Rad je stvorio čoveka

Pogledajte prilog 1511911



Ulagao sam napor da dokučim smisao života a onda sam shvatio da je smisao u naporu.
(nepoznati autor)


Umesto rada i zalaganja, korišćenja darovanih nam veština i snaga- došlo se do toga da tragamo za zadovoljstvima i prijatnostima a izbegavamo napor jer je neprijatan per se.

Koliko je vama lično bliska/strana ova ideja da je smisao u naporu?

Slušamo takođe da su naše (pra) babe, dede bili vredni, radili ceo dan.
Moj tata je vredan, uvek nečim zauzet (75 g) nađe neku zanimaciju :ide, hoda, popravlja nešto, sadi na jednom placu povrće,do tamo često ode peške a kad je hladno baš kolima, orezuje neke smokve,ređa neke cigle kao za ostavu za alat šta li..
a kad se ne može napolje on uzima kutiju sa alatom otvori je i popravi sat ,vagu, lampu... ode do podruma po jedne stvari,neke druge odnese dole, ako ništa rešava ukrštene reči - ja ga gledam pa se mislim kako ga ne mrzi sve to.
Nikad ne sedi bez veze sem kad jede 🙂
Prvo,
Bravo za tvog tatu. Očigledno ima dobre radne navike a uz to je i kreativnost prisutna.
Sada, vratimo se osnovnom pitanju o smislu života.
Ako neko duboko u sebi nije osetio jaku potrebu za otkrićem stvarnog smisla, svrhe i cilja života onda je teško otkriti sve to.
Zašto?
Zato što na život još uvek gledamo samo našim čulima koja su okrenuta ka spolja. U takvom slučaju za nas imaju prioritet zadovoljenja naših čula, nagona i evwentualno emocija dok nama najčešće prevladavaju one navike ili pasije uma. Dotle mi nismo svoj gospodar, tačnije mi ne gospodarimo svim što sam gore naveo. Naše znanje nam je dolazilo i još uvek dolazi samo spolja a naša težnja je da razumemo i upražnjavamo samo ono što će nam doinositi nova životna iskustva.
Ima li u tome nečeg negativnog? Ne, nipošto jer, verovali mi ili ne, mi u ovom svetu živimo ogroman broj života i iz svih tih iskustava, mi, kao duhovno Biće, Duša, ekspandiramo svoju svest, kapacitet ljubavi, te ostale duhovne kvalitete i to je ono po čemu se mi, ljudi, razlikujemo.
Šta biva kada jednoga dana sve to spolja više nema takvu privlačnost a u nama se probudi nešto šti nikada ranije nije. To nešto jesmo Mi, Duša, koji smo dosegli određeni stadijum duhovnog razvitka i osećamo se sposobnim ili zrelim da radimo i dosegnemo ono što je naš pravi cilj. Tada se budi ta unutarnja potreba o kojoj već rekoh nekoliko reči. Mi, kao ličnost ili humana svest ne znamo šta je to što nam treba i zato nastojimo istraživati. Tada se već pojavi naša intuicija koja ranije nije bila prisutna a intuicija je unutarnja komunikacija između nas, Duše, i naše spoljne svesti, tačnije, naše humane svesti koja je praktično samo program kojeg smo sami složili od ropđenja pa nadalje kroz proces odrastanja.
Nas, Dušu, kao besmrtnog Biće, interesuje samo jedna jedina stvar a to je da se vratimo tamo odakle smo i došli u ovaj fizički savet a to je da se podignemo u čisto duhovne svetove kada ćemo Znati Sebe - kako je govorio Sokrat, a onda nastavimo do dosezanja Bog-Svesti kada znamo i samog Kreatora, Boga.
Ovaj čin u Hrišćanstvu zovu 'Spasenje' iako ne znaju kako do njega doći- uglavnom veruju da će ga dobiti na poklon od samog Boga.
Istina je da nikada nšta ne dobijamo besplatno i bez naših napora već sve moramo zaraditi kroz naš rad.
Intuicija nas, pošto se pojavi i bude prisutna, zna voditi i dovesti do onih učenja koja će nam pomoći da ostavimo svoj najviši duhovni cilj. Takav put je oduvek postojao pa postoji i danas i širokoj javnosti nije poznat iako ima mnogih koji misle da su ga otkrili pa takvih ima i ovde na forumu.
Naš cilj je visoko duhovni i nije u nižim psihiučkim svetovima niti se do njega dolazi preko filozofije ili bilo kojih metafizičkih učenja.
To je put totalne odgovornosti i čiste ljubavi kada se uzdiže svest, inteligencija, kreativnost, nesebičnost i ostali duhovni kvaliteti.
Naravno, naglasići, da ako neko još uvek nema tako duboku potrebu koja je takva da osoba stvarno želi to nešto nepoznati svom svojom snagom umesto spoljnih vrednosti, onda je bolje da osoba ne žuri i traži nešto drugo što može razumeti i gde će joj još uvek biti prijatno.
Hteo sam samo reći da život uistinu ima svoj smisao cilj i pravu svrhu i o tome nema potrebe mentalizovati jer osoba koja stvarno želi to što rekoh ona više ne vrednje mnogo intelektualno znanje koje i nije pravo znanje.
Evo imaš moj pozdrav i, ako voliš svog oca, moguće je da ćeš i sam početi da iskazuješ sličan pristup životu jer mi svoje programe u našem spoljnom umu ili našoj humanoj svesti kreiramo kopiranjem svoje roditelje pa zato kad krenemo u zrelije godine počnemo prepoznavati kod nas njihova ponašanja i pristup životu.
Ćao!
 
Prvo,
Bravo za tvog tatu. Očigledno ima dobre radne navike a uz to je i kreativnost prisutna.
Ima, kao dečak je bio vredan, kao student je radio sezonske poslove , posle je bio vredan profesor kojem je čas prekratko trajao za sve što je želeo da prenese i držao sekcije i bavio se svojim pozivom ne štedeći se ni trunke.
Intuicija nas, pošto se pojavi i bude prisutna, zna voditi i dovesti do onih učenja koja će nam pomoći da ostavimo svoj najviši duhovni cilj. Takav put je oduvek postojao pa postoji i danas i maš moj pozdrav i, ako voliš svog oca, moguće je da ćeš i sam početi da iskazuješ sličan pristup životu jer mi svoje programe u našem spoljnom umu ili našoj humanoj svesti kreiramo kopiranjem svoje roditelje pa zato kad krenemo u zrelije godine počnemo prepoznavati kod nas njihova ponašanja i pristup životu.
Ćao!
Upravo ovo što si napisao mi je cilj 🙂
 
Може сваки човек да нађе задовољство за себе.
Посебан је осећај када након великог завршеног посла...седнеш и гледаш својих руку дело.

То није исти смисао, јер тема је "смисао у напору".

Што мислим да је идиотски или је идиотски формулисано...

Не постоји икакав смисао у напору или лакоћи
 

Smisao se može otkriti na tri načina:​

1. Kroz stvaranje, preduzimanje akcije, rad, angažovanje i kreativno izražavanje,​

2. Kroz doživljavanje onoga što osoba smatra vrednim, iskustvo i kontakt sa sadržajima i okolinom,​

3. Ukoliko su uslovi stresni ili nepromenljivi, čovek patnji koju doživljava može dati značenje, značenje zbog koga može iskreno da veruje da je proživljena patnja značajno iskustvo, da i pored i posle nje, život ima smisla.​

(Viktor Frankl)​

~ ~ ~

"Zauzimao je stav da zadovoljstvo i sreća ne trebaju da budu cilj neke akcije, već da se javljaju kao propratan efekat akcije koje smatramo vrednom i važnom."

izvor www.introspektiv.com
 
Човек је створена вредност.

Онтологија, таква је каква јесте.

Човек је благодат који управља својим кварењем и својим поправљањем.

Човек не може бити више од онога што му је дато
 
То није исти смисао, јер тема је "смисао у напору".
Napor je u toj rečenici verovatno ekvivalent radu
Што мислим да је идиотски или је идиотски формулисано...

Не постоји икакав смисао у напору или лакоћи
Kako ne postoji smisao u naporu?
Naporne su recimo vežbe a smisao im je da ojačaju telo. 🤷
 
Rad je sranje, težak je, ne pruža ti sigurnost, nije zabavan i itd...
... zato birajte Netflix
iz udobnog kreveta gledajte živote drugih na vašem velikom ekranu za samo 799 d mesečno
gettyimages-157692127_edit_308579080689576.jpg
 
Napor nije samo rad, napor je i teškoća u dostizanju cilja, a onda imamo jednu posledicu napora....da ljudi iz napora duže žive zdravim životom...veliki primer je, kako ljudi koji su pregazili albaniju i smrzli se i oporavili od gladi....kasnije dugo žive bez teških bolesti i umru od dosade, starosti.
 
То није исти смисао, јер тема је "смисао у напору".

Што мислим да је идиотски или је идиотски формулисано...

Не постоји икакав смисао у напору или лакоћи
Има смисла у задовољству или стваралаштву или просто одржавању простора и тела чистим .

Два су мода.
Одмарам и радим
Нове технологије угуравају међу радњу...лао топ...фон
Одмарам тело,умарам мозак.
Зато мислим да ће у будућности више бити напада алца и сл.
 
Pogledajte prilog 1511911



Ulagao sam napor da dokučim smisao života a onda sam shvatio da je smisao u naporu.
(nepoznati autor)


Umesto rada i zalaganja, korišćenja darovanih nam veština i snaga- došlo se do toga da tragamo za zadovoljstvima i prijatnostima a izbegavamo napor jer je neprijatan per se.

Koliko je vama lično bliska/strana ova ideja da je smisao u naporu?

U suštini, to je varijacija one izreke "the chase is better then the catch".
Indijska varijanta (u prevodu) glasi "Nije cilj cilj, već put do cilja".
I tako dalje - u mnogim narodima postoji nesto slicno.

Ja sam to definisao vrlo prosto: smisao života je život.

"Rad je stvorio čoveka" je višeznačna izreka, i kreće se od bukvalnog shvatanja (rad je ono što omogućuje i lični i kolektivni razvoj, jer bez rada nema ni plodova rada, a razvoj je jedan od plodova, bez muke nema nauke, itd.), pa do samog smisla čovekovog života.
 
ne znam da li je rad stvorio coveka.
Previsse je neljudi oko nas pa je mozda i tacno je r su mahom lencuge koje bi leba bez motike...
Ima ih raznih profesija od politicara preko tzv navijaca do krimosa svih fela.
Sto se tice tog retkog bicca coveka sa velikim CH (izem ti ovu tastaturu)
Bicce da ga je ipak oblikovalo i promisljanje i trazenje nekog smisla.
Rad je koristan, u svakom smislu,
Ne moram uvek da volim ono sto radim a cesto kao sinoc nemam volje za to.
Ali odem i budem profesionalan...ne da bih dobio pohvale jer me ne motivisu...
Naucio sam da nikad ne blejim i da uvek dam sve od sebe ali samo posteno...
Gledam da sam sto visse zaposlen bilo cime.
Ne volim da gubim vreme pa ako nemam bas nista onda odem u setnju.
Dokon um je djavolje igraliste.
Stara narodna poslovica i mogu da potvrdim da je taccna.
 
Sad malo neo izmešala rad i aktivnost mada eto work - pa workout kao vežbanje, ima taj isti koren u engleskom.
Nije svaka aktivnost rad ali jeste svaki rad aktivnost a i nije to toliko bitno.

Kada gledam klipove o motivaciji oni se u stvari često tako ni ne zovu, zovu se pokretanje akcije znači svi ističu ne treba čekati da dođe motivacija ona dođe kao nus produkt uloženog napora, odnosno kao kolateralna dobit akcije,
i dalje naglašavaju da kada bi čekali da nam dođe motivacija niko ništa ne bi uradio😉
 
Poslednja izmena:

Back
Top