crnogorska vojska čitave te jeseni ratuje sa austrijom i ima velike gubitke, to je tačno.
međutim, ovde je pitanje zašto je došlo do bitke na božić kada se srpska vojska već povukla. pokušala sam već da utvrdim šta je "običan vojnik" mislio zašto ratuje. pitanje je zašto je crnogorska vrhovan komanda koja je znala da nema više potrebe ginuti nastavila rat.
Nije tako. Bilo je potrebe jer se srpska vojska nije bila povukla.
Pošto plan o povlačenju preko Makedonije, zbog uspjega Bugara nije uspio, glavnina vojske se pokušava prebaciti preko CG u Skadar.
Iz Skadra bi ih italijanski, fransuski i engleski brodove prebacili u Valonu a odatle na Krf.
Austrougari su tada pokušali presjeći tu odstupnicu i što brže doći do Skadra i napasti srpsku vojsku. To im je bio najbliži put.
Tada je Konrad nudio kralju Nikoli ugovor o nenapadanju da bi CG dozvolila prelazak austrougara preko svoje teritorije na cijelom dijelu od Kotora do Mojkovca. Dao mu je 6 dana za odgovor ali je Nikola već isti dan to odbio i objavio rat.
Istovremeno je od SVK i vlade Srbije došao poziv, da se pod svaku cijenu zatvore mojkovačka vrata jer bi Srbi bili u neizlaznoj situaciji.
uslijedio je sve opšti napad na CG na cijeloj dužini fronta od Kotora do Mojkovca.
Cetinje i Lovćen su brzo pali i 13.1.1916 je podpisana Kapitilacija a na Mojkovcu su švabe u prvom naletu doživjele veliki poraz. Mojkovački front se probio tek u drugoj polovini januara, kada Vukotić na zahtjev SVK raspušta vojsku i podpisuje kapitulaciju.
Zbog toga, kralj Nikola koji napusta zemlju i iz Italije mu oduzima neka odlikovanja i za glavnog komandanta postavlja mislim Mijuškovića i naređuje da se borba nastavi.
Po podatcima iz austrijske literature piše, da je bilo srpske vojske 150.000 i da je na Krf stiglo 133 050 vojnika i da se srpskoj vojsci priključilo 4000 crnogorskih vojnika. Ovaj podatak nisam niđe pročitao u crnogorskoj literaturi.
Austrougarski pukovnik Rihter je, primajući odlikovanje rekao:
Hrabrost crnogorskog vojnika nema premca u istoriji ratova.
Bilo je dana, kada su položaji nekoliko puta prelazili u naše i njihove ruke.
Tu se moglo vidjeti, kako ta goloruk vojnik nalijeće na naše bajonete i ta primitivno naoružana goloruka vojska nas je danima zadržavala i te vrleti natopila sa svojom a i našom krvlju. Svaki metar zemlje je bio pokriven ljudskim leševima.