Pub "Tinejdžeri" vol 4

25 sestro, ne smeštaj me još u četvrtu deceniju dok nema potrebe :D
Osim ako se ne ložiš na starije, onda mogu da imam godina koliko hoćeš :per:

Ja imam 27. ***** ti život kako vreme leti. Kao da sam juče imao 18... inače život posle adolescencije i faksa je teško sranje, ne mogu da zamislim šta ću raditi sa 30 ili 35. Ovo je užas, ako čovek nije slobodan, džaba mu sve. I uspeh i pare i deca... adolescentska i mladalačka sloboda je nešto neprocenjivo.
 
Pa kad nisi imao konkretne ciljeve i nisi težio ka ostvarivanju istih, naravno da ti je njesra :lol:


Mislim, nisam ni ja u boljoj situaciji, kad sam se razbacao na deset strana i onda ni u čemu ne mogu potpuno da se ostvarim. Al gledam ljude oko sebe, mnogi su se posvetili jednoj delatnosti, i mnogi su uspešni. Rade posao koji vole, imaju kintu (i žive u Srbiji), putuju, žive samostalno ili sa ribom. Kad bih ih pitao sigurno bi mi rekli da im je bolje nego ikad.
 
Ja sam imao konkretne ciljeve pa nista. Na kraju sam ciljeve ispunio, a faks mi ne sluzi ama bas nicemu. Sluzi mi iskljucivo ono sto sam ucio u srednjoj i sto sam sam cackao kompjutere inace bih mogao da ga duvam.
Svet odraslih ceni samo prakticna znanja i vestine. Ili nesto moras da znas da radis ili da imas socijalne vestine izrazene. Sve ostalo je beskorisno.
 
Pa naravno, potrebno je da na vreme počneš da brusiš korisne veštine, ili da se zainteresuješ za nešto za šta se ispostavlja da je cenjeno u društvu :D Za sve ostalo, izduvaš.

Ja sam bio u srednjoj elektrotehničkoj, ali je ta škola bila raspad i ništa nas nije naučila. Posle sam otišao na studije književnosti znajući da od toga nema ništa, al i dalje, hteo sam to da upišem i voleo sam. Sad su mi te studije sporedne kad sam naučio sve što sam hteo a diploma mi ništa ne znači. Od predmeta koji su mi ostali apsolutno ništa nije ni za ku*ac i samo bi mi oduzelo dosta vremena.
U pokušaju da se fokusiram na nešto praktičnije, okrenuo sam se video-montaži, i posle dve godine rada na svom sadržaju (video-eseji), ništa nisam zaradio ali sam naučio da radim montažu makar, i usput pokupio neke sporedne poslove, frilens i ostalo. Kad sam se zainteresovao za fotografiju malo više, tu sam hteo da uletim u neku ozbiljniju spiku ali sada je tržište toliko prezasićeno da ne mogu da ne budem obeshrabren. Pogotovo kad vidim klinje koji imaju brutalnu opremu u vrednosti od par hiljada evra, a ja crnčim za kompom montirajući videe za salon nameštaja i sve za sto evra. A ne dolaze ni takvi poslovi toliko često.
Tako da, ebiga, treba se cimati, ali treba i na vreme odustati od stvari i ideja koje ne vode nigde.


Postoje i primeri kada može da se uspe. Ortak se cimao oko programiranja još od srednje, i zaista voli da programira, sad ima bruka platu od preko soma evra, putuje, živi s ribom čiji ćale im je kupio stančić. Ta riba se cimala par meseci da izvežba grafički dizajn, znala je da crta al se nije nikad cimala ozbiljno u programima. Evo sad i ona mlati nekih 600e mesečno što u suštini nije mnogo za taj posao, ali jeste mnogo za nekog ko nije dugo u toj priči.


Dosta faktora tu utiče, ali snalažljivost i sreća su ključni.
 
43487513_10215198819915757_8946012222929240064_n.jpg
 
Milo mi je da i dalje ima iste ekipe, sa identičnim smislom za humor kao nekad. :D

Ja sam završio fakultet još odavno, zavalio u BG, šljakam u IT-u, oženio se... Kad se pogleda unazad, koliko je vremena prošlo i dokle se doguralo i šta se sve promjenilo.
Interesantno je koliko je BG propao, čini mi se da nije bilo ovako kad sam dolazio prethodne decenije, ili se ne vide stvari kakve su dok ne počneš tu da živiš. Baš sve ostaralo, propalo, narod u nekom svom transu.
Ja sam se navikao mada ni ne obraćam pažnju previše jer sam zauzet drugim stvarima. Ako ništa kejevi su vrhunski za šetnje, mene baš opušta.

PS za fifty se sjećam da se družila s nekom "metalikom", zaboravio sam nikname, mada je bio gotivan lik na forumu. :)
 
Milo mi je da i dalje ima iste ekipe, sa identičnim smislom za humor kao nekad. :D

Ja sam završio fakultet još odavno, zavalio u BG, šljakam u IT-u, oženio se... Kad se pogleda unazad, koliko je vremena prošlo i dokle se doguralo i šta se sve promjenilo.
Interesantno je koliko je BG propao, čini mi se da nije bilo ovako kad sam dolazio prethodne decenije, ili se ne vide stvari kakve su dok ne počneš tu da živiš. Baš sve ostaralo, propalo, narod u nekom svom transu.
Ja sam se navikao mada ni ne obraćam pažnju previše jer sam zauzet drugim stvarima. Ako ništa kejevi su vrhunski za šetnje, mene baš opušta.

PS za fifty se sjećam da se družila s nekom "metalikom", zaboravio sam nikname, mada je bio gotivan lik na forumu. :)

Mene ovakvi postovi bacaju u depru, jbg nikako da prihvatim da je mladost gotova i da je vreme za ozbiljnije priče. Al to na stranu, drago mi je zbog tebe :)
 
Mene ovakvi postovi bacaju u depru, jbg nikako da prihvatim da je mladost gotova i da je vreme za ozbiljnije priče. Al to na stranu, drago mi je zbog tebe :)

Nije mladost uopšte gotova, samo se mijenjaju prioriteti. Nije dobro ako čovjek razmišlja isto sa 25 kao što je razmišljao kao student ili srednjoškolac. Ako je tako, čovjek mora da se zapita zašto i šta radi pogrešno. A teret života se mora prihvatiti. Ima mnogo ljudi u boljim ali i gorim pozicijama nego mi što piskaramo po forumima.
A za ženidbu i te stvari: Mnogo je bitno osloboditi se hedonističko-destruktivnog razmišljanja koje nam nameću zapadnjaci. Svakog koga znam da se nije oženio do 35 pa ostaro, znam da je žalio zbog toga, što je samo bilo potrebno malo muda i hrabrosti za život. I neko drugi bi da se rodi i uživa i živi, baš kao što smo mi, a nemamo pravo da svojom sujetom odlučujemo o tome da li će se neko roditi ili ne. Inače je život ciklus, i treba da se održi, sam po sebi.
Gledaj i sa ove strane:
- Godina ima 52 nedelje, ukupno 104 dana slobodnog vikenda.
- Firme uglavnom imaju 25 dana godišnjeg
- Slava, vjerski i državni praznici oko 10-etak dana.

Kad se sumira, imaš oko 140 slobodnih dana u godini, što znači da radiš manje od 2/3 godine po danu. To je dosta vremena za sve i svašta.
 

Back
Top