Kad smo već kod fobija, imam i ja jedno pitanje.
Naime, juče sam doživela jedno neprijatno iskustvo i uf...nije mi bilo baš najbolje. Naime, bila sam u solarijumu, i u jednom momentu osetila sam neopisiv strah, želju da izađem, srce je počelo da mi kuca 200 u minuti i imala sam osećaj da ću se ugušiti. Jako sam se uplašila. I mogu ovo osećanje da povežem sa jednim iz detinjstva- kad sam imala 4 godine tata me je iz zezanja zatvorio u gepek kola, bilo je to valjda najgore osećanje u mom životu, taj užasni strah, panika, osećaj da ne možeš ništa da uradiš da pobegneš odatle...brrr...
I od tad imam blagi strah od zatvorenog prostora, ali nije to nikakva fobija, niti se bojim od svakog zatvorenog prostora, nego samo od malih i mrachnih, ali ni to nije nešto što ne mogu da kontrolišem. Ali ovo što mi se desilo sa ovim solarijumom je užas! A nije da nikada pre nisam bila u solarijumu (bila sam bar deset puta u životu)...otkud mi je pala ta ideja na pamet, da ću se ugušiti? Otkud baš sad? Nije mi jasno. Bilo mi je strašno to što nisam znala kako da izađem (posle sam odmah pitala radnicu, trebalo je samo da stisnem crveno dugmence, ali eh, da sam ja to znala ranije, možda ništa od ovog ne bi bilo).
I sad, imam zakazano za sutra ponovo, to je samo šugavih 5 minuta, ali mene već hvata strah. Hvata me strah od straha, to mogu u ovom trenutku da prepoznam, bojim se da me opet ne uhvati ta nekontrolisana panika. Ne bih volela da razvijem fobiju, i pitam se da li je dobro rešenje da sutra opet idem? (Čak iako znam da solarijum nije zdrav,ne bih baš volela da imam fobiju- ne samo od njega, ni od čega....I hoću to da sasečem u korenu!). Ne znam o čemu da mislim dok budem ležela tamo? (Uh ala bi bilo dobro slušati mp3 player, ali ga nemam :-( ) Da li je uopšte dobro sebe stresirati, i terati se da izdržim tih 5 minuta čak i ako me bude tresla panika, oblivao znoj, srce iskakalo iz grudi? Nisam pametna.