Разлог Mојковачке битке - истине и збалуде

@NickFreak

nešto preko 6000 je broj koji se odnosi na žrtve tokom te čitave jeseni i početka zime, borba tih ljudi je bila značajna za povlačenje srpskih snaga, da je crna gora ranije te jeseni kapitulirala povlačenje srpske vojske bi bilo beznadežno teško.

za sam mojkovac, dakle ta dva dana bitke, izgleda da se radi o prilično niskim ciframa na obe strane. ne vidim nigde na netu taj podatak pa ga neću za sad iznositi.
 
@NickFreak

nešto preko 6000 je broj koji se odnosi na žrtve tokom te čitave jeseni i početka zime, borba tih ljudi je bila značajna za povlačenje srpskih snaga, da je crna gora ranije te jeseni kapitulirala povlačenje srpske vojske bi bilo beznadežno teško.

za sam mojkovac, dakle ta dva dana bitke, izgleda da se radi o prilično niskim ciframa na obe strane. ne vidim nigde na netu taj podatak pa ga neću za sad iznositi.

To je verovatno bio samo omanji okršaj ostataka cg vojske koje nisu bile upoznate sa opštim prilikama na frontu.Kompletnu sliku teško je formirati bez izveštaja austrijskog komandanta višoj komandi ali teško je taj okršaj mogao da utiče na bilo šta jer, kako smo već konstatovali, povlačenje srpske vojske je već bilo završeno a crnogorska vojska u ostatku CG se masovno predavala Austrijancima.
 
Ko je to skrivao? Kada?

Moračanine, postavljanje gigantskih tekstova nevezanih sa sadržajem i izvan diskusije spada u spamovanje, zamoliću te da prestaneš.
ja sam pitala ko su bili ti žandari koji tako terorišu crnogorski narod.

stvarno me interesuje zna li čovek strukturu žandarmerije na teritoriji crne gore u vreme kraljevine, da se jednom raščisti i sa tom pričom o srpskom teroru.

što se vojske tiče, ta vojska je za svoje oficire školovala veliki broj crnogoraca, srezmerno veći od udela crnogoraca u stanovništvu.



što se same teme tiče, valjda postavljač teme pokušava da navede na priču o nekakvom dogovoru kralja nikole sa ausrtijskim carem, za takvu pretpostavku sam čula ali ne znam detalje pa bi mogao da pojasni.
 
Postojala je austrijska kombinacija da nakon kapitulacije Srbije bude formirana nova država koja bi obuhvatala (u nekom obimu, možda smanjenom) Srbiju i Crnu Goru, sa dinastijom Petrovića na tronu.

Dakle, čak i Austrijanci su kombinovali sa državnim jedinstvom Srbije i Crne Gore, to nije bilo sporno. Sporna je samo bila vladajuća dinastija. I u tome je cela stvar. Kada su Petrovići ispali iz igre, onda su njihove frustrirane pristalice počele da negiraju ne samo suparničku dinastiju nego i sam koncept nacionalnog jedinstva i čitavu istoriju. I to se obnavlja i evo sada. I to je čitava priča. Nije to toliko komplikovano.
 
što se same teme tiče, valjda postavljač teme pokušava da navede na priču o nekakvom dogovoru kralja nikole sa ausrtijskim carem, za takvu pretpostavku sam čula ali ne znam detalje pa bi mogao da pojasni.

У посту 24, поменуо сам о контактима Краља Николе (посредник његов син Данило) са царем Вилхемом II.
Извор сазнања: чланак Небојше Богуновића у ,,Вечерњим новостима'' од 18.Децембра.2005г., у рубрици ,,Историја'' на стр.26.Нема електронског издања (или га бар ја нисам нашао) па немогу да приложим линк.
Иначе то сам тада прибележио баш због оваквих којима је Србија стална сметња а разноразним памфлетима величају своја дела до митских висина.
 
Razlog Mojkovačke bitke je spas obraza i časti Crne Gore njena moguća odbrana i pokrivanje povlačenja Srbijanskih trupa ostavljajući im testament i nadu da će nešto uraditi u svom povratku.
Srbijanska vojska jeste oslobodila Crnu Goru a da ne bude zabune da se radi o okupaciji uradila je to uz pomoć crnogorskih ustanika.

Mojkovačka bitka je bila veličanstveni trijumf crnogorske vojske.
Ne znam da li je neko o Crnogoraca pogledao istinu u oči i rekao da je na taj način moralno spašena a da se povukla sa Srbijanskim trupama ne verujem da bi preživela
silne žrtve povlačenja,bolesti,zaraza,arnautske likvidacije na Prokletijama i verovatno
posle probija solunskog fronta je ne bi je više ni bilo.
A Crna Gora definitivno bi bila istrebljena i svedena na jako mali broj stanovnika.

Tako se ni Sparta posle Termopilske bitke nikada nije povratila.

Tako da ne mogu reći da su Crnogorci žrtvovani već spašeni od istrebljenja koje bi im donelo dalje ratno delovanje.
Žrtvovala je svoju državnost ali Knjaz Nikola je tako odlučio da bude i napustio svoju državu.
Tako da je Crna Gora spašena a ne žrtvovana a Mojkovačkom bitkom je spasla i svoj obraz.
 
Postojala je austrijska kombinacija da nakon kapitulacije Srbije bude formirana nova država koja bi obuhvatala (u nekom obimu, možda smanjenom) Srbiju i Crnu Goru, sa dinastijom Petrovića na tronu.

Dakle, čak i Austrijanci su kombinovali sa državnim jedinstvom Srbije i Crne Gore, to nije bilo sporno. Sporna je samo bila vladajuća dinastija. I u tome je cela stvar. Kada su Petrovići ispali iz igre, onda su njihove frustrirane pristalice počele da negiraju ne samo suparničku dinastiju nego i sam koncept nacionalnog jedinstva i čitavu istoriju. I to se obnavlja i evo sada. I to je čitava priča. Nije to toliko komplikovano.
ne negiraju ni ovi montenegrini činjenicu da je postojala gotovo sveopšta volja u cg za zajdnicu sa srbijom. to bi bilo neodrživo negirati. dovode u pitanje državno uređenje i način na koji je do ujedinjenja dršlo.

čula sam za kombinaciju sa franjom josifom i čula sam da je za takvu kombinaciju izvor knjiga gavre perazića nestanak crnogorske državnosti u I sv. ratu. nisam čitala i nemam tu knjigu pa se ograđujem.

nije nemoguće da je nikola odigrao na austrijance i nije ni bez logike u datom istorijskom trenutku.

ako je tačno ono što u vojnoj enciklopediji piše o broju žrtava na samom mojkovcu, tih dva dana borbe su načisto pogrešno prikazani u literaturi.

У посту 24, поменуо сам о контактима Краља Николе (посредник његов син Данило) са царем Вилхемом II.
Извор сазнања: чланак Небојше Богуновића у ,,Вечерњим новостима'' од 18.Децембра.2005г., у рубрици ,,Историја'' на стр.26.Нема електронског издања (или га бар ја нисам нашао) па немогу да приложим линк.
Иначе то сам тада прибележио баш због оваквих којима је Србија стална сметња а разноразним памфлетима величају своја дела до митских висина.
pogledaću kada budem u blizini studentskog trga, biblioteka grada tamo ima svoje odeljenje periodike.

rekoh vec, meni je kao izvor predložena knjiga gavre perazića i možda potražim i nju ako me i dalje bude držalo interesovanje za temu.

činjenica je da crnogorci čitave te jeseni ratuju u teškim uslovima protiv austrijanaca i da bez tog njihovog otpora, da je nikola sklopio sa austrijancima separatni mir tog leta recimo, teško bi bilo, gotovo nemoguće, srpskoj vojsci da se povlači samo preko prokletija. nakon što su bugari sa istoka zatvorili planirani pravac.
 
Poslednja izmena od moderatora:
Pa 1918 se veći deo stanovništava izjasnio za pripajanje Srbiji nego što se na novom referendumu izjasnilo za njeno ocepljenje.
Treba uzeti u obzir da su i zelenaši bili za ujedinjenje pod njima boljim uslovima.

mogla je da se pripoji Srbiji ili da postane protektorat velikih sila nalik Kosovu danas jer je Nikoli povratak bio zabranjen.

Ispade da je bilo bolje da je bilo tako.
 
Ja neznam šta piše u toj vojnoj enciklopediji ali znam šta su učesnici pričali.
Tamo je bio front vrlo dugačak i vojnici su tamo bili već o Mitrovu danu pa neđe do početka Februara.. oko 2 mjeseca, koliko je trajalo srpsko povlačenje.
Vodile su se sporadične borbe i držala se linija odbrane, koja se nije pomjerala i onda je došlo do sveopšteg napada švaba na pravoslavni božić i trajao je 3 dana bez prestanka:

Za 3 dana 3 srpska božića
takve bitke i krvoprolića
i pod snijeg vojske zakopate
nije bilo odkad ljudi pamte

Vojnici koji su preživjeli su došli kući početkom februara a žrtve so pokopane maja, kad je snijeg okopnio.
To je istina.
 
Pa 1918 se veći deo stanovništava izjasnio za pripajanje Srbiji nego što se na novom referendumu izjasnilo za njeno ocepljenje.
Treba uzeti u obzir da su i zelenaši bili za ujedinjenje pod njima boljim uslovima.

mogla je da se pripoji Srbiji ili da postane protektorat velikih sila nalik Kosovu danas jer je Nikoli povratak bio zabranjen.

Ispade da je bilo bolje da je bilo tako.
pitanje je bilo koji bi oblik to priključenje imalo.

trebalo je tu biti taktičniji, izbeći prisustvo srpske vojske za početak jer se može protumačiti kao nepoverenje. čak i sa distance posmatrajući, deluje kao da je aleksandar unapred znao kakvu državu želi i da nije bilo realno očekivati da bi prihvatio i drugačiju odluku crnogoraca.

meni samo smeta što se stalno zaboravlja da nije on ni srbe iz srbije pitao u kakvu državu žele.
 
pitanje je bilo koji bi oblik to priključenje imalo.

trebalo je tu biti taktičniji, izbeći prisustvo srpske vojske za početak jer se može protumačiti kao nepoverenje. čak i sa distance posmatrajući, deluje kao da je aleksandar unapred znao kakvu državu želi i da nije bilo realno očekivati da bi prihvatio i drugačiju odluku crnogoraca.

meni samo smeta što se stalno zaboravlja da nije on ni srbe iz srbije pitao u kakvu državu žele.

Upravo tako niko nas nije pitao za SHS niti za pripajanje a meni je bez obzira na volju građana trebalo to drugačije izvesti jer su se ljudi izjasnili tako iz prinude u drugoj opciji Italija bi uzela primorje i u WW2 bi imali obnovu Mletačke republike.

To je navodno bio razlog prisustva vojske jer je došlo do nategnutih odnosa između Srbije i Italije.

Kralj Aleksandar sigurno nije bio cvećka imao je pretenzije da bude veliki vladar za SHS koliko znam nije bio ni Pašić ni dobar deo vlade ili bar ne pod tim uslovima.
 
Ja neznam šta piše u toj vojnoj enciklopediji ali znam šta su učesnici pričali.
Tamo je bio front vrlo dugačak i vojnici su tamo bili već o Mitrovu danu pa neđe do početka Februara.. oko 2 mjeseca, koliko je trajalo srpsko povlačenje.
Vodile su se sporadične borbe i držala se linija odbrane, koja se nije pomjerala i onda je došlo do sveopšteg napada švaba na pravoslavni božić i trajao je 3 dana bez prestanka:

Za 3 dana 3 srpska božića
takve bitke i krvoprolića
i pod snijeg vojske zakopate
nije bilo odkad ljudi pamte

Vojnici koji su preživjeli su došli kući početkom februara a žrtve so pokopane maja, kad je snijeg okopnio.
To je istina.
crnogorska vojska čitave te jeseni ratuje sa austrijom i ima velike gubitke, to je tačno.

međutim, ovde je pitanje zašto je došlo do bitke na božić kada se srpska vojska već povukla. pokušala sam već da utvrdim šta je "običan vojnik" mislio zašto ratuje. pitanje je zašto je crnogorska vrhovan komanda koja je znala da nema više potrebe ginuti nastavila rat.

u vojnoj enciklopediji stoji da je u ta dva dana božića na mojkovcu poginulo 205 crnogodaca i 224 austrougra, to je jedini podatak od broju žrtava u ta dva dana na koji sam naišla.

6000 je broj koji se odnosi na operacije tokom tri meseca te jeseni, još pre mitrovdana operacije počinju. manevri koji su vođeni u jako teškim uslovima od hladnoće o loše logistike opet koliko sam o tome čitala. ti ljudi se jesu borili, između ostalog, čuvajući odstupnicu srpskoj vojsci jer je crna gora mogla kapitulirati pre svega toga, kada je već bilo jasno da od ratovanja nema više nade i mogla je austrijska vojska suziti prolaz srpskoj na same prokletije.

zašto se to u istorijskoj literaturi predstavi kao broj koji bi trebalo da bude sa samog mojkovca ne znam. inače se i ne bavim dvadesetim vekom profesionalno niti me je ikada dovoljno interesovao pa je ovo samo pokušaj da se ispetljam iz svakakvih polufantastičnih pisanija.

Upravo tako niko nas nije pitao za SHS niti za pripajanje a meni je bez obzira na volju građana trebalo to drugačije izvesti jer su se ljudi izjasnili tako iz prinude u drugoj opciji Italija bi uzela primorje i u WW2 bi imali obnovu Mletačke republike.

To je navodno bio razlog prisustva vojske jer je došlo do nategnutih odnosa između Srbije i Italije.

Kralj Aleksandar sigurno nije bio cvećka imao je pretenzije da bude veliki vladar za SHS koliko znam nije bio ni Pašić ni dobar deo vlade ili bar ne pod tim uslovima.
srbi iz srbije bi u tom trenutku sa crnom gorom gotovo sigurno hteli u zajednicu, to ne sumnjam ali sa ostatkom porobljene braće teško. u crnoj gori još pred rat postoji opšte raspoloženje za zajednicu sa srbijom, ni tu nema spora.

da je vojska ušla u crnu goru delom zbog italijanske pretnje i to sam već i spominjala ali ona nije bila samo tamo gde je takva opasnost postojala.

ipak, koliko znam, sve što se dalje dešava je unutarcrnogorska stvar.
 
Poslednja izmena od moderatora:
Pa onda nezvanično da li je Knjaz dao naredbu da se gine ili je to bio neki narodni ustanak?
Narodno predanje govori da je tu osim sandžačke vojske bilo i seljaka koji su izašli sa vilama i sa svim oružjem što su imali i pridružili se vojci a bilo je i golorukih.

da je to imalo veze sa albancima nema govora klali su nas ko piliće na prokletijama i napadali sa leđa na vardararskom bojištu gde smo ratovali sa Bugarima.
Te poklane vojnike je dobrim delom pobio navodno pegavi tifus prema svedočansvu očevica.

Da li je Knjaz dao takvu naredbu ili je to bio narodni ustanak pred kojim je Janko Vukotić odbio da se povuče ne želeći da ih ostavi da goloruki izginu?
 
svakako je bilo opštenarodne volje da za suprotstavljanje ali ako je verovati tumačenju motiva samog kralja za bitku, kako ih navodi perazić, oni nisu nimalo časni.

nije se sva vojska istim pravcem povlačila, deo je išao preko kobara, paštrika i prolketija deo preko skadra. pitanje je kako bi to izgledalo da su austrijanci bili u prilici da drže crnu goru.

što se tiče napada albanaca na vojsku, bilo ih je, sporadično. pradeda je pričao da su naročito ubijali njih koji su nosili čizme, konjičke divizije i prvi poziv, kako bi im skidali čizme. onda im je stepa stepanović na svoju odgovornost podelio municiju. interesantno je da su kada bi ukapirali da sad imaju čime da pucaju progovarali srpski. klali su kad su imali priliku ali se umiralo i od hladnoće. pradedin brat je bio lakše ranjen, od iscrpljenosti i hladnoće više nije mogao da se kreće, ostavio ga je negde na prokletijama. video ga je kako je seo da se odmori i samo više nije ustao.
 
Poslednja izmena:
crnogorska vojska čitave te jeseni ratuje sa austrijom i ima velike gubitke, to je tačno.

međutim, ovde je pitanje zašto je došlo do bitke na božić kada se srpska vojska već povukla. pokušala sam već da utvrdim šta je "običan vojnik" mislio zašto ratuje. pitanje je zašto je crnogorska vrhovan komanda koja je znala da nema više potrebe ginuti nastavila rat.

Nije tako. Bilo je potrebe jer se srpska vojska nije bila povukla.
Pošto plan o povlačenju preko Makedonije, zbog uspjega Bugara nije uspio, glavnina vojske se pokušava prebaciti preko CG u Skadar.
Iz Skadra bi ih italijanski, fransuski i engleski brodove prebacili u Valonu a odatle na Krf.
Austrougari su tada pokušali presjeći tu odstupnicu i što brže doći do Skadra i napasti srpsku vojsku. To im je bio najbliži put.
Tada je Konrad nudio kralju Nikoli ugovor o nenapadanju da bi CG dozvolila prelazak austrougara preko svoje teritorije na cijelom dijelu od Kotora do Mojkovca. Dao mu je 6 dana za odgovor ali je Nikola već isti dan to odbio i objavio rat.
Istovremeno je od SVK i vlade Srbije došao poziv, da se pod svaku cijenu zatvore mojkovačka vrata jer bi Srbi bili u neizlaznoj situaciji.
uslijedio je sve opšti napad na CG na cijeloj dužini fronta od Kotora do Mojkovca.
Cetinje i Lovćen su brzo pali i 13.1.1916 je podpisana Kapitilacija a na Mojkovcu su švabe u prvom naletu doživjele veliki poraz. Mojkovački front se probio tek u drugoj polovini januara, kada Vukotić na zahtjev SVK raspušta vojsku i podpisuje kapitulaciju.
Zbog toga, kralj Nikola koji napusta zemlju i iz Italije mu oduzima neka odlikovanja i za glavnog komandanta postavlja mislim Mijuškovića i naređuje da se borba nastavi.
Po podatcima iz austrijske literature piše, da je bilo srpske vojske 150.000 i da je na Krf stiglo 133 050 vojnika i da se srpskoj vojsci priključilo 4000 crnogorskih vojnika. Ovaj podatak nisam niđe pročitao u crnogorskoj literaturi.
Austrougarski pukovnik Rihter je, primajući odlikovanje rekao:
Hrabrost crnogorskog vojnika nema premca u istoriji ratova.
Bilo je dana, kada su položaji nekoliko puta prelazili u naše i njihove ruke.
Tu se moglo vidjeti, kako ta goloruk vojnik nalijeće na naše bajonete i ta primitivno naoružana goloruka vojska nas je danima zadržavala i te vrleti natopila sa svojom a i našom krvlju. Svaki metar zemlje je bio pokriven ljudskim leševima.
 
Poslednja izmena od moderatora:
Nije tako. Bilo je potrebe jer se srpska vojska nije bila povukla.
Pošto plan o povlačenju preko Makedonije, zbog uspjega Bugara nije uspio, glavnina vojske se pokušava prebaciti preko CG u Skadar.
Iz Skadra bi ih italijanski, fransuski i engleski brodove prebacili u Valonu a odatle na Krf.
Austrougari su tada pokušali presjeći tu odstupnicu i što brže doći do Skadra i napasti srpsku vojsku. To im je bio najbliži put.
Tada je Konrad nudio kralju Nikoli ugovor o nenapadanju da bi CG dozvolila prelazak austrougara preko svoje teritorije na cijelom dijelu od Kotora do Mojkovca. Dao mu je 6 dana za odgovor ali je Nikola već isti dan to odbio i objavio rat.
Istovremeno je od SVK i vlade Srbije došao poziv, da se pod svaku cijenu zatvore mojkovačka vrata jer bi Srbi bili u neizlaznoj situaciji.
uslijedio je sve opšti napad na CG na cijeloj dužini fronta od Kotora do Mojkovca.
Cetinje i Lovćen su brzo pali i 13.1.1916 je podpisana Kapitilacija a na Mojkovcu su švabe u prvom naletu doživjele veliki poraz. Mojkovački front se probio tek u drugoj polovini januara, kada Vukotić na zahtjev SVK raspušta vojsku i podpisuje kapitulaciju.
Zbog toga, kralj Nikola koji napusta zemlju i iz Italije mu oduzima neka odlikovanja i za glavnog komandanta postavlja mislim Mijuškovića i naređuje da se borba nastavi.
Po podatcima iz austrijske literature piše, da je bilo srpske vojske 150.000 i da je na Krf stiglo 133 050 vojnika i da se srpskoj vojsci priključilo 4000 crnogorskih vojnika. Ovaj podatak nisam niđe pročitao u crnogorskoj literaturi.
Austrougarski pukovnik Rihter je, primajući odlikovanje rekao:
Hrabrost crnogorskog vojnika nema premca u istoriji ratova.
Bilo je dana, kada su položaji nekoliko puta prelazili u naše i njihove ruke.
Tu se moglo vidjeti, kako ta goloruk vojnik nalijeće na naše bajonete i ta primitivno naoružana goloruka vojska nas je danima zadržavala i te vrleti natopila sa svojom a i našom krvlju. Svaki metar zemlje je bio pokriven ljudskim leševima.

Pa dobro Moračanin da li misliš da bitke nije trebalo ni biti
i da je nekakva izdaja u pitanju?
 
Poslednja izmena od moderatora:
Mislim, da je bitka trebala i da su Crnogorci časno obavili svoj dio posla.
Omogućili su srpsku odstupnicu i pri tom pokušali da zaštite i sebe.

Ali ne smatram za korektno i pravo:
Da se tada crnogorskoj vojsci nije priključio bar jedan dio srpske vojske pa da zajedno štite odstupnici.
Nije bilo pravo, da se srpski politički i vojni vrh odlučio, da 1918g to napravi sa CG.
Zajednicu su svi željeli ali na ravnopravnoj osnovi i ne da se sve crnogorsko ukine i zabrani.
Dali sam sad jasan?
 
..................................................................................
Mojkovački front se probio tek u drugoj polovini januara, kada Vukotić na zahtjev SVK raspušta vojsku i podpisuje kapitulaciju.
Zbog toga, kralj Nikola koji napusta zemlju i iz Italije mu oduzima neka odlikovanja i za glavnog komandanta postavlja mislim Mijuškovića i naređuje da se borba nastavi.
......................................
.

Лазар Мијушковић био је само Председник владе а не главни командант.

Mislim, da je bitka trebala i da su Crnogorci časno obavili svoj dio posla.
Omogućili su srpsku odstupnicu i pri tom pokušali da zaštite i sebe.
Ali ne smatram za korektno i pravo:
Da se tada crnogorskoj vojsci nije priključio bar jedan dio srpske vojske pa da zajedno štite odstupnici.
Nije bilo pravo, da se srpski politički i vojni vrh odlučio, da 1918g to napravi sa CG.
Zajednicu su svi željeli ali na ravnopravnoj osnovi i ne da se sve crnogorsko ukine i zabrani.
Dali sam sad jasan?

Од почетка си нејасан. И како тема одмиче, све си више у испретураним мишљењима. Међутим, митологија те не напушта. То ти је (и не само теби) у генима.
 
Poslednja izmena od moderatora:
Mislim, da je bitka trebala i da su Crnogorci časno obavili svoj dio posla.
Omogućili su srpsku odstupnicu i pri tom pokušali da zaštite i sebe.

Ali ne smatram za korektno i pravo:
Da se tada crnogorskoj vojsci nije priključio bar jedan dio srpske vojske pa da zajedno štite odstupnici.
Nije bilo pravo, da se srpski politički i vojni vrh odlučio, da 1918g to napravi sa CG.
Zajednicu su svi željeli ali na ravnopravnoj osnovi i ne da se sve crnogorsko ukine i zabrani.
Dali sam sad jasan?

To da je trebalo trebalo je i ako kažu da su Srbijanci činili trećinu Sandžačke vojske ali moglo je još da se žrtvuje ali ne bi promenilo ishod.

Što se tiče ostaloga kapitulacija je bila logičan korak ne znam zašto bi Nikola odlučio da izginu svi Crnogorci do jednoda a on bio van zemlje.

Prvi svetski rat je karakterističan po velikom broju civilnih žrtava austorougari su posle atentata sprovodili gnusnu politiku prema Srbima i ubijali civilno stanovništvo sa druge strane to su radili i Bugari čak i u povlačenju.
deo stanovništva je bežao i kretao se za vojskom.

Pa na kraju Srbija je izgubila oko milion ipo stanovnika i ako je vojske bilo možda do 20000.

Crna Gora je pri najstrožijij mobilizaciji dala 50000 vojnika
da nije kapitulirala samo razmisli koliko bi bilo žrtava?

Ja sam ti rekao da nisam ponosan ni malo na događaje 1918-te
ali treba da znaš da se narod u Srbiji tada nije pitao ni za šta.
Tim činom kralj Aleksandar je naneo štetu Crnoj Gori ali i veliku Srbiji koja je kao nedefinisana država bez granica ušla u SHS .
A to je imalo za posledicu sve ovo 90-ih i te posledice trpimo i danas,kao i neprirodnu neslogu i netrpeljivost sa Crnogorcima.
 
To

ali treba da znaš da se narod u Srbiji tada nije pitao ni za šta.
Tim činom kralj Aleksandar je naneo štetu Crnoj Gori ali i veliku Srbiji koja je kao nedefinisana država bez granica ušla u SHS .
A to je imalo za posledicu sve ovo 90-ih i te posledice trpimo i danas,kao i neprirodnu neslogu i netrpeljivost sa Crnogorcima.

To potpisujem.

Drugu veliku grešku je ludi Aco napravio, što je u tu zajednicu uveo Sloveniju i Hrvatsku na njihov zahtjev. Pomogao im je, da stvore svoje granice na štetu srpskoh naroda i taj problem otvorio i stvorio nerešivim za buduća pokoljenja.
Nije poslušao Mišića.

Draža Mihailović je nešto pokušao u tom pravcu, ali je već bilo kasno, mada je izabrao previše radikalne metode, posebno prema bosanskim muslimanima.
Đe je Aco započeo, tu je Tito nastavio i sve do kraja zabrljo.

sve što se pokušalo silom, vratilo se kao bumerang i proizvelo mržnju i zavadu.
Čak je i Antiša P. sa svojim "cvijećem hrvatskog naroada" :hahaha::hahaha::hahaha: imao više uspjeha.
 
Poslednja izmena:
Nije tako. Bilo je potrebe jer se srpska vojska nije bila povukla.
Pošto plan o povlačenju preko Makedonije, zbog uspjega Bugara nije uspio, glavnina vojske se pokušava prebaciti preko CG u Skadar.
Iz Skadra bi ih italijanski, fransuski i engleski brodove prebacili u Valonu a odatle na Krf.
Austrougari su tada pokušali presjeći tu odstupnicu i što brže doći do Skadra i napasti srpsku vojsku. To im je bio najbliži put.
Tada je Konrad nudio kralju Nikoli ugovor o nenapadanju da bi CG dozvolila prelazak austrougara preko svoje teritorije na cijelom dijelu od Kotora do Mojkovca. Dao mu je 6 dana za odgovor ali je Nikola već isti dan to odbio i objavio rat.
Istovremeno je od SVK i vlade Srbije došao poziv, da se pod svaku cijenu zatvore mojkovačka vrata jer bi Srbi bili u neizlaznoj situaciji.
uslijedio je sve opšti napad na CG na cijeloj dužini fronta od Kotora do Mojkovca.
Cetinje i Lovćen su brzo pali i 13.1.1916 je podpisana Kapitilacija a na Mojkovcu su švabe u prvom naletu doživjele veliki poraz. Mojkovački front se probio tek u drugoj polovini januara, kada Vukotić na zahtjev SVK raspušta vojsku i podpisuje kapitulaciju.
Zbog toga, kralj Nikola koji napusta zemlju i iz Italije mu oduzima neka odlikovanja i za glavnog komandanta postavlja mislim Mijuškovića i naređuje da se borba nastavi.
Po podatcima iz austrijske literature piše, da je bilo srpske vojske 150.000 i da je na Krf stiglo 133 050 vojnika i da se srpskoj vojsci priključilo 4000 crnogorskih vojnika. Ovaj podatak nisam niđe pročitao u crnogorskoj literaturi.
Austrougarski pukovnik Rihter je, primajući odlikovanje rekao:
Hrabrost crnogorskog vojnika nema premca u istoriji ratova.
Bilo je dana, kada su položaji nekoliko puta prelazili u naše i njihove ruke.
Tu se moglo vidjeti, kako ta goloruk vojnik nalijeće na naše bajonete i ta primitivno naoružana goloruka vojska nas je danima zadržavala i te vrleti natopila sa svojom a i našom krvlju. Svaki metar zemlje je bio pokriven ljudskim leševima.
ne sporim da je srpskoj vojsci borba crnogoraca tih nekoliko meseci bila neophodna ali obrati pažnju na citat koji si naveo, bilo je dana kada se borilo za jedan komad zemlje bez prekida, to ti je opis ovih meseci sa kraja 1915. teška i ogorčana borba u kojoj su ljudi ginuli u hiljadama, pogledaj crnogorske žrtave, crna gora gubi više ljkudi za godinu ipo u prvom svetskom ratu nego u oba balkanska rata zajedno, veliki deo upravo te jeseni.

ne razumeš da se ovde mešaju dve stvari, devedesetak dana borbe crnogorske vojske i sam boj na mojkovcu koji traje dva dana što većina ljudi u srbiji valjda ne razlikuje. hiljade ljudu gine te jeseni ali najmanje na mojkovcu, više u ovom ogorčenom ratu koji rihter i opisuje.

to bi se moglo nazvati nekom vrstom rovovskog rata, ne znam koji je termin vojnički ispravan, pozicioni rat? što je i odlika prvog svetskog rata, ali je valjda za epsku priču zanimljivije sve to sažeti u ta dva dana.
 

Back
Top