”Duša“ i ”duh“
Mnogi vjeruju da se te reci odnose na nešto nevidljivo i besmrtno što postoji u nama. Oni misle da prilikom smrti taj nevidljivi deo coveka napušta telo i nastavlja živeti. Buduci da je to vjerovanje toliko rašireno, mnogi se iznenade kad saznaju da Biblija takvo nesto uopste ne uci. Sta su onda prema Božjoj Reci duša i duh?
KAKO SE U BIBLIJI KORISTI IZRAZ ”DUŠA“
Najpre razmotrimo izraz ”duša“.Biblija jeizvorno napisana uglavnom na hebrejskom i grckom. Kad su pisali o duši, biblijski pisci koristili su
hebrejsku rec nefeš ili grcku rec psykhé. Te se reci u Bibliji pojavljuju više od 800 puta, a u osnovi se odnose na:
(1) ljude, (2) životinje ili (3) život covjeka ili životinje. Osvrnimo se na neke biblijske stihove sa ta tri razlicita znacenja.
Ljudi.
1. Mojsijeva 2:7 “Jehova Bog je stvorio coveka od zemaljskog praha i udahnuo mu u nozdrve dah zivota i covek je postao ziva dusa.”
Znaci da je covek postao DUSHA, COVEK je DUSHA .
A duh ili dah … kasnije se objasnjva sta su…
’U danima Nojinim svega se nekoliko ljudi, to jest osam duša, spasilo prošavši kroz vodu‘ (1. Petrova 3:20). U ovom stihu rec ’duše‘ ocito se odnosi na ljude — Nou, njegovu ženu, njegova tri sina i njihove žene. U 2. Mojsijevoj 16:16 navedena su uputstva koje su Izraelci dobili u vezi sa sakupljanjem mane. Receno im je: ”Nakupite toga (...) svaki prema broju duša koje su mu u šatoru!“ Dakle, kolicina mane koju su trebali sakupiti zavisila je o broju clanova porodice. Još neke biblijske primjere koji potvrdjuju da se rec ”duša“ odnosi na osobu nalazimo u 1. Mojsijevoj 46:18, Isusu Navinu 11:11, Delima apostolskim 27:37 i Rimljanima 13:1.
Životinje. U biblijskom izvještaju o stvaranju citamo: ’Bog je rekao: ”Neka vodama provrvi mnoštvo živih duša i neka leteca stvorenja lete nad zemljom, svodom nebeskim!“ Bog je takodje rekao: ”Neka zemlja pusti iz sebe žive duše po vrstama njihovim, stoku, druge životinje što se micu i divlje životinje zemaljske po vrstama njihovim!“ I bilo je tako‘ (1. Mojsijeva 1:20, 24). U ovim se recima za ribe, stoku i divlje životinje koristi ista rec— ”duše“. Ptice i druge životinje naziva se dušama u 1. Mojsijevoj 9:10, 3. Mojsijevoj 11:46 i 4. Mojsijevoj 31:28.
Život osobe. Ponekad se rec ”duša“ odnosi na ljudski život. Jehova je rekao Mojsiju: ’Pomrli su svi koji su progonili dušu tvoju!‘ (2. Mojsijeva 4:19). Šta su progonili Mojsijevi neprijatelji? Htjeli su mu oduzeti život. Pre toga, Rahela je radjala svog sina Benjamina ”dok je duša njezina izlazila jer je umirala“ (1. Mojsijeva 35:16-19; vidi 18. stih). Rahela je tada izgubila život. Zapazi takodje što je Jovan rekao o Isusu: ”Po ovom smo upoznali ljubav: po tome što je on dušu svoju položio za nas“ (1. Jovanova 3:16). Isus je dao svoju
dušu, odnosno
život, za ljude.
Ocito je da se u ovim biblijskim stihovima rec “duša“ odnosi na život osobe. Još neke primere o tome naci cemo u Mateju 10:39, Jovanu 15:13 i Delima apostolskim 20:10.
U citavoj Bibliji izrazi ”besmrtan“ ili ”vecan“ nigde ne koriste u povezanosti s rrecju ”duša“. Umesto toga,
Biblija kaže da je duša smrtna, što znaci da umire (Jezekilj 18:4, 20) Jezekilj 18:4 “…Dusa koja zgresi, ona ce UMRETI “.
Zato Biblija za onoga ko je umro jednostavno kaže da je ’mrtva duša‘ (3. Mojsijeva 21:11).
“DUH”
Sta Biblija kaze o duhu…
. Neki ljudi misle da je ”duh“ samo druga rec za ”dušu“. Medjutim, to nije tacno. Biblija jasno pokazuje da ”duh“ i ”duša“ nisu isto. Po cemu se oni medjusobno razlikuju?
Biblijski pisci koristili su hebrejsku rec ruah ili grcku rec pneúma kad su pisali o ”duhu“. Sama Biblija otkriva znacenje tih reci.
Na primer, u
Psalmu 104:29 piše: ’Uzmeš li, Jehova, duh [ruah] njihov, umiru i u prah se svoj vracaju.‘
A u
Jakovu 2:26 stoji da je ”telo bez duha [pneúma] mrtvo“.
Dakle, u ovim recima ”duh“ oznacava ono što telu daje život. Telo bez duha je mrtvo. Stoga u Bibliji rec ruah nije prevedena samo s ”duh“ nego i s ”dah“, odnosno
životna sila. Na primer, u vezi s potopom Nojevih dana Bog je rekao: ’Ja cu pustiti vode potopa na zemlju da unište svako stvorenje pod nebom u kojem je dah [ruah] života‘ (1. Mojsijeva 6:17; vidi i 1. Mojsijevu 7:15, 22). Prema tome, ”duh“ se odnosi na životni dah, nevidljivu silu, koja sva živa bica održava na životu. Znaci DUH ( kao iI dah ) je
zivotna snaga.
Duša i duh nisu isto. Telo treba duh iz istog razloga iz kojeg radio treba struju — da bi funkcionisalo. Kad u radio staviš baterije i ukljuciš ga, struja pohranjena u baterijama ga, takoreci, oživi. Ali bez baterija radio je ”mrtav“. Isto se dogadja i kad se radio koji je prikljucen na struju iskopca iz uticnice. Slicno tome,
duh je sila koja našem tijelu omogucava da živi. Osim toga, duh, poput struje, nema osecanja i ne može razmišljati. To je neosobna sila. No bez tog duha, odnosno životne sile, naša bi tela ’umrla i vratila se u svoj prah‘, kao što je rekao psalmista.
Govoreci o smrti coveka, Propovjednik 12:7 kaže: ”Tada se prah [koji ostane od njegovog tijela] vrati u zemlju, gdje je i bio, a duh se vrati pravome Bogu, koji ga je dao.“ Kad duh, odnosno životna sila, napusti telo, telo umire i vraca se tamo odakle je došlo — u zemlju. Tako se i životna sila vraca tamo odakle je došla — Bogu (Job 34:14, 15; Psalam 36:9). To ne znaci da ona doslovno putuje na nebo. Umjesto toga, to znaci da za umrlu osobu svaka nada u buduci život zavisi od Jehove Boga. Moglo bi se reci da je njen život u Božjim rukama. Samo joj Bog može ponovno dati duh, odnosno životnu silu, i tako je vratiti u život.
Bog ce to uciniti za sve one koji su umrli! (Jovan 5:28, 29). Kad bude uskrsenje, Jehova ce umrloj osobi naciniti novo telo i vratiti je u život tako što ce u njega udahnuti duh, odnosno životnu silu.
Znaci DUSHA je covek ili zivot.
Nije zasebni deo coveka…
A DUH je zivotna sila ili snaga koja podrzava zivot coveka i nema svojstva coveka….
[/color]