PSIHIJATRIJA: psihoterapija, panika, fobije, depresije, psihološke igre, itd.

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Cini mi se da je najbolje resenje da ga upisete u drugo odelenje (jer je mozda to manje stresno nego u drugu skolu). Sve mi izgleda kao da tu najvecu ulogu igra uciteljica, koju ocigledno bas briga, cim moze tako nesto da kaze (mislim na to da se izbori sam). On se naravno nikad nece izboriti sam, jer njih ipak ima cetvorica a on jedan. A bojim se da bi se to moglo nastaviti i do poslednjeg dana osmog razreda, pa ne zelim ni da zamislim kakve bi to psihicke posledice ostavilo na njega, da svaki bogovetni dan dobija batine bez razloga.
Dok sam isla u srednju skolu, u mom odelenju je bio jedan decko na kojeg su se ostali momci obrusavali svakodnevno. Da ironija bude veca on je bio duplo veci i snazniji od svakog od njih. Elem prica je trajala dve godine, dok nismo promenili razrednu koja se jednog dana tako izdrala na njih i rekla im da ce im napraviti teske probleme bude li se to nastavilo. Naravno posle ga vise niko nije ni pipnuo.
Tako da ako se trojica sesnaestogodisnjaka mogu dovesti u red, mogu se dovesti i osmogodisnjaci, samo je stvar u tome kako se ce doticna uciteljica poneti prema svemu tome, a koliko vidim bas se "lepo" ponela.
 
Slažem se. Očigledno da problem postoji i u kući. Potrebno ga je rešavati.

PS: A u školi, moraš da budeš malo oštrija i upornija. Njihova je DUŽNOST da reaguju i spreče takvo ponašanje. OK je to da svako dete treba i samo da se snalazi, ali ne uvek i po svaku cenu! Odgovornost je ipak na učiteljici, pedagogu i psihologu škole, direktoru.
I nemoj mi reći da su svi oni nemoćni sa decom koja su prvi razred.. Sve se to može veoma lako srediti.
Prisustvovao sam slučnom slučaju kod učenka 6. razreda. Malo agresivniji nastup pedagoga je bar privremeno rešio stvar.
I da... potrebno je bilo skrenuti pažnju učenicima, kako da se ponašaju, ali i nastavnicima.
 
Pa evo kao neko ko je prosao kroz to 7 godina osnovne skole nesto cu reci. Ja sam prebacen iz lokalne osnove skole u osnovnu skolu u gradu u drugom razredu. I dozivljavao sam sikaniranja do kraja 8 razreda skoro svakodnevno. Na zalost odlasci roditelja u skolu nisu urodili plodom sto bi vise oni isli u skolu to bi meni bilo sve gore. Oni se pozale nastavnici, nastavnica pripreti razredu, onda ja dobijem posle toga preko *****. Ali ******* ja bi trebao biti nekakav pripadnik elitnog drustva Srbije pa prebacivanje u rakovacku osnovnu skolu nise klase sa nizom rasom nije dolazilo u obzir a i nista manje od elitne skole u koju sam isao. Nazalost deca su nemilosrdna, ako svate da nekog mogu da sikaniraju sikanirace ga do kraja osnovne ili srednje skole to jednostavno tako ide i u to nema sumnje. A cena koja se plati je u najmanju ruku povucenos, nepoverenje u ljude u tezem obliku pa na dalje. Nemogucnost da se kasnije napravi neki socijalni kontakt, stalan strah da ce neko nesto lose da vam uradi ako probate da se priblizite grupi ljudi. Svi priholozi su govorili da treba da idem iz te skole ali su moji bili uporni i nisu hteli ni da cuju. I ako sam ja na slobodnim temama iz likovnog crtao otsecene glave drugih decaka nabijene na kolceve sa sve ispisanim imenima ispod sto je bio jasan znak da nije dobro.

Ako mene pitate nema te cene koja treba da se plati da se to spreci i zaustavi, ako treba batinama, ako treba sudom, ako treba da prebacite dete u drugu skolu prebacite ga. Ali dete MORA DA BUDE JEBENO DA ME IZVINTE DOBRO ZASTICENO. Dakle tu nema boga i tu nema kompromisa. Prvenstveno je da od vaseg deteta napravite psihicki zdravu i stabilnu osobu a obrazovanje je seknudarna stvar.
 
I muz je tu u pravu nije da nije. Naravno da se ne treba u startu povlaciti. Ali opet treba da izvagate i vidte sta se vise isplati. Ne moze se bas uvek ici glavom u zid nekad je pametnije taj zid obici, i ako ce to neki nazvati linijom manjeg otpora, ja kazem da to i jeste linija manjeg otpora ali lupanje glavom u armirani beton moze da vas ubije tako da je to zovem idiotizmom a ne nekom linijom veceg otpora. Na zalost po nekad u zivotu moramo da se povucemo. Ili napravimo kompromis.
 
Juce sam opet bila kod skolskog psihologa da bi ona posle skoro sat vremena razgovora izjavila uz tesku ogradu, u smislu mozda, mozda i mozda bi Jovanu trebala uciteljica malo drugacijeg senzibiliteta ( ova nasa je starija, stroga uciteljica), posto je vectako povucen.... Ja nisam spominjala tu mogucnost pre nje,ali sam je onda otvoreno upitala - da menjamo uciteljicu? Na sta se ta zena opet povukla u svoj kolektivni -skolski , papiroloski um i rekla ne , ne, to povlaci za sobom puno drugih stvari, sto je meni licilo na administrativne stvari, u smislu kako ce oni uklopiti ta odeljenja i sl. Mislim da je na momenat , bojazljivo, iskoracila iz svega toga i onda se uplasila da ce ispasti da je ona sve inicirala i brzo se povukla.
Onda su deca iz skole dosla sa vec poznatom pricom: tuca + sestra je sve videla i okrenula se i otisla. Kad smo je izgrdili zbog toga, ona je rekla da joj je uciteljica danas savetovala ako neko dira Jovana da mu ona ne pomaze nego da se on sam brani. E sad sam stvarno bila besna. Umesto da motivise i uci decu da pomazu jedni drugima,ona ih odvraca od toga. Stvarno mi nije jasna ta zena.
Mislim da cu danas otici do direktora.
 
Kod direktora ste trebali mnogo ranije da odete. Ali nikada nije kasno. Morate biti kranje odlučni i uporni da pomognete svome detetu. Nije ovo šala i može da ima značajne posledice po vaše dete ukoliko ništa ne preduzmete.

Potpuno mi je suludo da direktor, pedagog, psiholog i učiteljica "peru ruke" i skidaju odgovornost sa sebe time što će reći da dete treba samo da se snađe. Čemu onda oni služe, ako će deca baš SVE sama da rešavaju i to u prvom razredu?!?! Opet ponavljam, njihova je dužnost i obaveza da nešto preduzmu i nemojte nasedati na kojekakve glupave priče!!!

A što se tiče prebacivanja u drugo odeljenje, to nikako ne bi trebalo da predstavlja problem. Ako je problem psihologu što će da se zameri učiteljici (koja je kako kažete "starija i stroga") onda je to NJEN problem, a ne Vaš. Vi morate insistirati na tome da pomognete svom detetu.

PS: Eh, ko sve ne radi u školi.......
 
Daj bre Aco.. Znam da si ogorčen na svoje roditelje i školu u koju si išao, ali probaj ipak malo, barem malo da kontrolišeš svoje ponašanje. Način na koji pišeš i sadržaj tvog pisanja nikako ne doprinosi temi i ovo zaista nije mesto da iskaljuješ svoj bes.
Razmisli malo o svom ponašanju. Žališ se što nisi prihvaćen od drugih ljudi, a istovremeno ignorišeš sve dobronamerne sugestije koje si dobio na forumu. Izgleda da ti ipak imaš problem sa samim sobom, pre svega.

PS: I molim te da sada ne prelazimo ponovo na diskusiju o tebi i tvojim problemima.
 
shaddow:
Daj bre Aco.. Znam da si ogorčen na svoje roditelje i školu u koju si išao, ali probaj ipak malo, barem malo da kontrolišeš svoje ponašanje. Način na koji pišeš i sadržaj tvog pisanja nikako ne doprinosi temi i ovo zaista nije mesto da iskaljuješ svoj bes.
Razmisli malo o svom ponašanju. Žališ se što nisi prihvaćen od drugih ljudi, a istovremeno ignorišeš sve dobronamerne sugestije koje si dobio na forumu. Izgleda da ti ipak imaš problem sa samim sobom, pre svega.

PS: I molim te da sada ne prelazimo ponovo na diskusiju o tebi i tvojim problemima.

Ja stojim iza toga, da kod 99% slucajeva finoca kod ovakvih situacija ne prolazi. Mozda vi imate bolje iskustvo ali ja ne. U mom slucaju finoca 7 godina nije prosla. Sto se mene tice 2-3 MAKSIMALNO 4 puta fino i onda preko KICME. Ministarstvo, policija, tuzba. Pa ako se i tada ne smire onda novine. Pa ako na kraju treba i voznja u gepeku malo se plate pare znate vec kome.
 
Mackic:
Izvini Aco u koju si ti to "elitnu" skolu isao molim te? Nemoj mi samo reci da je ribnikar u pitanju? Jer ta skola nema ni "e" od "elitne".

Bas u tu pun pogodak. Posto sam u ovoj lokalnoj suvise lako imao dobre ocene i nisam morao da ucim dovoljno (samo da kazem da je to nedovoljno bilo 5-7 sati na dan ucenja) onda su odlucili da mi otezaju dobijanje dobrih ocena. Da ne bi isao linijom manjeg otpora. Da dobro citas 5-7 sati ucenja u prvom razredu osnovne skole je nekome suvise malo ucenja.
 
dr:
Aco...opominjem te, ne maltretiraj nas vise svojim frustracijama.
Ili potrazi psihijatrijsku pomoc ili ces se duuuuugo odmarati od foruma.

Ja SAMO IZNOSIM SVOJE MISLJENJE. Mozda se nesto promenilo od kad je dosla ova nova vlast i ova nova demokratija, mozda sada ima efekta da se prica sa direktorom skole, mozda ima efekta da se ide u ministarstvo mozda ima efekta da se preti sudom, kad sam ja kroz to prolazio jednina prava stvar je bila motka posto niko nije hteo da slusa kad mu kazes fino da ti ne diraju dete. Tad su te jedino slusali kad su te se plasili da se lose ne provedu.
 
Aco ta skola u koju si ti isao je smrt za sve koji nisu agresivni, izuzetno otvoreni i umeju da se bore za sebe. To su tvoji roditelji trebali da znaju, ali kad vec nisu onda nista, sta je tu je. Ostavio si tu skolu za sobom pre 10 godina, sto je vise nego sto si proveo u njoj, mislim da je to dovoljan period da je jednom zauvek zaboravis. Ni meni nije bilo mnogo lepo u osnovnoj (ja sam isla u p.p. njegos), niko me nije maltretirao (fizicki barem), osim povremeno jednog bolesnika, koji je na moju najvecu radost otisao iz skole u 6. razredu, ali kao sto rekoh to je nesto sto je bilo, i sad ja mogu da kukam i da se zalim koliko hocu, ali nema svrhe. Tako da se secam samo lepih trenutaka i niceg vise.
Moram da se slozim sa dr, mislim da ti je preko potreban psihijatar da se oslobodis tih duhova proslosti, jer smo ti mi ovde davali milion i jedan savet sta da pocnes sa sobom a ti nijedan nisi prihvatio bez cuvenog "da, ali..". A posto ti snaga volje nije dovoljno jaka, bojim se da ces morati da posetis nekog strucnijeg od clanova foruma.
 
Aca_Banovani:
Ja SAMO IZNOSIM SVOJE MISLJENJE. Mozda se nesto promenilo od kad je dosla ova nova vlast i ova nova demokratija, mozda sada ima efekta da se prica sa direktorom skole, mozda ima efekta da se ide u ministarstvo mozda ima efekta da se preti sudom, kad sam ja kroz to prolazio jednina prava stvar je bila motka posto niko nije hteo da slusa kad mu kazes fino da ti ne diraju dete. Tad su te jedino slusali kad su te se plasili da se lose ne provedu.
Ja sam svoje rekla pa ti gledaj sta ces da radis, dosadio si i Bogu i narodu sa kukumakanjem.
U tvojim godinama ljudi imaju svoje porodice a ti ko balavac neki kukas, jao tata, mama..
Postedi nas!
 
Aca_Banovani:
To bi trebalo da cudi? :shock:

Da, to bi trebalo da cudi svakog normalnog coveka, ali nije zato postavljeno, vec zbog majke koja je postavila pitanje: da shvati da njeno dete nije usamljen primer, da mala deca NE MOGU da resavaju sama i da im je neophodna zastita opdraslih od vrsnjackog nasilja, i da ako se akcijhe propuste u prvom razredu izrastu nasilnici koji smatraju da mogu na sred dvorista da nateraju drugo dete na felacio.

A sad, ako si zavrsio sa svojim prosipanjem pravednog gneva i frustracija, prekini vise, stvarno ne mogu i necu da te slusam. Politicke diskusije na politiku, a ovo je tema psihijatrija i prekini vise da nas smaras. Ovo ti je druga opomena i stvarno sam ozbiljna.
 
Vec tri godine bolujem od panicnog poremecaja koji se manifestuje jakim jutarnjim mucninama i velikom tahikardijom,i nenormalnom teskobom u grudima, strahom da ostanem sama,da ce mi se nesto dogoditi ili da cu poludeti...Za ove tri godine isla sam kod dva psihijatra\prvi mi je dao Zoloft 50mg i po potrebi bromazepam od 1.5mg i nakon godinu dana th ja sam izlecena su kao po njemu.Posle izvesnog vremena sve se vratilo.Otisla sam kod najboljeg psihijatra u gradu(Kragujevac)koji je tvrdio da za 45 dana sve prolazi uz pomoc Sulpirida 50mg i Rivotrila od 2mg ali samo 1\4 ujutru i uvece.Terapiju sam uzimala redovno i konacno sam pomislila da sve prolazi ali nakon 10 dana po prestanku uzimanja th sve je pocelo isto.Vise neznam sta da radim i kome ta se obratim pa Vas molim da mi kazete da li za ovo ima leka i koliko od prilike to lecenje traje.A inace imam 28godina i malo dete kome treba zdrava mama.Unapred zahvalna! Mira
 
Mirjana, mislim da si jos uvek u fazi kad ocekujes da ce samo lekovi otkloniti tvoj problem i da ce on nestati kao odnesen magicnim stapicem.

Stvari nisu tako jednostavne. Lekovi se daju kao postapalica, kao nesto sto ce te dovoljno stabilizovati da bi mogla da se suocis sa uzrokom koji je izazvao panicni poremecaj. Moras najpre biti voljna da otkrijes u cemu je problem i sta izaziva takvo stanje. U tome ce ti pomoci dobar psihijatar. Da li ga u KG ima, ja to ne mogu da znam. Ono sto znam je da ce ti svaki dobar psihijatar reci da se panicni poremecaj ne leci samo lekovima, da je to stanje koje i po zavrsetku lecenja moze i ume da se vrati, ali da ces najpre sa psihijatrom otkriti uzroke te da ces dalje umeti da prepoznas simptome, da ih ne shvatas dramaticno, da se sa njima suocis hladne glave i budes uporna.

Ja sam imao takav problem, zivim u BGD i u to vreme sam imao dobrog lekara. Lecenje je trajalo, simptomi su se javljali i u par navrata kasnije, ali su uglavnom bili kratkotrajni, nisu uvek zahtevali lekove i vec zadnjih sedam godina ih nema. Verujem, dobrim delom zbog toga sto sam otklonio uzorke takvog stanja. A ukoliko se pojave opet, necu se libiti da odem kod lekara.
Nismo svi iste psihicke konstitucije, ne reagujemo svi na stres na zdrav nacin, mnoge od nas to niko nije naucio onda kad je trebalo i mislim da je za pocetak bitno da sebe ne shvatas kao nekoga ko je zbog toga sto ima panicni poremecaj, nuzno manje vredan ili "slabiji" od ostalih ljudi.

Sve najbolje.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top