i olovkom dok čitam da bih podvukao i obeležio nešto što mi privuče pažnju, a kad su pozajmljene uzmem svesku pa prepisujem neke delove (užasno zamorno, ali...). Čitam po knjigu za dan, ili za jednu noć, i onda slažem to znanje u glavi, a nepotrebne detalje odbacujem, po principu - ostavim kostur književnog dela u memoriji

I onda, kad u živom razgovoru otvori neko neku temu, znam više od onoga ko je knjigu pročitao dva ili više puta i gotovo uvek vladam situacijom.

I da, znam da ovo zvuči kao naklapanje uobraženog morona, ali to je moj odgovor.

Dobra tema, inače.
 
Dostojevskog u osnovnoj, tačnije u drugom ili trećem razredu. I sad kad pričam to nekome on mi kaže da serem, a fora je u tome da Dostojevski uopšte nije komplikovan za čitanje

Naravno da nije komplikovano,nije to Udzbenik naprednog mandarinskog jezika,ali te knjige zahtevaju odredjenu emocionalnu zrelost da bi se sa njima povezao.

A sad,jedno je procitati,drugo je emocionalno se povezati na osnovu predjasnjeg zivotnog iskustva,i odatle izvuci poruku knjige.

Sad ces ti da kazes kako si ti nu savrseno razumeo blabla......Naravno.
 
Sa sest godina sam urlala roditeljima da nikad necu nauciti da citam i zakljucila da moja prabaka, uciteljica, nema pojma i da ni ona ne zna da cita, pa kako ce onda nauciti mene. :D

Sa sedam godina sam vijala majku po kuci i terala je da vezba sa mnom citanje. :)

Na slikovnicama se nisam dugo zadrzala, vec sam brzo presla na bajke. Sa devet godina sam procitala Grcke mitove Roberta Grevsa (nije bilo odgovarajuce decije knjige sa mitovima pa sam scapila njih od ujaka). U gimnaziji sam savladala klasike. Mada cini mi se nikad nisam vise citala nego na fakultetu. Svaki put, dok sam spremala ispit, ja sam imala bar dve knjige koje sam citala usput. :D

Stripove sam otkrila za Politikinim zabavnikom i naravno, Stripotekom. Jos uvek volim da ih citam. :)
 
Jesu li vas kao male silom terali da čitate Alisu u zemlji čuda, Tom Sojera i Robinzona ili ste se još u porodilištu udarili u plač i dreku što vam nisu doneli sabrana dela Meše Selimovića da negubite vreme uzalud dok vas doje ili vam peru guzu?

Sećate li se kad ste se navukli na književnost?
Kad ste sa kantirali stripove i prešli na knjige?
Šta ste tada čitali/le?
Ajmo........

oduvek sam bila okruzena knjigama
baba i deda ucitelji, mama i tata zdravstveni radnici... jednostavno,bila mi je najnormalnija stvar sto nisam ispustala knjizice iz ruke cim sam naucila da citam
to je bilo nesto samo moje, moje avanture, moji svetovi, moja sloboda
i to traje godinama...i trajace
uvek govorim da su stvari bez kojih ne bih mogla (ne racunajuci 'leb i vodu :D) dobre knjie i muzika
 
Kao mali sam stalno 'nosao' decije knjige sa sobom, a prvu knjigu koju sam procitao(ne racunajuci lektiru do 4 razreda: pacija skola itd.) bila je Carobno samarce u 4 razredu za vreme bombardovanja. Obozavao sam tu knjigu, procitao sam je x puta. Neke delove cak i danas znam napamet.
Knjigu sam nekako izgubio, al' kupicu je ja jednom. :D
 
Sa tri godine sam umela da čitam (teže, naravno) i pišem.

Sećam se kako sam čitala bakama i i tati naglas, a oni me pažljivo slušali.

Najednom, jedno popodne sam čitajući uočila da to ne radim naglas, već onako, pomno, u sebi. :) Jaoj, koliko sam se obradovala. I sad se sećam tog urlikanja i skakutanja od sreće. Mislim da sam tada znala da će književnost biti moja najveća ljubav. Imala sam šest godina.

Sećam se da mi je u trećem razredu omiljena knjiga bila "Bioskop u kutiji šibica", Vladimira Stojšina. Dugo sam o njoj pričala, i isticala je kao divnu.

Posle bar 6 godina, ponovo sam je pročitala. Nije više bio isti utisak. Čak mi je na momente bilo naporno, čak i dosadno da je čitam. Razbila sam tog dana iluziju o divnoći knjige koja mi je ispunjavala detinjstvo. I dalje mi je naslov tako drag, ali se ne usuđujem da joj ponovo dam šansu. Jeste dečiji roman, ali sam nekako više očekivala.

Ipak, bila sam dete.
 
U osnovnoj skoli,ritual je bio da se sa drugaricama svakog petka posle skole ide u biblioteku:)druzimo se,biramo knjige,razgovaramo koje nam se dopadaju...Pamtim da smo se tad odusevljavali Gradimirom Stojkovicem i njegovim Hajdukom:)Od tad sam clan biblioteke i i dan danas redovno idem i uzimam knjige...drago mi je sto su moji mladji brat i sestra usvojili ovu naviku i da redovno citaju:)
 
Jos kao ucenik u osnovnoj skoli, bila sam odlican djak i pretpostavljalo se da cu citati lektire.. Uvidela sam da mi to ide lako, jer sam ih razumevala i brzo citala.
U srednjoj skoli smo poceli da idemo na sajam u Bg-u i tada sam pocela da kupujem knjige koje su van obaveznih lektira.. i tako je pocelo.. Iz gradske biblioteke sam uzimala knjige, u sustini one koje me i sad privlace- istinite zivotne price, zivot islmskih zena i sl...
Jedno vreme, nekih godinu i po dana nisam procitala nijednu, ali, dobro je, vratila sam se na citanje..
 
mrzela sam Alisu, ali su mi Toma i Kruso bili zanimljivi ( ustavari, Kruso me malo i smarao, ti bespotrebni opisi do detalja ). Mislim da sam zaista zavolela čitanje sa nekih 11 godina, otprilike... tada mi je do ruku došao i Čokoladni rat i poprilično me uzdrmao u krajnje negativnom smislu... ne mogu sebe da nateram da opet pročitam tu knjigu ( iako sam je sada možda već i prerasla )
 
sve sami vunderkidovi, pa ajd da se prikljucim... ne znam kada sam tacno naucila da citam... ali se secam da su tada bile neke citave edicije bajki, knjige tvrdog poveza, pa od prve do desete sve upakovane u kutije, a kutija nekoliko, kao razlikuju se po necemu..mali neki format, secam se da sam to vucarala svuda i to po nekoliko njih.. valjda sam tako i pocela.. vucaram i dan danas.. bilo mi je nekih pet godina..
 

Back
Top