- Poruka
- 17.094
Svima nama, kojima je lakše da kukamo kada nam je teško u životu, Duško Radović je predložio da
pročitamo i zapamtimo posebnu poruku koju je napisao za nas i nama sličnima...
Jer, moramo priznati da nema osobe koja, kao i mi, bar jednom nije zakukala kako joj je život težak,
kako nema ni volje, ni želje za življenjem, kako uvek ima nešto što nam u životu fali, kako nam je
teška sudbina...
Kao i mnogo puta do sada, aforizmi Duška Radovića su nas pokretali i motivisali da se duboko zamislimo
nad svojim rečima i postupcima i da život sagledamo iz jednog drugačijeg ugla, tako da hajde da probamo
da razumemo i zapamtimo ove mudrosti date - nama na dar:
“Malo je života bez šavova i zakrpa…
Ne može! Čovek je proklet! On bi hteo i dugo da živi i da mu bude lepo.
E, a to je malo teže. Ne može! Može dugo, ali iz parčića.
Pogledajte, svako od nas nosi neku zakrpu…
Svakome se primeti gde je šav – nekome na licu, nekome u očima,
nekome u glasu! Svi smo mi krpljeni i sastavljani – iz mnogo delova.
Mi više volimo život, nego život nas. U tome je stvar!
E, a ako ga tako volimo, onda nije red da ga ogovaramo i da mu nalazimo mane.“
Meni je već lakše kada zamišljam da smo svi zakrpljeni i da ličimo na pačvork prekrivač...
Hvala Dušku za bisere koje nam je ostavio...
Drago moje pačvork društvo, grlim vas sve redom...
pročitamo i zapamtimo posebnu poruku koju je napisao za nas i nama sličnima...
Jer, moramo priznati da nema osobe koja, kao i mi, bar jednom nije zakukala kako joj je život težak,
kako nema ni volje, ni želje za življenjem, kako uvek ima nešto što nam u životu fali, kako nam je
teška sudbina...
Kao i mnogo puta do sada, aforizmi Duška Radovića su nas pokretali i motivisali da se duboko zamislimo
nad svojim rečima i postupcima i da život sagledamo iz jednog drugačijeg ugla, tako da hajde da probamo
da razumemo i zapamtimo ove mudrosti date - nama na dar:
“Malo je života bez šavova i zakrpa…
Ne može! Čovek je proklet! On bi hteo i dugo da živi i da mu bude lepo.
E, a to je malo teže. Ne može! Može dugo, ali iz parčića.
Pogledajte, svako od nas nosi neku zakrpu…
Svakome se primeti gde je šav – nekome na licu, nekome u očima,
nekome u glasu! Svi smo mi krpljeni i sastavljani – iz mnogo delova.
Mi više volimo život, nego život nas. U tome je stvar!
E, a ako ga tako volimo, onda nije red da ga ogovaramo i da mu nalazimo mane.“
Meni je već lakše kada zamišljam da smo svi zakrpljeni i da ličimo na pačvork prekrivač...
Hvala Dušku za bisere koje nam je ostavio...
Drago moje pačvork društvo, grlim vas sve redom...