Ruski ratni bloger i dobrovoljac Murz opisuje situaciju na bojištu.
E, sad nekoliko riječi o tome kako ja vidim ovu upravo [ukrajinsku] "ofenzivu". Najosnovnije, početne uvjete "Savršene oluje" opisao sam davno, neću sve ponavljati u detalje. Ukratko, ne mogu se sjetiti niti jedne vojne kampanje u povijesti u kojoj je jedna od strana tako sustavno pripremala vlastiti katastrofalni poraz. Nažalost, ova strana je naše vojno-političko vodstvo.
Uspješna obrana sastoji se od četiri komponente, o kojima sam već pisao.
1- Upravljanje. Kad vodstvo branitelja shvati što i kako treba. Koja je logika obrane. [Imamo] sve loše s ovim.
2 - Komunikacija. Ovo je prilika da svoje odluke projicirate na postrojbe, implementirate ideje upravljanja u konkretne akcije postrojbi i brzo dobijete informacije o rezultatima. Pa tu imamo potpuno dno, o tome ne želim ni raspravljati.
3 - Topništvo i streljivo, fleksibilno upravljanje topništvom. Također bez komentara.
4 - Gusto popunjavanje prednje crte, ešalonska obrana i što je najvažnije značajne manevarske oklopne pričuve za obranu proboja.
Oprostite, ali progovorit ću ovdje.
„Ukrofašistička gamad koja je hvatala ljude po ulicama [da ih mobilizira]“ ponovno je uspjela osigurati svoju brojčanu nadmoć u ljudstvu, a sada je ona u mnogočemu kvalitativna, a ponegdje je ta kvalitativna prednost vrlo velika – neprijatelj je naporno radio kako bi stvorili dobre, radne šake ofenzive. Imajući to na umu, već sam preporučio elementima naše Z-stranke, koji su uz ljutite komentare repostirali snimke [Ukrajinaca] koji hvataju ljude na ulicama, da počnu unaprijed smišljati isprike za iste postupke, koji će se uskoro, kako se situacija zahuktava, događati masovno i u Ruskoj Federaciji.
Smijali ste se drvenim puškama ukrajinskog TerDef-a, koji su zimi 2022.-2023. bili prisiljeni vani na taktičku obuku, a onda ste opjevali herojstvo donbaskih "mobika", koji su bez ikakve pripreme, s puškama Mosin-Nagant i bez oklopa, bačeni u ofenzivu protiv personalnih jedinica Oružanih snaga Ukrajine. I ništa se nije naučilo? Pa dobro.
Pa kako bih napredovao na mjestu ukropa?
Prvo bih doveo do apsoluta načelo "život je dosadan bez galeba". Budući da su Oružane snage Ruske Federacije tijekom zime i proljeća ubile sve svoje potencijalne rezerve, postavši gole u vrijeme neprijateljske ofenzive, potrebno ih je potpuno, nedovoljno gole, odnosno, istresti sve rezerve iz džepova, gurajući ih tamo gdje ih se može istrijebiti pod povoljnim uvjetima.
S tim u vezi, kako su "Wagneri" srušeni u Bakhmutu i naša propaganda ga pretvorila u "Grobnicu za oružane snage Ukrajine", prva mjesta "izviđanja velikih razmjera na snazi" bila su očigledna. Zapravo, Prigožinova predblagdanska ucjena, radila se upravo o tome da ga vojska smijeni na bokovima i zajebe umjesto njega. Wagner se, prema legendi, nikada ne povlači. Pa neka Oružane snage dobijaju batine po neopremljenim položajima.
Zapravo, ukropi će, najvjerojatnije, plodonosno iskorištavajući sukob ambicija Prigozhin-Shoigu/Gerasimov, nastaviti vršiti pritisak na bokove Bakhmuta, ne štedeći granate, uvlačeći u borbu sve bijedne ostatke borbeno spremnih jedinica OS RF koje će se tamo moći okupiti. Naivac će se do zadnjeg uhvatiti za simulakrum napuhan propagandom.
Drugo, slični događaji će uslijediti u blizini Donjecka. Naše krajnje iscrpljene postrojbe kod Marinke i Avdejevke, iscrpljene ofenzivama, neprijatelj će marljivo uništavati topništvom u kombinaciji s vještim jurišima, uključujući i one noćne, tjerajući sve više i više novih postrojbi da se onamo prebacuju iz drugih sektora.
Treće, naravno, nastavit će se i napadi na Dnjepar, i provokacije na granici s Ruskom Federacijom, i tjeranje panike u društvu oko situacije nekažnjivosti neprijatelja koji terorizira granična područja. To je učinkovito, ne zahtijeva puno resursa da bi se neprijateljske snage rasporedile po frontu, odnosno naše snage. A napadi, naravno, neće prestati, zajedno s uspješnim doletima bespilotnih letjelica i/ili projektila.
Četvrto, kontrolirao bih situaciju, osigurao bih da Rusima ne preostane rezerva, s pomoćnim udarom negdje na nekom od dalekih bokova Bakhmuta, ili na sjeveru LNR-a. Uložio bih koliko treba da sve što je moguće sigurno ide tamo (ruske rezerve). I rado bih sve to, otkriveno zračno-svemirskim izviđanjem, u gustom stacionarnom položaju, HIMARS-om i drugim dalekometnim oružjem granatirao prije nego uđu u bitku. I, naravno, jasno bih promatrao sve te pokrete. Što, usput, i nije tako teško - radioobavještajna služba savršeno funkcionira protiv naših Oružanih snaga. Nakon što jedna radio mreža nestane iz etera, umjesto nje počinju raditi druge postaje na drugim frekvencijama, što znači da su se naši dragi preselili na drugo mjesto.
I peto, već bih požurio s glavnim udarom, inače ne osobito brojnim, na najprikladnijim mjestima na golemom frontu od Zaporožja do Ugledara, presjekavši kopnenu komunikaciju s Krimom i savijajući udar prema prevlaci, prisiljavajući našu lijevoobalnu skupinu kod Hersona da preuzme borbu s obrnutom frontom i povuče se iz novonastale zamke na Krim.
A do kraja ljeta možete dobiti puno zanimljivih stvari - ne samo frontu na zapadnoj periferiji Mariupolja i u stambenim četvrtima Donjecka, već i ozbiljne "političke preokrete" u Rusiji.
Po mom mišljenju, ukropi su skupili dovoljno snage za ovakvu briljantnu avanturu.
Što učiniti s tim? Kako to spriječiti? Pa po cijele dane, kad ne pišem sve ovdje, radim nešto da bih nešto napravio s tim.