Psihoterapeuti koji podilaze klijentima

  • Začetnik teme Začetnik teme Lule
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Slušam na tik toku emisiju tj. isečak gde je tema: smejanje na sahrani. Da li vam se to desilo, da li je to uvredljivo za ožalošćene. Na to odgovaraju dve gošće, od kojih je jedna psihoterapeutkinja, a druga fotografiše sahrane (ta druga nije rekla nešto značajno za temu)
Poenta njihove priče (voditeljkine i psihoterapeutkinjine) je da se to nekako opravdava kao netipična reakcija na gubitak, ohrabrivanje da život ide dalje i sl.

Uglavnom, to smejanje na sahranama i nije glavna tema, već primetan princip modernih psihoterapeuta da pravdaju svakakve postupke i time podilaze ljudima tj. svojim klijentima ili potencijalnim klijentima.

Za ovaj konkretan slučaj- umesto da im decidno kažu da prestanu da budu nevaspitani, bezosećajni i sebični stvorovi, i ako već nisu sposobni da se kontrolišu i ponašaju kao normalna ljudska bića - jednostavno ne treba ni da dođu na takav događaj. Ja bih tako rekla.
Znam ženu koja se smejala na ćaletovoj sahrani a bila je jako vezana za njega i on je baš iznenada umro. Svedočila sam kako je godinama nakon njegove smrti plakala za njim.
Tako da... Možda malo brzaš sa zaključcima i etiketama.
 
Sad ne znam šta je poenta teme, sahrane ili psihoterapeuti :mrgreen:

Moderni psihoterapeuti koji opravdavaju smeh na sahranama, tačnije podilaze klijentima..tako piše u uvodnom postu.

@Lule da menjam naziv teme pošto se ovde diskutuje o ponašanju na sahranama?

Inače, ja ne poznajem nijednog "modernog " psihoterapeuta.

Psihoterapija je odlična kada je neko istovremeno i psihijatar i psihoterapeut, tj radi sa pacijentom potrebne psihoterapije. I dobri su psihijatri u državnim ustanovama.
 
Psihoterapija je odlična kada je neko istovremeno i psihijatar i psihoterapeut, tj radi sa pacijentom potrebne psihoterapije. I dobri su psihijatri u državnim ustanovama.
Mislim da nije neophodno da psihoterapeut bude i psihijatar da bi bio dobar, psihijatar je važan za one sa specifičnim patologijama koje realno samo psihijatar i može da leči.
 
Lepo rečeno i sasvim tačno. Netipična reakcija ali se dešava. Video lično. Različiti ljudi, različite okolnosti. Nije na psihoterapeutima da nameću svoj stav niti da sude. Prosto neke društvene pojave su takve kakve jesu, na njima je da ti pomognu da ih razumeš nebitno od njihovog ličnog stava o tome.
Šta je tačno i lepo rečeno.
Lepo ti je da se neka budala smeje jer je njemu do ćaskanja i glupiranja dok ožalošćeni tuguju

Naravno da treba da sude, stvsrno je dosadno to Nju ejdž foliranje, sve je za ljude.

~~~
Setila sam se kad je jedan iz društva pričao kad je sa drugovima otišao na sahranu majke njihovog druga i jedan od njih nešto odvalio ili pa počeli da se smeju.
 
Znam ženu koja se smejala na ćaletovoj sahrani a bila je jako vezana za njega i on je baš iznenada umro. Svedočila sam kako je godinama nakon njegove smrti plakala za njim.
Tako da... Možda malo brzaš sa zaključcima i etiketama.
To je reakcija ožalošćene osobe koje može da se psihološki opravda u nekim situacijama.

Ja mislim na ponašanje onih koji nisu ožalošćeni a smeju se. Ne verujem da je zato što ne mogu da "obrade gubitak", pre će biti zato što i ne žale mnogo za pokojnikom i ne poštuju ožalošćene.
 
Moderni psihoterapeuti koji opravdavaju smeh na sahranama, tačnije podilaze klijentima..tako piše u uvodnom postu.

@Lule da menjam naziv teme pošto se ovde diskutuje o ponašanju na sahranama?
Šta da radim kad im se to sviđa.

Nemoj da menjaš, sahrana je primer koji služi u svrhu teme.


Inače, ja ne poznajem nijednog "modernog " psihoterapeuta.
Nije bukvalno moderan psihoterapeut, recimo da sam primetila takav trend.
 
Mislim da nije neophodno da psihoterapeut bude i psihijatar da bi bio dobar, psihijatar je važan za one sa specifičnim patologijama koje realno samo psihijatar i može da leči.

Da, u pravu si.

Moja psihijatrica je imala određene dane u nedelji za psihoterapiju, KBT. Prvo sam dolazila na nedelju dana ( na početku ), posle na 2 nedelje, jednom mesečno..

Sada, kod druge psihijatrice idem na kontrolu jednom u šest meseci.

Nemoj da menjaš, sahrana je primer koji služi u svrhu teme.

Dobro, ali hajde da diskutujemo na koje sve načine psihoterapeuti podilaze klijentima?
 
To je reakcija ožalošćene osobe koje može da se psihološki opravda u nekim situacijama.

Ja mislim na ponašanje onih koji nisu ožalošćeni a smeju se. Ne verujem da je zato što ne mogu da "obrade gubitak", pre će biti zato što i ne žale mnogo za pokojnikom i ne poštuju ožalošćene.
A zašto misliš da se u toj emisiji radilo baš o drugom a ne o prvom slučaju?
 
Da, u pravu si.

Moja psihijatrica je imala određene dane u nedelji za psihoterapiju, KBT. Prvo sam dolazila na nedelju dana ( na početku ), posle na 2 nedelje, jednom mesečno..

Sada, kod druge psihijatrice idem na kontrolu jednom u šest meseci.



Dobro, ali hajde da diskutujemo na koje sve načine psihoterapeuti podilaze klijentima?
Pa diskutujemo. Ja mislim da dotična psihoterapeutkinja opravdava postupke, neki ne misle tako

Teško je odgovoriti tako ad hok na koje sve načine podilaze. Kad se setim još nekog primera, napisaću.
 
A zašto misliš da se u toj emisiji radilo baš o drugom a ne o prvom slučaju?
Zato što je to bilo voditeljkino pitanje Da li je to uvredljivo za druge u trenucima žalosti.
I zato što me je to podsetio na priču upravo osobe koja se smejala.
Setila sam se kad je jedan iz društva pričao kad je sa drugovima otišao na sahranu majke njihovog druga i jedan od njih nešto odvalio pa počeli da se smeju.
Ovde se vrše dve zamene teze i daje jedan primer koji ne oslikava najbolje ono što je voditeljka htela da izgura.
Nigde nije rečeno da to jeste uvredljivo za ožalošćene i da je bolje ne otići na sahranu nego izigravati lažnog prijatelja ožalošćenom.
 
Ali ti smejači se neće smejati jer bi ti tako voleo, nego jer ih boli uvo za tvoje najmilije koji će tugovati za tobom uprkos tvojoj želji da se smeju. I čija su osećanja najbitnija na tom događaju a ne njihova. (Ili tvoja )
I nije ovde dilema smejanje VS naricanje zato što je ovo drugo odavno iščezlo.
Ali smejanje je pozitivna reakcija.

Nije isto smejanje i podsmevanje.

Smejanje je nešto zaista lepo.
 
Ali smejanje je pozitivna reakcija.

Nije isto smejanje i podsmevanje.

Smejanje je nešto zaista lepo.
Nije uvek lepo i nije uvek pozitivna reakcija.
Smeješ se dok neko tuguje. Znači da nemaš osećaja i poštovanja prema toj osobi. Još gore je što dolaženjem na sahranu da se šatro nađeš - lažeš tu ožalošćeni osobu da ti je stalo do nje ili pokojnika.
 
Nije uvek lepo i nije uvek pozitivna reakcija.
Smeješ se dok neko tuguje. Znači da nemaš osećaja i poštovanja prema toj osobi. Još gore je što dolaženjem na sahranu da se šatro nađeš - lažeš tu ožalošćeni osobu da ti je stalo do nje ili pokojnika.
Pa ne znam zašto misliš da ti nije stalo do nekoga ako se smeješ.

Ne može emocija poput smeha i plača da se kontroliše baš lako.

A i zašto bi
 
Ne može emocija poput smeha i plača da se kontroliše baš lako.

Slažem se. One moje dve tetke koje su se smejale posle baba tetkine sahrane, smejale su se spontano, nešto su pričale i počele da se smeju.

Ja se ne bih smejala, ali mogu njih da razumem, ako su spontano počele neki razgovor koji ih je nasmejao.

Ne možemo uvek da kontrolišemo svoje emocije.

To što su se smejale, ne znači da one nisu volele svoju tetku.
 
Zato što zrela i empatična osoba ima svest o drugome kao i sposobnost samokontrole.
Šta može odrasloj osobi da bude toliko smešno na sahrani a da ne može da se obuzda.
Mislim da je i smeh u nekim situacijama jedan od načina ispoljavanja jakih i teških emocija.

Meni se desilo na sahrani drage školske drugarice, da smo svi počeli da se smejemo nekontrolisano, svi njeni najbliži i najbolji drugovi, iako smo bili beskrajno tužni i slomljeni. To je neka čudna reakcija mozga na stres i tugu, nije to uopšte tako naivno i jednostavno u fazonu "on se smeje - znači ne poštuje i nema empatije".
 
Mislim da je i smeh u nekim situacijama jedan od načina ispoljavanja jakih i teških emocija.

Meni se desilo na sahrani drage školske drugarice, da smo svi počeli da se smejemo nekontrolisano, svi njeni najbliži i najbolji drugovi, iako smo bili beskrajno tužni i slomljeni. To je neka čudna reakcija mozga na stres i tugu, nije to uopšte tako naivno i jednostavno u fazonu "on se smeje - znači ne poštuje i nema empatije".
Tako ste reagovali je zato što ste bili nezreli. To je tipično ponašanje mladih, sve im je smešno, ne razmišljaju a i nemaju obzira prema ožalošćenom, što pokušavam da objasnim.
I to je i suština moje teze i teme - primećujem da psihoterapeuti i lajfkoučevi po društvenim mrežama i TV imaju tendenciju da pravdaju određena ponašanja svojih klijenata ne obraćajući im pažnju kako to deluje na drugog.

Ako bi dotična psihoterepeutkinja rekla da to nije ok, to bi joj bila antiteklama jer kao što neki rekoše - ljudi ne voli da ih neko "prevaspitava".(iako bi trebalo)

P. S. Žalosno je kad zreo čovek ostane bezosećajan, lažan i licemeran.
 
Meni se čini da ti ovo uopšte nisi razumela. Tema nije bilo kakav smeh nego je poenta upravo da se u teškim trenucima kod ljudi javlja smeh kao odbrambena reakcija.

Niko nije došao na sahranu da smehom pokazuje nepoštovanje niti je tim ljudima zaista nešto doslovno smešno, posebno ne zato što su bezosećajni. Bukvalno ne znam odakle ti svi ti zaključci.
 
Meni se čini da ti ovo uopšte nisi razumela. Tema nije bilo kakav smeh nego je poenta upravo da se u teškim trenucima kod ljudi javlja smeh kao odbrambena reakcija.

Niko nije došao na sahranu da smehom pokazuje nepoštovanje niti je tim ljudima zaista nešto doslovno smešno, posebno ne zato što su bezosećajni. Bukvalno ne znam odakle ti taj zaključak.
Jako dobro sam razumela.

Nisam to zaključila, ne čitaš pažljivo.
 
Jako dobro sam razumela.

Nisam to zaključila, ne čitaš pažljivo.
Pročitala sam pažljivo više puta.
Nisi ti pročitala šta sam ja napisala ranije, šta je zadatak terapeuta odnosno šta nije.

Objašnjenje nije pravdanje, bukvalno postoji stručno objašnjenje zašto se ljudi smeju na sahranama. Ne zato što su nekulturni, obesni, nezreli ili psihopate, nego zato što je to, ponavljam, odbrambena reakcija.
 
Napisala si da smehom pokazuju nepoštovanje, svodi se na isto jer je poenta da je to neprimerena reakcija.
Ne svodi se na isto.
ONo što si ti napisala je da sam zaključila kako dolaze s namerom da iskažu nepoštivanje, a ja sam napisala da je takvo ponašanje nepoštovanje. Ako su već došli.
Nepoštovanje ne mora da bude planirano a da ipak bude nepoštovanje
 

Back
Top